Ukoliko patite od masne kože, proširenih i začepljenih pora, akni i mitesera, onda vjerojatno dosad već znate da su glinene maske neprocjenjiva stvar u njezi kože ukoliko se koriste na ispravan način. Nažalost, brojne maske dostupne na našem tržištu obiluju sastojcima koji su u njezi osjetljive i upaljene kože više štetni nego korisni (mirisi, konzervansi, bojila i razni dodatci koji ‘uljepšavaju formulu’ no ne i vašu kožu) te vam stoga predlažem da se sami upustite u izradu glinenih maski za njegu lica jer to stvarno nije znanstvena fantastika. Danas vam predstavljam različite tipove gline koje možete koristiti u njezi lica.

Najčešći tip glinene komponente koji se gotovo uvijek koristi u maskama je bentonit. Ovo je sjajna vrsta gline za masnu kožu jer ima sjajna upijajuća svojstva, a kad je pomiješate s vodom, s lakoćom izvlači nečistoće na površinu kože. Odlična je za sva stanja kože uzrokovana bakterijama (npr. akne), ali i za njegu osoba s psorijazom i ekcemima (ovisno kako se miješa s uljima i potrebno je izbjegavati određena iritirajuća eterična ulja).

Fullerova zemlja se, osim u maskama, koristi i kao pijesak za mace i kao upijajuće sredstvo za prolivena goriva u prometu (hahaha), no ne brinite, premda zvuči grozno – ne radi se o štetnoj već posve prirodnoj tvari koja ima odličan efekt na izrazito masnu kožu, a pomaže i s hiperpigmentacijama jer ima lagano izbjeljujući efekt na koži. Odlično potiče cirkulaciju, baš kao i klasična francuska zelena glina.

Francuska zelena glina nikada, ali nikada ne smije biti bljedunjava niti sivkasta već uvijek intenzivno zelena jer nam ta boja govori da je u njoj raspadnuto dovoljno biljnog materijala i željeznog oksida, odnosno da je kvalitetna. Kao i druge vrste gline, sjajno apsorbira masnoću, a osjetljivi je tipovi kože ponekad ne mogu podnijeti baš najbolje jer izaziva jaki mikrocirkulatorni efekt u koži pa može izazvati prolazno crvenilo.

Kaolin dolazi u raznim varijantama. Može biti bijeli, žuti, crveni i ružičasti od čega je bijeli najblaži te ga mogu koristiti čak i suhi tipovi kože, žuti ima nešto više upijajuća svojstva, a crvena glina najviše. Ružičasta je, pogodili ste, miks bijele i crvene, te je idealna za kombiniranu osjetljivu kožu kojoj treba tek laaaaagano upijanje masnoće i diskretna eksfolijacija.

Iako često dobivam komplimente da mi kosa izgleda sjajno i zdravo, te obavezno negodovanje kad sugovorniku spomenem da bih se bojala u neku drugu boju , moram priznati da mi moja kosa ponekad ide na živce. Tanka je, vlasište sklono maščenju, vrhovi valoviti i skloni suhoći. Uz to, jako je i paperjasta pa mi svaka frizura brzo omlitavi. I premda se možda čini da imam kosu koju je lako održavati, iz iskustva znam da uopće nije tako. Bez odugovlačenja, donosim vam svojih top 5 savjeta kako očuvati kosu zdravom i izvući maksimum iz vlastite teksture.

No, first thing’s first: jedna obavijest. Napravila sam nekoliko Youtube videa u zadnje vrijeme. Objavljivala sam ih samo na fejsu i to u čudne sate (oko ponoći) – pa ako ih niste vidjeli, možete to učiniti ovdje. Nabavila sam profi rasvjetu i naručila mikrofon pa će sljedeći videi biti puuuuuuno veće kvalitete. Do subscribe, my ladies. A sad na posao!

1. Bitno je znati ponešto o kosi kako biste spriječili probleme. Primjerice, jeste li znali da prirodne plavuše generalno imaju više kose od brineta? Da, dobro ste pročitali. No, također, uglavnom imaju tanju vlas pa ta kosa u posjeku ne izgleda impresivnije što se tiče bujnosti. Druga zanimljiva činjenica nam govori da je normalna količina dnevnog opadanja kose ona koja spada u okvir do 100 vlasi. Dakle, šaka kose nije normalna, no ako imate jako dugačku kosu, moguće je da vam se u umivaoniku priviđa puno više vlasi, a ustvari ih je primjerice 70-ak. Treća i ne najmanje bitna je činjenica da kosa može opadati zbog bolesti, teških lijekova, ali i stanja organizma koje možemo kontrolirati. Najčešći razlog su svakako hormoni. Hormonalni disbalans može uzrokovati manjak jednih, odnosno suvišak drugih hormona. Disbalans androgenih hormona, odnosno problemi sa hormonima štitnjače su glavni razlog opadanja kose, no mislim da za nas žene nije naodmet spomenuti da razlog može biti i početak, odnosno prestanak uzimanja kontraceptiva, akutni stres i nepravilna prehrana koja može dovesti do raznih iregularnosti u razinama mikronutrijenata u organizmu (primjerice, željezo, cink, bakar, biotin, esencijalne aminokiseline itd.). Dakle, ako vam pojačano opada kosa, postoji VELIKA vjerojatnost da problem nije u samoj kosi već interne prirode i da vam na ovaj način tijelo signalizira da nešto nije u redu.

2. Ispucali vrhovi ovise o dvije stvari: prirodi vaše kose i načinu na koji je tretirate. Ponekad, pogotovo kod kovrčavih tipova kose koje prati izrazita suhoća, ispucali su vrhovi neizbježni jer vlasi jednostavno kronično nedostaje lipida te shodno tome zna pucati. Suhoća kose je uvijek latentni uzročnik i dobar medijator za ispucale vrhove. Druga stvar koja afektira izdržljivost vaših vlasi je svakako debljina vlasi. Debele vlasi su generalno otpornije. Zato je u pravilu ravna kosa s debelim vlasima (tzv. azijski tip) čvrsta i rezistentna. Ako imate prirodnu predispoziciju za pucanje vrhova, onda morate utilizirati dobru njegu koja će kontrirati negativnim efektima vanjskih čimbenika poput sunca, vjetra, vezanja gumicom itd. No, opet. Nije dobro svima savjetovati da na glavu izliju šalicu maslinovog ili kokosovog ulja i u tome provedu noć. To jednostavno neće funkcionirati za sve tipove kose. Pravilo je slično kao i kod kože. Ukoliko je vaša kosa prirodno kovrčava i suha, onda da – dobar savjet je primijeniti uljaste proizvode ili vlastiti miks ulja nekoliko sati prije pranja. Ovakvoj kosi kronično nedostaje lipida. No, ako imate tanku i valovitu kosu koja jednako lako puca (no, ne toliko zbog suhoće koliko zbog teksture sklone pucanju), onda su kremasti proizvodi bolji izbor. Naime, takvoj kosi uglavnom nedostaje vlažnosti, a tek mrvica lipida iz prirodnih ulja i maslaca je dovoljna. Sve teže od kremastih formulacija kosu će otežati. Druga stvar su suha ulja koja u sebi sadrže uglavnom silikone i tek mrvicu pravih, prirodnih ulja. Njih ćete u maloj količini vjerojatno moći koristiti svi, bez obzira na tip kose, ali više kao finiširajući proizvod koji zaglađuje vlas, a manje za njegu.

