Moje razmišljanje o koži se uvelike promjenilo otkad sam počela pomnije paziti na preparativu i dekorativu koju koristim, a pogotovo otkad sam shvatila što sve “ljuti” moju kožu i unazađuje joj kvalitetu. Danas vam zato donosim tekst o nekim mojim novim shvaćanjima i otvorenim pitanjima koja su mi se nametnula otkad sam svoju kožu počela ne samo njegovati nego o njoj i promišljati. Današnja tema je kumulativni učinak naših manje idealnih izbora u potrošnji kozmetike i hrane, odnosno moja iskustva s istima i što se u mojem životu promijenilo otkad pazim što stavljam u sebe i na sebe.
Složiti ćete se, licu posvećujemo puno više njege. Ipak je ono mnogo više izloženo okolišnim utjecajima poput UV zračenja, vjetra i smoga. No, je li pametno kožu lica promatrati odvojeno od kože tijela, i dok brinemo o preparatima koji se nanose na lice, kožu tijela zanemarivati ili je “njegovati” manje kvalitetnom preparativom? Ispravite me ako griješim, no smatram da je ovo jako česti slučaj kod konzumentica kozmetike: lice vam je uvijek nekako suho ili masno, sklono aknama ili dermatitisu, borama ili hiperpigmentacijama, pa ono automatski zahtijeva veću njegu od kože tijela.
Prije nekoliko tjedana razmišljala sam o ovoj temi i došla do zida kad sam se upitala zašto mislim da koža lica sa svim svojim zahtjevima prestaje na liniji vrata. Pa koža je organ, i kao takva biva u cijelosti jednako afektirana lošim topičnim proizvodima, lošom prehranom ili nedostatkom optimalne količine hidratacije u danu. Jedina je razlika to što se ti nedostaci manifestiraju lokalno – ispucalim usnama (kad nam fali vode), aknama (kad su hormoni u debalansu), atopičnim dermatitisom (najčešće na ekstremitetima). Znače li ispucale usne da samo usnama fali vode ili akne da se na licu da androgeni hormoni djeluju samo na lojnice lica? Naravno da ne – koža je sistem, i to vrlo kompleksan. Pa zašto je onda tretiramo segmentirano?
Zašto mislimo da nekvalitetan topični proizvod za tijelo čiji sastojci dijelom prodiru u krvotok upravo ne narušava i kvalitetu kože lica? Zašto mislimo da triklosan iz dezića, avenobenzon iz SPF kreme ili ftalati iz parfema upravo ne remete u osljetljivih pojedinaca delikatnu hormonalnu ravnotežu i ne uzrokuju akne? Je li dovoljno paziti samo na lice kako bismo očuvali dobar izgled lica (i zašto uopće favoriziramo lice spram vrata ili dekoltea koji će jednako uprizoriti našu nebrigu u kasnijim godinama)?
Ovo promišljanje dovelo me do revalorizacije vlastitog kupaonskog ormarića, i naposlijetku je rezultiralo velikom čistkom proizvoda pa sada uglavnom koristim isključivo prirodnu preparativnu kozmetiku za njegu tijela: njegujuća ulja i maslace, vlastiti doma izrađeni dezić. Iz korištenja sam izbacila suhi šampon, lak za kosu, sve tuširalice sa SLSom, gotovo sve sintetski omirisane proizvode izuzev onih ispirućih (regenerator i gel za tuširanje) i parfema; parabene, triklosan, mineralna ulja i talk, a u proizvodima koje koristim pazim na količinu konzervansa i uvijek preferiram proizvode koji nisu konzervirani ili im je konzervans na samome dnu popisa sastojaka (kod mnogih proizvoda nije pa se tako fenoksietanol nađe i na polovini popisa). Otkad sam počela prakticirati ove mjere preodstrožnosti u njezi kože tijela i kose, primjećujem da nemam više one čudne prištiće na čelu i slijepoočnicama koji su mi ranije iskakali od iritirajućeg šampona (makar on nikada nije taknuo te dijelove lica, ali opet tu adresiram pitanje s početka – zašto je vlasište shvaćeno kao odvojeno od kože lica?), a također mi je i koža lica u kompletu puno bolja otkad tijelo ne mažem s tek bilo kojom mazalicom na koju naiđem u dućanu.
Zašto sve ovo pišem? Zato što je to moje iskustvo, i to vrlo pozitivno! Naime, mi zaboravljamo da je koža, ma i čovjek, savršeni stroj u kojem su svi mikrosustavi isprepleten u mreži makrosustava. Nažalost, zaboravljamo da se u našem organizmu konstantno događaju mikrokaskade i da naš organizam (a time i koža) pamti svaku malu opekotinu, svaku hormonalnu promjenu, svaki stres, a zaboravljamo i da postoje promjene koje su oku nevidljive, ali su svakako kumulativne.
Naravno, ovu promjenu u korištenju kozmetike pratila je i sada već dugotrajna promjena u konzumaciji hrane. Moram priznati da, kao i većina ljudi, ni ja nisam uvijek pazila na prehranu. Često sam jela pekarske proizvode, masne bureke (ili, pardon, sirnice :D), pila sam Coca Colu, sladila se redovima i redovima čokolade, vrećicama čipsa… I nije mi ništa falilo. Odnosno, to sam mislila sve dok nisam promijenila prehranu drastično, počela paziti čak i na aditive i E-ove u kruhu, raditi sve sama i mjeriti mikro i makronutrijente.
Tek tada, mjesecima kasnije, osvrnula sam se na osjećaj koji sam imala u svojem tijelu i kako sam izgledala ranije, i bila sam pošteno zgranuta. Dok sam se loše hranila, nisam shvaćala koliko sam ustvari konstantno umorna, lošeg raspoloženja i živčana, kako mi je koža izgleda sivo i dehidrirano… Bila sam loše, a nisam to uviđala jer nisam niti mogla pojmiti koji potencijal moje tijelo ima, onaj loš osjećaj je postao normalan. Pogoršanje tena sam pripisivala svim faktorima osim onom pravom – tijelo u totalnom rasulu i disbalansu. I sada, nekoliko godina kasnije, odgovorno vam tvrdim da je organizam jedan fantastičan mehanizam, toliko sposoban za samoregulaciju i regeneraciju, kada biste mu samo dali pravo gorivo! 
Ako ne pazite na sebe, onda ovu štetu svakodnevno malo po malo radite svojem organizmu, i kumulativni učinak će se vidjeti kad-tad.
Naravno, primjena zdravijih alternativa u kozmetici i prehrani ne znači da ćemo zaustaviti vrijeme i zauvijek izgledati kao da nam je 20; nadam se da znate da to naprosto nije moguće, a ne biste to trebali niti željeti za sebe jer je dostojanstveno starenje predivno. Ono čemu biste ovim pristupom trebale težiti je otklanjanju devijacija, nepravilnosti i bolesti kože – dermatitisa, akni, ekstremne dehidracije i suhoće ili pak seboreje i slično. Ja sam, naravno, mislila na vas i u praktičnom kontekstu ovoga posta pa ću vam u jednom od budućih postova pokazati kako napraviti superjednostavan i 100% zdrav maslac i kremu za tijelo koristeći vrlo dostupne i cjenovno prihvatljive sastojke.
Čitamo se!