Donedavno moji su nokti bili apsolutna koma, užasno su se listali, pucali, ma uopće ih nisam mogla pustiti da lijepo narastu. I to me, vidite, jako bunilo jer: 1) zdravo se hranim pa sam u startu odmah isključila organske razloge; 2) čak niti apstiniranje od lakiranja mi nije pomoglo; 3) tradicionalno učvrščivači za nokte koji funkcioniraju svima pomagali su mi minimalno ili nimalo. Pa, što da više radim s njima, pobogu? Srećom, našla sam svoj recept za uspjeh i danas ću ga podijeliti s vama.
Greška #1 koju sam radila: nisam redovito hidratizirala nokte nakon odstranjivanja laka. Veeeelika greška! Greška #2 je bila predugo ostavljanje laka na noktima pa mi se s lakom nerijetko odlistao i nokat. Treća kardinalna greška je bilo korištenje isušujućih odstranjivača laka (što naravno tada nisam znala jer sam redovito rotirala Afroditine misleći da među odstranjivačima nema neke velike razlike). I konačno, četvrta stvar koja mi je ful pomogla je, vjerovali ili ne, uvođenje pojačanog unosa omega 3 masnih kiselina kroz laneno ulje (ili u obliku sjemenki lana).
Počnimo od početka: lak više ne držim na noktima duže od 3 dana. Ne zanima me izgleda li on tada i dalje sjajno i netaknuto jer znam da će se oljuštiti any day now, a s njim ću skinuti i gornji “list” nokta. Lak odstranjujem s Ebelin odstranjivačem na pumpicu bez acetona, ovaj odstranjivač mi je fakat otkriće jer mi skoro uopće ne isušuje nokte što inače nikad nije slučaj. Nakon skidanja laka i oblikovanja nokta staklenom rašpicom iz Mullera (40ak kuna je koštala), na nokte nanosim tanki sloj Badger Shea & Nutmeg Everyday hidratantnog maslaca kojeg držim na noktima pola sata.
Kad se to sve lijepo upije, eventualne masne ostatke obrišem u maramicu, a zatim slijedi lakiranje Ciate Nail Tonic Hydratorom kojemu prvo nisam dala sjajnu ocjenu, ali me s vremenom pridobio jer super funkcionira kao podloga ispod svakog laka – čuva od bojenja nokta i lak traje optimalno dugo (premda i dalje tvrdim da samostalno ne hidratizira specijalno nokte i bez ove rutine mi vjerojatno ne bi funkcionirao tako dobro).
Sljedeći korak je, zasigurno naslućujete, lakiranje. I tu imam nešto za reći što vjerojatno neće svima biti pjesma za uši (ili poezija za oči), a to je da sam skužila da mi jeftini drogerijski lakovi u načelu ne odgovaraju jer mi isušuju pločicu nokta (pritom mislim na Catrice, S-he, Essence i slične). Vjerujem da sam prilično usamljena u ovome prigovoru, i žao mi je što je tako jer bih stvarno rado kupovala lakove po 20 kuna, ali moji nokti ne trpe prevelike eksperimente, a tako je grozno kad mi nokat pukne nakon mjesec i pol puštanja. 
Moji najdraži brendovi lakova s kojima nisam primjetila takvo pogoršanje su Essie, Anny i Ciate, a premda jako volim Illamasquau i China Glaze, čak me i oni znaju zezati pa pazim da ih skinem u roku od spomenuta 3 dana od nanošenja (no, ovo je sad postalo pravilo za sve lakove bez obzira je li to Essie ili Essence).
Naposlijetku nanosim Ciate Speed Coat i moram reći da mi je ovaj proizvod otkriće. Dosad nisam koristila proizvode za brzo sušenje i svakih par dana sam onako staromodno čekala po 2 sata da mi se nokti osuše što je danas s obiljem brzosušećih topcoatova na tržištu stvarno nepotrebni gubitak vremena.
I mislim da je to – to! Nema tu neke neobjašnjive znanosti, ali bome mi je trebala cijela vječnost da pronađem pravu recepturu za sebe. Nadam se da sam vam malo pomogla ovim savjetima, a ako imate nešto za dodati, znate gdje pisati. 
LP!