3. Priroda ponekad ne funkcionira – tj. nije sve što je prirodno odmah i bolje. Čak ako i stvarno volite 100% prirodnu kozmetiku, postoje stanja kose koja se jednostavno ne mogu adekvatno tretirati prirodnom kozmetikom. Zamislite da imate velikih problema s peruti. Ili primjerice seboroični dermatitis koji zahtijeva dubinsko čišćenje tjemena bez iritacije. Vjerojatno najgora stvar koju takvom vlasištu možete napraviti je da na njega stavite prirodni preparat prepun alkohola i potencijalno iritirajućih eteričnih ulja. Sintetska kozmetika ne mora biti loša, niti najmanje. Pa čak niti ozloglašeni SLS. Osobno ga ne koristim svaki dan, pa čak niti svaki tjedan, ali svakih 10-ak dana do 2 tjedna poželim oprati kosu s šamponom za dubinsko čišćenje, a oni su svi potpuno prozirni i gelasti (za razliku od kremastih i bisernih šampona u koje su dodani njegujući sastojci) i uvijek sadrže SLS. S vremena na vrijeme je vlasište bitno osloboditi površinskih nakupina proizvoda i sebuma jer jedino takvo vlasište može iznjedriti dobru, snažnu i kvalitetnu vlas. Nakupine na vlasištu mogu uzrokovati slabljenje i pojačano opadanje kose. Što se prirodnih proizvoda tiče, osobno volim tonik za kosu od ružmarina, ali verzije bez alkohola (a možete ih i doma skuhati) i homemade uljne maske s vremena na vrijeme (pogotovo kad sam bojala kosu pa je bila jako isušena). Za sve ostalo koristim šampon na bazi coco sulfata i regenerator, a s vremena na vrijeme jači šampon i kupovnu masku. I to super funkcionira za mene.

4. Termičko stiliziranje je zlo. Pod time ne mislim toliko na fen koliko na pegle i figaro. Iako nisam sklona velikom eksperimentiranju s kosom, u životu sam se ipak podosta farbala, uključujući i samostalno kod kuće, peglala i kovrčala (premda znatno manje od peglanja) i mogu reći da stvarno nema goreg od korištenja topline na kosi. Iz osobnog iskustva, rekla bih da mi je peglanje kose svaki treći put napravilo štetu na kosi kao i bojanje s 6-postotnim peroksidom. Užas! Sad zamislite da ste redovna korisnica jedne takve pegle za kosu. Da perete kosu 2X tjedno i svaki put je nakon pranja ispeglate. To znači da ste svakih 10-ak dana napravili štetu na kosi kao da ste je upravo bojali. A svi znamo koliko bojanje dugoročno oštećuje kosu čak i kad ga radite jednom u svakih 4-6 tjedana. Pre. Stra. Šno. Moj se život okrenuo naglavce kad sam napravila dvije stvari. Prvo, frizerki sam rekla da želim frizuru koja će izgledati dobro i kad se probudim. Dakle, nisam više inzistirala na frizurama koje od mojeg tipa kose zahtijevaju termičko oblikovanje. Znam, prilično ste razočarane što vaša kovrčava kosa ne može podnijeti bob ravnog reza, ali iskreno bolje je i to prihvatiti i prilagoditi se situaciji nego hodati s metlom na glavi. I drugo: peglu sam posve izbacila iz upotrebe kad sam kupila rotirajuću četku. Htjela sam fakat dobru i odlučila sam u nju malo više investirati. Kupila sam Rowentinu Brush Activ 1000 rotirajuću četku s kojom sam i danas preazdovoljna. Koštala je nekih 500+ kuna, te je imala sve što sam htjela: ionsku tehnologiju, keramičku presvlaku, simultano sušenje, rotaciju u više smjerova i dobar grip pod rukom. Koristim je kad iznimno želim da mi kosa izgleda savršeno polished, i dovoljno mi je doslovno 3-4 minute da ju isfeniram. Kad je dodatno zagladim Kerastase Chronologiste parfumiranim uljem za kosu, moram priznati da su rezultati doslovno kao da sam izašla iz salona.

5. Boju kose uvijek prilagodite svojem izgledu bez make upa. Znate ono kad vam kažu da ne biste smjeli ići više od 2 nijanse svjetlije / tamnije od prirodne nijanse kose? To je najsigurniji način da se ne zeznete, svakako, no nije uvijek i najbolji. Znam tonu žena koje izgledaju fantastično sa svjetlijom kosom, premda su prirodno tamnokose. Dobro, za obrnuti slučaj baš i ne znam mnogo žena, ali sigurno ih ima. Danas, kad postoji i bojanje obrva, stvarno nema razloga da se držimo ove staromodne formule o dva tona. No, jedno pravilo stoji i uvijek ću ga propagirati. A to je sljedeće: ako vam boja kose izgleda jako loše ili fejk kad se probudite, odnosno kad ste bez make upa, zaboravite na to u startu. To se uglavnom odnosi na slučajeve kad ste vi, primjerice, jako ružičasti u licu i uporno želite toplu bakrenastu kosu, ili obrnuto – izraženog ste žutog tona i jako želite srebrnu kosu. Make up nam dopušta da lijepo balansiramo tonove u kosi, očima i koži, no svako značajno odskakanje od svojeg podtona će u pravilu uvijek izgledati loše.

Raščistimo prije svega jednu stvar: pisati o temi jajnika, menstruacije, kontracepcije i bolesti ženskog reproduktivnog sustava nije jednostavno. Ali je bitno. A objasnit ću vam i zašto.

Je li vam na pamet ikada palo pitanje koliko smo mi žene točno programirane da o menstruaciji i spolnosti, premda se radi o posve prirodnim funkcijama ljudskog organizma, razmišljamo u okvirima srama, tabua, kontraverze, iznalaženja eufemističkih izraza poput “dobila sam stvari”? Jer tome je uistinu tako – menstruacija je tabu. Od početka spolne zrelosti, djevojčice koje su tada na putu da postanu žene o menstruaciji razmišljaju kao o “ženskom prokletstvu”, muci i trpnji. Menstrualna je krv percipirana kao odvratna, o menstrualnim bolovima se šuti pred muškim članovima obitelji, šuljamo se s ulošcima do WC-a kako netko slučajno ne bi spazio da smo u “tom periodu”.

Prije postojanja službenog naziva PMS koji je tako lijepo opisao negativno konotiranu esenciju ženskosti, postojala je ženska histerija. Ženska neuračunljivost. Ženska hiperemocionalnost. Kako god to opisali, esencija ženskosti bila je prepletena konotacijama duševne labilnosti, te se pojam ženskosti počeo gotovo poistovjećivati sa istom. Razmislite malo koliko u hrvatskom jeziku (i to ne samo u našem) postoji izraza koji stanje duševnog rastrojstva povezuju sa inherentnom prirodom ženskog bića. Razmislite.

Ne kukaj kao žena / muškarac

Ne prigovaraj kao žena / muškarac

Ne cmizdri kao žena / muškarac

Ne histeriziraj kao žena / muškarac

Ne deri se kao žena / muškarac

Ne budi nesiguran/na kao žena / muškarac

itd.

Ovdje nije trenutak da se okrenemo protiv muškaraca i sve svedemo na spiku “muškarci su krivi za sve” što je zastarjela zamka feminizma i, usuđujem se reći, potpuna neistina. Problem je u sustavu u kojem su ovakve stvari internalizirane kao normalne. Internalizirali su ih vaši muški članovi obitelji i prijatelji, ali i vaše ženske članice obitelji – i prijateljice – i vi same. Nedavno sam se uhvatila knjige “Sweetening the pill: or how we got hooked on hormonal birth control” koja vrlo otvoreno progovara o industriji kontraceptiva (tj. farmaceutici) koji je iznašla jedan zgodan način da se s problemom ženskosti nosi dijeleći šake i kape pilula, i pritom jako dobro zarađujući. Procjenjuje se da čak 80% žena u jednom periodu u životu uzima oralne kontraceptive. Dakle, to je bolesna industrija. Biznis, čak.

U istoj knjizi ponajmanje se raspravlja o bolestima poput duboke venske tromboze i smrtnim slučajevima koje su izazvale pilule. Dakle, ovo definitivno nije knjiga koja se bavi zastrašivanjem žena na pilulama, ali svakako otvara neke druge perspektive koje čak niti ja nisam znala (a volim misliti da mnogo znam jer se godinama mučim sa sindromom policističnih jajnika). Ova knjiga govori o normalizaciji, pa čak i institucionalizaciji pilula kao dijela normalne “higijene” žene. Jer: pilule smanjuju prištiće (a bitno je kako koža žene izgleda, pa čak i evolucijski jer signalizira dobro zdravlje), pilule zatim smanjuju dlakavost (koja je u 20. stoljeću postala neprihvatljivim obilježjem na ženama); reguliraju ciklus (a bez bolova i s predvidljivim ciklusom možemo se potpuno posvetiti normalnom odlasku u škole i na poslove, baš poput muškaraca – što moderno tržište rada i zahtijeva). Pilule imaju svojih prednosti, ali one su uglavnom eksterno vidljive, dok interno kamufliraju probleme ženskog zdravlja.

Premda će vam vaš ginekolog tako naglasiti, pilule neće izliječiti vašu endometriozu niti policistične jajnike. Neće izliječiti bolne, duge niti obilne mjesečnice, akne niti dlakavost jer – čim ih prestanete uzimati, sve će se vratiti na staro. Pilule nisu sada niti su ikada bile lijek, no brojnim ženama koje ih uzimaju kroz godine donose velike zdravstvene probleme o kojima nas nitko ne informira kad nam na recept stavlja potpis. Nedostatak kvalitetne komunikacije, nemogućnost pronalaska dobrog socijalnog ginekologa, sram i trpnja raznih problema zbog tabuizacije ginekološkog pregleda te olako propisivanje hormonalne terapije zbog problema koji se mogu tretirati na BROJNE druge načine okosnica su problema zapadnjačkog medicinskog diskursa. Zdravstvenim se problemima ne pristupa holistički već je medicina segmentirana i nepovezana, a ljudski organizam ne funkcionira na jednako segmentiran način. Holističkog pristupa zdravlju u biomedicinskom diskursu nema.

Primjerice. Ako se nečiji problem PCOS-a može pod kontrolu gubitkom kilograma (tj. konzumacijom namirnica s niskim glikemijskim indeksom), ginekologu će na pameti prvo biti da vas stavi na kontracepcijske tablete (koje, ponavljam, ne riješavaju ništa). Onda će vam u prolazu eventualno spomenuti da biste trebali smršaviti (no, često neće spomenuti da biste trebali napraviti test inzulinske rezistencije). Ako vam to i spomene, neće vam pri sljedećem susretu ukazati na konkretne promjene u dijeti koje biste trebali napraviti. Vjerojatno ćete završiti na metforminu / gluforminu. Neće vam spomenuti kako prirodnim putem možete popraviti svoju osjetljivost na inzulin (a može se). I takvih primjera ima na bacanje.

Pravo i održivo rješenje problema ženskog reproduktivnog zdravlja, problema PMS-a, hormonalno uzrokovanih psiholoških smetnji, hormonalnih akni, ćelavljenja i(li) dlakavosti marginalizirni su pred gotovo besramnom prečicom do picture-perfect vanjštine u obliku tabletice. Mijenjamo sve dobrobiti esencijalne ženskosti, zanemarujemo da se žensko tijelo ciklički mijenja otprilike kao i Mjesec, gubimo vezu s prirodom i otuđujemo se od emocija koje su neodvojiv dio nas kako bismo kontrolirale ciklus. No, žensko tijelo i ženski mozak nisu dizajnirani da funkcioniraju kao ravna linija. Već kao sinusoida. Iskorijenivši ono “negativno” u ciklusu poput perioda razdražljivosti, preosjetljivosti i fizičkih manifestacija da nam se približava kraj ciklusa (poput masnije kože i kose), iskorijenjujemo i ono “pozitivno” – snažan libido, kožu koja neobjašnjivo blista sredinom ciklusa, magnetsku privlačnost kojom zračimo u periodu plodnih dana te – nalet energije i kreativnosti u prvome dijelu ciklusa. I na kraju, tu sinusoidu treba shvatiti kao sinusoidu, a ne kao skup pozitivnih i negativnih čimbenika koji su ionako kulturno uvjetovani, odnosno koje ste naučili percipirati kao “pozitivne i negativne”. Masna koža i prištići 2 dana prije menstruacije nisu “ružni”. Oni su samo dio fizičke manifestacije kompleksnog plesa hormona kojeg smo mi internalizirali kao dane u mjesecu kada se osjećamo odvratno, debelo, napuhnuto, masno. Ako i vi imate tendenciju o svojem ciklusu razmišljati na ovakav način, onda je knjiga Holly Grigg- Spall svakako za vas jer će svakako promijeniti način na koji gledate svoje tijelo kao ružno i prljavo, umjesto da slavite esenciju svoje ženskosti. U srži, ovo je knjiga o prihvaćanju sebe kao žene i otkrivanju moći bivanja ženom.

PCOS i pilule

Postoji ta ogromna zabluda da je klinička slika žene s policističnim jajnicima jednaka za sve. Dlakavost muškog tipa (brkovi, brada, donji dio trbuha, prsa); prekomjerna tjelesna težina, akne, duboki glas, ćelavljenje, nerazvijena “ženska obilježja” poput grudi, jajnici prepuni cisti.

Svaki put kad me ugledaju, sa liječnicima opće prakse, dermatolozima i endokrinolozima imam natezanja oko toga da ja 99% nemam PCOS jer ne odgovaram tipu PCOS žene. Nemam brkove i bradu niti dlačice po trbuhu, nemam višak kilograma, akne imam u PMS-u (no, ne one duboke cistične, karakteristične za ovaj poremećaj već više mitesere), nemam duboki glas niti nerazvijena ženska obilježja. Dapače. Čak i po endokrinološkoj slici, nemam povećani testosteron niti ostale androgene.

Ako ste kada vadile hormone, onda znate da vam izvade podosta hormona koji trebaju biti u harmoničnom odnosu, i kad se samo jedan poremeti, on izaziva kaskadu drugih poremećaja u lučenju hormona. Moja hormonalna slika je idealna, osim inverznog odnosa dva hormona: LH i FSH. Igrom slučaja, ta dva hormona su ključna za postizanje ovulacije, i ako to ne funkcionira kako spada, onda cijeli ciklus može biti narušen. To je, uz produljene cikluse i bolne mjesečnice, bio dovoljan kriterij za dijagnozu. PCOS ili sindrom policističkih jajnika. 10% ženske populacije će na redovnom ginekološkom pregledu dobiti dijagnozu PCOS-a, a meni se ponekad čini da je taj broj i veći u stvarnosti jer imam dojam da gotovo svaka moja prijateljica ima neki oblik hormonalnog poremećaja.

Svi moji ginekolozi su za mene imali samo jedan savjet. Ne želiš zatrudniti sada? OK. Onda uzimaj pilule. I to je bilo tako jednostavno. Ja sam samo trebala doći ginekologu, ponoviti da imam bolne menstruacija, da imam povijest dijagnoze PCOS-a, i pilule su mi bile propisane isti tren. Hormonalni status iz krvi sam na zahtijev liječnika vadila samo jednom, a sve ostalo sam sama zahtijevala. Jetrene probe sam na zahtijev liječnika također radila samo jednom, a sve ostalo vrijeme sam sama zahtijevala pretrage. Zaključak koji mogu donijeti temeljem svojeg iskustva, a onda derivirati i iz iskustva djevojaka i žena s kojima sam pričala, sugerira mi da je liječnički odnos prema uzimanju kontraceptiva vrlo nonšalantan. Čak i sama prezentacija hormonalne terapije je promašena: pilule vam se predstavljaju kao lijek za hormonalne poremećaje, premda one to uopće nisu. Nitko vam ne objasni da pilule ne mogu izliječiti PCOS niti hormone, i da će vam se po prestanku “terapije” bez velikih promjena u stilu života sve vratiti. Zamislite da na ranu stavljate flaster ispod kojeg ta rana ne može zacijeliti. To su pilule.

Neuredne navike (nedovoljno sna, loša prehrana, manjak kretanja) i život pun stresa okidač su PCOS-a kojem smo neke od nas i genetski sklonije, odnosno u pozadini PCOS-a se sigurno nalazi nešto što “hrani” ovaj poremećaj. To, primjerice, može biti neaktivna štitnjača. Inzulinska rezistencija i(li) višak kilograma. Nezdrav životni stil. Emocionalnu komponentu ovog poremećaja priznaju čak i renomirani ginekolozi koji navode da je ženska ostvarenost i stabilnost (zadovoljstvo u privatnom životu) bitan faktor za uspostavu normalnih ciklusa jer, evolucijski gledano, biologija je uredila ženski ciklus tako da se u uvjetima stresa ovulacija isključuje kako žena ne bi ostala trudna u tom nepovoljnom periodu. No, ginekolozi nemaju vremena / načina da se holistički i sveobuhvatno pozabave ženskim reproduktivnim zdravljem i stoga je prva pomoć uvijek stavljanje žene na pilule. Pilule pak povratnom spregom inherentno utječu na žensku prirodu, gaseći ovulaciju koja je presudna za zdravo funkcioniranje onoga što autori nazivaju “optimiziranom ženom”. Evolucijski, ovulacija je vrhunac ženskog ciklusa jer optimizira žensku reprodukciju, zdravlje, pa čak i fizičke indikatore zdravlja i plodnosti.

Funny enough, evo nekoliko činjenica zbog kojih ćete se zapitati znate li išta o pilulama.

1. Pilule ne gase samo bolnu menstruaciju već i ovulaciju sa svim svojim dobrobitima po ženu.
2. Pilule ne reguliraju ciklus, već ga gase u potpunosti.
3. Krvarenje koje doživljavate dok ste na pilulama nije menstruacija nego “withdrawal bleed”, odnosno lažno krvarenje koje imitira ciklus (jer u te dane ne uzimate tablete). Ono je potpuno nepotrebno, ali je marketinški osmišljeno kako bi se žene u vrijeme uzimanja pilula osjećale “normalno” (zamislite samo da 3 godine ne dobivate menstruaciju – pomislile biste da nešto s vama nije u redu).
4. Tablete s niže doziranim hormonima imaju više prijavljenih nuspojava od onih visokodoziranih.
5. Kontracepcijske tablete su od strane WHO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) označene kao kancerogen prve grupacije – uz cigarete i azbest.
6. Tablete dokazano mijenjaju psihološke obrasce percepcije i ponašanja svake žene koja ih uzima, no žene tome ne pridaju puno pozornosti ukoliko simptomi (depresije, anksionznosti) nisu jako izraženi.
7. Bayer, danas vodeći proizvođač anti-baby pilula, uključujući i Yaz i Yasmin, ima značajnu povijesnu ulogu, odnosno etičku mrlju jer je za vrijeme Drugog svjetskog rata u sklopu IG Farbena razvijao kontraceptive kao način sterilizacije žena u nacističkim logorima. Manje je poznata činjenica da je od 1898. do 1910. iznašao načine da heroin učini komercijalno dostupnim kao lijek protiv kašlja koji “ne dovodi do navikavanja kao opijum”. Heroin (diacetylmorphine) je bio Bayerov trademark sve do Prvog svjetskog rata.
8. Yaz je pilula koja ima najviše prijavljenih nuspojava. Premda se reklamira kao pilula s optimalnim antidiuretskim djelovanjem, ono što se izostavlja spomenuti je da se pritom djelovanjem drospirenona odvija stanična dehidracija, remeti apsorpcija vitamina i metabolizam glukoze, mijenja odnos kalija i bakra u korist kalija (što može dovesti do problema s bubrezima), dovodi do povećanog kolesterola, a time povećava i rizik za obolijevanje od bolesti krvožilnog sustava. FDA je potvrdio i objavio naznaku da su Yaz i slični kontraceptivi nove generacije povezani s povećanim rizikom od nastanka ugrušaka naspram drugih kontraceptiva. Testosteron je ključan hormonalni čimbenik u očuvanju gustoće kostiju, a Yaz ga potpuno potiskuje. To je samo dio stvari koje “najmodernija pilula” današnjice uzrokuje, a nisam niti počela nabrajati nuspojave vidljive korisnicama (smanjen libido, glavobolje, probojna krvarenja, zadržavanje vode, depresija i anksioznost itd.).

Sa svime ovime što sam upravo rekla, želim se nadovezati s još jednom stvari. Ja nisam ovdje da vas odgovorim od pilula, ukoliko vi smatrate da one vama posve odgovaraju, i da vam pozitivne stvari nadmašuju negativne, već samo da podijelim svoje iskustvo.

Zašto sam odlučila prestati piti pilule?

Kao što sam već napomenula, moj inverzan odnos dvaju hormona (LH i FSH) liječnicima je bio dovoljno sugestivan da, čak i u izostanku one prave klinčke slike PCOS-a, meni postave ovakvu dijagnozu – i ja stvarno ne sumnjam da po tim parametrima ja spadam u skupinu žena koje muči upravo ovaj sindrom. Ali vi morate shvatiti da SINDROM NIJE BOLEST. PCOS NIJE BOLEST. Sindrom je skupina simptoma koji se pojavljuju zajedno i istovremeno. Te simptome je moguće regulirati.

Jako dugo sam slušala liječnike, a ne svoje tijelo, i to je glavni razlog zašto sam prije 3 mjeseca odlučila konačno ostaviti pilule. Kad zbrojim sve vremenske odsjeke u kojima sam pila hormonalnu terapiju, dođem na 8 i pol godina sveukupnog uzimanja tableta, i meni je to danas užasno. Pilule su quick fix, i periodima kada su me jako mučili neredoviti ciklusi, bolne mjesečnice i akne, ja sam samo tražila izlaz iz te situacije ne razmišljavši o implikacijama uzimanja tableta godinama. Nažalost, u posljednjih godinu do dvije sam se počela osjećati čudnije, lošije i nezdravije, i trebalo mi je JAKO dugo da to povežem s pilulama (konkretno, Yazom) jer sam ih ipak uzimala godinama i godinama mi nisu radile nikakve probleme. Svoje simptome želim podijeliti s vama, premda nam neće nužno svima biti sve isto, ali da ipak znate prepoznati neke rane simptome da vam pilule možda više ne odgovaraju.

1. Izgubila sam entuzijazam za stvari koje sam nekoć jako voljela raditi. Mislila sam da sam jednostavno u “tim godinama” kada se sve mijenja, da sam odrasla i da je to – to u životu, i tek sam po prestanku uzimanja pilula shvatila koliko više optimizma, poletnosti, energije imam otkako nisam na tabletama. Doslovno, osjećam se kao da mi je netko ukrao posljednjih nekoliko godina jer to uopće nisam bila “ja”. Znam da zvuči čudno, i osjećam se jako bizarno što to uopće tipkam, ali obzirom da sam veliki skeptik, racionalna osoba i ne zanosim se transcendentalnim bullshitom u životu, mogu reći da me ova promjena dočekala posve nespremnu i ne mogu poreći da postoji. Naše hormonalne promjene neraskidivo su vezane za naš emotivni i duhovni doživljaj svijeta, i pilule od cijelog tog spektra mikrodoživljaja koje čine našu percepciju stvore jednolinijsko sivilo u kojem nitko ne bi trebao htjeti živjeti.
2. Koža mi je izgubila na kvaliteti. OK, prije pilula sam imala više prištića, i povremeno su mi oni bili jedva podnošljivi jer sam jako brijala (i još uvijek jako brijem) na savršen ten, ali kvaliteta kože mi je tada bila neusporedivo bolja nego na pilulama. Ponovno, kao i u prethodnoj natuknici, mislila sam da jednostavno starim. Da su kapilare, crvenilo, suhoća, dehidriranost i dio moje kože koji jednostavno trebam prihvatiti, no po prestanku uzimanja pilula, koža mi je dobila onaj neki sjaj, čini mi se da je “deblja”, brže se oporavlja, manje se crvenim u licu (čak 80% manje) i imam manje ljuskastih i dehidriranih dijelova. Razlika je primjetna, i uvjerena sam da su hormoni iz pilula uzrokovali moje probleme (barem s kapilarama, što mi je potvrdila i liječnica). Istina, vratili su se i prištići u PMS-u, no držim ih pod kontrolom koristeći salicilnu kiselinu (btw. updateat ću stanje s kožom kad bude 6, 9, 12 mjeseci itd.).
3. Zadržavala sam vodu i lakše sam se debljala. Apetit mi je bio veći i teže sam ga kontrolirala. Nakon 3 mjeseca bez pilula, tijelo mi izgleda kao da sam smršavila barem 2-3 kg, a apsolutno ništa nisam radila posebno, te sam čak i prestala onoliko naporno vježbati kao ranije jer sam shvatila da mi superintenzivna tjelovježba izaziva probojna krvarenja i remeti ciklus.
4. Krvna slika mi je bila pogoršana pilulama. Pilule uzrokuju deficite i disbalanse u razini vitamina i minerala. Konkretno, jednu stvar koju NIKAKO nisam mogla riješiti, a događala mi se uvijek kad sam bila na pilulama je visok kolesterol (što je poznata nuspojava kontraceptiva), a ja se stvarno hranim jako zdravo i uvijek mi je bio visok dobar kolesterol (HDL), ali i loš (LDL). Jednostavno, čim se vratim na pilule, kolesterol mi ode u nebesa, a svi znamo da je visok kolesterol opasan za zdravlje dugoročno.
5. Dobila sam vene po nogama. Već neka 2 mjeseca nakon uzimanja pilula, primijetila sam da su mi se pojavile užasno izražene vene na nogama, a povremeno bih u nogama osjećala i težinu / bolove. Pogotovo za toplijih dana. No, u strahu od skidanja s tableta (a time i vraćanja prištića), odvagnula sam da bih radije imala vene na nogama nego bilo što na licu. Moj ginekolog nije smatrao da je to “jako strašno” premda znamo da tablete (a Yaz pogotovo) uzrokuju duboku vensku trombozu i pojačano zgrušavanje krvi.

Da ne duljim, bilo je tu još puno stvari koje nisu “štimale”, no teško sam ih i nerado povezivala s tabletama. Sad, tri mjeseca kasnije i bez tableta, jasno mi je što je glavni krivac za moje stanje. Uglavnom, da ne duljim više s ovim tekstom jer znam da je ionako užasno dugačak, u drugom dijelu moje hormonalne priče koji će ići za nekoliko mjeseci, pisat ću vam što sada radim za svoje hormone (suplementi, lifestyle promjene) i kako ih (nadam se) uspijevam održati reguliranima bez sintetskih hormona – zasad mi super ide, ali šutim dok ne vidim konkretne rezultate na papiru.

Hvala na čitanju i u komentarima slobodno podijelite svoja iskustva!

Drage cure,

I’m back. Nije me bilo neko vrijeme (odnosno je, ali na Youtubeu), a kako ću preko ljeta imati više vremena – a nadam se i energije – odlučila sam spojiti Youtube i blog na način da vam u Youtube formatu prezentiram tutoriale, unboxinge, vježbe itd., a u blog postu sumiram kratki info o proizvodu na koji se možete referirati kad ste u kupnji i slično. Nadam se da ćete me popratiti i na Youtubeu, a ne samo na blogu jer se stvarno trudim oko videa. Znam da to nije ona superprofi kvaliteta na koju ste možda navikli kad gledate strane Youtubere, no najbolje je što moj skromni fotić trenutačno može podnijeti, a ja ću se truditi i štedjeti za bolju opremu kako bih vam priredila što bolji sadržaj. Trudim se, što je najbitnije, i stvarno mi puno znači svaki vaš feedback, komentar, lajk, pretplata.

Prije nego se bacimo na sami post, samo još jedna mala digresija. A to je: zašto me nije bilo toliko dugo na blogu? Pa zato što se dogodilo ogromno sra*e, da budem iskrena, i nakon toga sam imala dugu fazu tugovanja / nemotiviranosti. Naime, nedavno sam prešla na novu temu i novi hosting, i u procesu sam izgubila SVE SLIKE sa starog bloga. Dakle, skoro 5 godina rada otišlo je u jednom popodnevu bez ikakve najave, zbog nekakvog glupog glitcha u backupu podataka. Nakon duže i emotivno iscrpljujuće prepiske sa starim providerom, ispalo je da me traže suludu cifru (par stotina eura) da mi vrate fotke, i za to sam imala svega 24 sata. Dakle, čak i da sam bila spremna potrošiti tu lovu, ne bih ju uspjela skupiti u tako kratkom periodu. Dio fotki je uspio vratiti Dedushko nekim svojim IT kanalima (ja nemam pojma kako), ali je ogroman dio fotki na blogu nažalost nepovratno izgubljen, i to me toliko pogodilo i demotiviralo da nisam imala volje čak niti izvijestiti vas o tome. Ali dobro, što je tu je, idemo dalje. Bacimo se na samu recenziju.

Nedavno sam u Mulleru spazila Makeup Factory brow cream (113 kn, 3 g) proizvode za popunjavanje i definiciju obrva, i naravno nisam mogla odolijeti jednom primjerku (nijansa 03) koji mi se činio kao puni pogodak za moje obrve. Bila sam u pravu: radi se o srednje tamnoj neutralnoj smeđoj nijansi s primjesama sive. Inače, nema make up proizvoda koji me može instantno toliko iziritirati kao olovka / puder / krema za obrve u ružnoj narančasto smeđoj nijansi – kakvih je 90% na tržištu. Mislim, budimo realni, to nikome ne stoji.

Ovaj proizvod dolazi u 3 nijanse (01 je za plavuše / svijetle brinete, 03 je primjerak koji ja imam i 05 je za jako tamnokose cure s gotovo crnim obrvama). Super je to što sve tri nijanse pokazuju istu dobru karakteristiku izostanka ružnih toplih tonova.

Dodatno, ovo je “ultrastay” proizvod što će reći da je vodootporan. Savršen za ljeto. Ukoliko volite za plažu blago definirati obrve (I’m not judging), onda vam je ovo sjajna stvar jer je stvarno jako dugotrajna i posve vodootporna na obrvama. A ako se jednostavno puno znojite ili mastite u licu, onda vam je ovo ponovno super stvar.

Treće i posljednje, ovo je proizvod koji s jedne strane ima super pigmentaciju, no zbog voskaste teksture s njime možete postići jako fino i diskretno popunjavanje, kao i vrlo dramatično. Izbor je na vama.

Način na koji ja popunjavam svoje sirote obrvice možete pogledati u videu. I ne zaboravite se pretplatiti na moj kanal!

Iako je ovo prvenstveno beauty / health / fitness blog, uvijek volim progovarati i o drugim temama koje, smatram, obogaćuju žene. Jedna takva tema je samostalno putovanje – iz ženske perspektive. Jer, budimo realni, žene uglavnom iz raznih razloga izbjegavaju putovati same, a ja smatram da je to velika šteta. Pa sam s vama odlučila podijeliti nekoliko misli i osobnih iskustava na ovu temu.

Kao i velikoj većini drugih žena, solo putovanje dugo je bila moja želja, ali i veliki strah. Zašto strah? Jednostavno, imam osjećaj da je nama ženama taj strah nekako usađen “u kosti”. Konstantno nas se odgovara od solo putovanja jer nas netko može napasti. Iskoristiti. Prevariti. Jer se loše snalazimo u prostoru. Jer smo nejake, jer smo loše u organizaciji, trošenju novaca. Jer smo žene.

Sve te “misli” i mene su pratile u želji da negdje solo otputujem, i dugo sam taj pothvat odgađala. Dapače, kad sam nekome spomenula što planiram napraviti, često su me dočekala pitanja poput:

‘Kako to misliš “ideš solo”?
Zašto ideš sama na put?
Zar se ne bojiš putovati sama?
Zar ti nije ugodnije putovati u društvu?
Pa kako ćeš sve sama organizirati?’

Sve ovo ispunilo me još većom željom da otputujem negdje sama i priuštim sebi nezaboravno životno iskustvo. Naravno, prije puta su me pratili osjećaji poput straha od usamljenosti, straha od nesnalaženja, od toga da će me netko pokušati napasti / pokrasti. Pa čak i straha od kašnjenja pri povratku doma. I to mi je rasvijetlilo jednu stvar: strah od solo putovanja je zapravo samo refleksija duboko ukorijenjene nesigurnosti da se neću moći snaći u novonastalim situacijama.

Bivanje na mjestu ili putovanje u dvoje / petero / desetero uljuljkali su me u komfor iz kojeg je dobro s vremena na vrijeme izaći. Jer jednom kad izronite iz tog bazena nesigurnosti, postat ćete sigurnija, samostalnija, odgovornija, iskusnija, zrelija i u svakom smislu iskustveno bogatija osoba. A to je neprocjenjivi poklon koji sami sebi možete priuštiti. Na kraju krajeva, nije bitna destinacija – bitno je putovanje. Ne samo viđanje novih mjesta već i otkrivanje dijelova sebe za koje niste znali da uopće postoje (a postoje u svima nama).

Sve o mojem solo putovanju i top savjete za samostalni (i sigurni) put doznajte u videu.

Jučer sam spontano odlučila snimiti jedan svoj ljetni proces spremanja. Nije ništa spektakularno već je vrlo jednostavan, minimalistički i u njemu koristim samo prirodne nijanse. BB krema, malo bronzera, malo definicije očiju i usana – i to je moj idealni ljetni no-fuss look za svaki dan. Ako želite glam varijantu za noć, svakako mi javite pa ću je snimiti. Ispod videa se nalazi puni popis korištenih proizvoda.

Pretplatite se na moj kanal OVDJE

1. Garnier Pure Active BB krema u nijansi Light / Clair
2. Sleek Oh So Special paleta sjenila
3. Ciate X Olivia Palermo olovka za oči u nijansi Fig
4. L’oreal False Lash Superstar Red Carpet Black maskara
5. Make up Factory Ultrastay Brow Cream u nijansi 03
6. Guerlain Terracotta bronzer u nijansi 01
7. Essence lip liner u nijansi 11 In the Nude
8. NYX Simply Pink Lip Cream u nijansi 02 Enchanted / Enchante
9. Rimmel Lasting Finish u nijansi 120 Cutting Edge

Za vikend sam s dečkom po prvi put posjetila prekrasno Sarajevo koje me u odmah očaralo. Danas vam stoga donosim putopis, odnosno svojih 10 najdražih mjesta / događaja / osjećaja / dojmova o ovom šarmantnom gradu.

Vrelo Bosne
Kad smo tek sišli s autoputa koji nas je od Zenice doveo do Sarajeva (jer do Zenice ima samo stara cesta), prvo odredište bilo nam je Vrelo Bosne, pitoreskni park pokraj Ilidže u kojem izvire rijeka Bosna. Nakon cjelodnevnog putovanja po vrućini i 5 sati vožnje koliko nam je trebalo od Zagreba do Sarajeva, šetnja parkom s obiljem slapića i hlada od visokih stabala bilo je pravo osvježenje.

Pravi ljubitelji prirode ovdje će maksimalno uživati. Park je odlično uređen s obiljem šetnica, ali i klupica za odmor, te u njemu obitavaju razne životinjice poput patkica i labudova. Vrlo učestao prizor su i psi lutalice kojih u Sarajevu nažalost ima užasno puno.

Pino Nature i planina Trebević
Nakon Vrela Bosne zaputili smo se ostaviti stvari u hotelu. Uzeli smo hotel Pino Nature, konceptualno zamišljen kao nature hotel, na prekrasnoj planini Trebević. Ovo je bio puni pogodak i svima bih preporučila ovaj smještaj. Nije najjeftiniji ako ste na ograničenom budžetu, ali može se naći dobrih popusta preko booking.com-a. Mi smo noćenje na Bookingu platili oko 500 kuna, i za tu cijenu smo dobili sobu s besplatnim SPA sadržajem i uključenim doručkom u cijenu. Osim toga, hotel je savršeno uređen (kao luksuzan planinski resort) i izuzetno komforan (savršeni tuš, savršeni krevet) što je jako bitno ako cijeli dan hodate i navečer dođete ubijeni u hotel. Osim toga, u Sarajevu postoji jedan veliki problem, a to je smog. Obzirom da je ovaj hotel smješten u planinskom (šumskom) dijelu, zrak je ondje puno čišći i ugodniji je odmor kroz noć. A prizor ujutro… Ukratko, gledate na šumu. Riječju, savršeno.

Baščaršija
Osvježeni planinskim ambijentom, zaputili smo se prema centru Sarajeva i prva stanica je, logično, bila Baščaršija na kojoj je najprepoznatljiviji detalj svakako Sebilj, gradska česma koja datira još iz sredine 18. stoljeća. Baščaršija je povijesni i kulturni centar Sarajeva, jezgra i duša ovog prekrasnog grada.

Izgrađena na sjevernoj obali Miljacke u 15. stoljeću, Baščaršija je uspjela održati tradicionalni šarm s minimumom kiča kakvog obično viđamo na ovakvim prometnim povijesno – trgovačkim točkama.

Ovdje se uglavnom prodaju suveniri poput setova za kahvu, memorabilija od bakra, pašmine od kašmira, turske mozaik lampe. Osim štandova i dućana, Baščaršija ima izuzetno bogatu gastro ponudu koja će najviše oduševiti mesojede, no i za nas koji ne jedemo meso pronašlo se dobre hrane. Oduševio nas je restoran ‘Maroko’ koji nudi nekakvu dobru gastrosimbiozu mediteranske i bliskoistočne kuhinje. Definitivno isprobati Homus, dobijete ogromnu libanonsku lepinju i prefini domaći humus (namaz od slanutka), dovoljno da vas se dvoje ubije od klope.

Osim dućana (svratite barem po rahatluk, dobijete kilu za 30-ak kuna) i restorana, na Baščaršiji se možete zasladiti sladoledom i bosanskim kolačima, ali i popiti tradicionalnu bosansku kahvu, turski čaj ili Sarajevsko pivo.

Kultura
Po dolasku u grad, ne može vas ne iznenaditi fascinantan spoj istoka i zapada vidljiv u arhitekturi, povijesti, kulturi, oblačenju, svakodnevici. Samo dok šećete Baščaršijom, možete vidjeti dvije poznate džamije, Carevu džamiju i Gazi Husrev-begovu džamiju.

Ukoliko se nađete u Sarajevu u vrijeme molitvi, možete zastati ispred džamije i promotriti kako izgleda namaz, odnosno islamska obredna molitva uz karakteristično klanjanje i obredne prakse specifične za islam. A prošećete li se desetak metara dalje od džamije, ulica opet nalikuje bilo kojoj europskoj metropoli s obiljem kafića, dućana, restorana.

Pa ipak, isprepletena s modernim, tradicija islama i Orijenta snažna je u Sarajevu, i vidljiva po tradicionalnom oblačenju (hidžabu) i arhitekturi. Otomanski ornamenti utkani u pročelja zgrada, pašmine i džezvice koje su krasile skoro svaki štand, tričarije gusto ukrašene šareno obojenim cirkonima, rezbareno drvo i gravirani metal s tradicionalnim orijentalnim motivima… Sparina i gusti miris kahve u zraku. Na trenutak se zabunite i pomislite da kročite ulicama Istanbula, a onda vas iz te misli trgne neko poznato “đe’s ba, š’a ima”. I bude vam neobično drago što se usred Sarajeva osjetite gotovo kao da ste doma.

Mahale
Nakon đira po Baščaršiji i ostatku sarajevskog centra, krenuli smo prema hotelu. Bilo je već oko pola 12 i bili smo umorni od cjelodnevnog putovanja pa smo odlučili krenuti jer do Trebovića ionako treba 10-ak minuta autom. Navigacija nas je vodila dobrim dijelom puta kroz mahale, stambene dijelove Sarajeva izgrađene na padinama planine, i k tome slabo osvjetljene. Jao. Ukratko, bila je to avantura života. Prvo, ulice su užasno strme (toliko da nam je auto proklizao unazad). Drugo, jako su uske. Treće, krivudave su. Četvrto, jako su mračne. I posljednje, po ulicama mahom leže psi lutalice i mace. Ali ono, leže kao bossovi i ne miču osim ako ih nešto u tom trenutku uplaši poput zvuka motora auta koji se muči da se uspne na brdo.

Mi imamo auto od 100 konja, ali oni sa slabijim autima bi se jako teško ili nikako uspjeli penjati kroz mahale. Pa ipak, one imaju posebnu ljepotu koji je teško opisati. Kuće su uglavnom trošne, ali šarmantne. Nekako se u njima istovremeno vidi i lakoća i težina bivanja Sarajlijom. I možda nema para, ali ima duha – na izvoz, ako treba.

Ljudi
Kada bih jednu stvar trebala staviti na prvo mjesto razloga zašto morate otići u Sarajevo, to bi bili ljudi. Da Sarajlije imaju dušu sigurno ste već čuli, kao i ja, ali da potpuno shvatite što to znači morat ćete potegnuti do Sarajeva – makar na vikend. Svi oni presimpatični stereotipi o Bosni potvrdili su nam se već na putu do Sarajeva. Prešli smo granicu i kroz prvih 45 minuta vožnje kroz Bosnu doživjeli da nas netko na cesti preusmjerava s reketom za ping pong, ugledali brojne ‘osebujno’ ukrašene Merđe, te dvorišta koja su defakto bila groblja za felge i druge autodijelove.

Par sati kasnije, stižemo do Sarajeva i dolazimo do prve mjenjačnice na Baščaršiji i dajemo čovjeku kune da nam zamijeni u marke. Dakle. Njegov izraz lica i količina puhanja i uzdisanja jer mora izračunati koliko je to maraka – neprocjenjivo.

A ljudi. Sve nešto opušteno. Kad shvate da ne moraju pričati engleski (jer očito smo izgledali kao turisti naoružani s fotićima), osmijeh od uha do uha. Pa odakle ste, pa koliko ostajete, pa je li vam lijepo. Nasmijani. Superljubazni. Superuslužni. Ništa im nije teško pomoći, uputiti, objasniti. Pozdravljaju, odzdravljaju. Pa se baš osjećaš k’o čovjek, nekako toplo i ljudski i dobrodošlo. Kad vam netko kaže da su Bosanci dobri kao kruh, vjerujte im.

Bosanska kahva
Nezaobilazan dio posjete Sarajevu svakako je ispijanje kave na tradicionalan bosanski način. Kahva ili kafa, sasvim je svejedno, no ona mora biti jaka. Prava istočnjačka, aromatična, u malim šaličicama bez drške, tj. fildžanima, koji zahtijevaju da se kava obgrli cijelom rukom i osjeti njezina toplina. Čak i na Baščaršiji kava nije skupa i košta 2 KM (oko 7 kuna), a dobijete ju u maloj džezvici s kockicama šećera i rahatlukom sa strane, posluženu na prekrasnom malom poslužavniku. Jedan takav set, tzv. kahvenski takum, kupili smo na Baščaršiji pa ćemo sada svako jutro piti bosansku kahvu i sjećati se Sarajeva.

Baklava. Urmašica. Tufahija. Rahatluk. Pa sve to ponovi još jednom.
Bosna je poznata po slasticama i zato bi bio grijeh uć’ i izać’ iz Bosne bez degustacije šećernih bombica koje se ondje nude. Osim baklave pojeli smo i urmašicu koja je bila taman sočna i taman slatka u ljetnom vrtu restorana Kolobara Han na Baščaršiji.

Inače, ovo je nekoć bilo prvo sarajevsko prenoćište (datira iz 15. stoljeća) i danas su od njega ostale samo zidine, no isplati se sjesti, popiti kavu i naručiti nešto slatko. Nije skupo. Urmašica je bila 4 KM (manje od 14 kuna), a ogromna. Zatim smo potegnuli do slastičarnice Butik Badem s tradicijom dužom od pola stoljeća i kupili rahatluk. Od svega po malo, a okusa je bilo mali milijun.

Zlatna ribica
Ne pratite me na Instagramu? Pa to vam je prava šteta. A šteta je i meni ako ste mi mogli preporučiti neko superkul mjesto u Sarajevu. Srećom, moje drage Instagramušice su mi preporučile da u Sarajevu svakako obiđem Zlatnu ribicu.

Ali nisu me pripremile na fantaziju koja je zapravo ovaj kafić. Smještena samo stotinjak metara od Vječne vatre, Zlatna ribica me oborila s nogu svojim interijerom i eksterijerom.

Kao da nije s ove planete – a zapravo je upravo to, kolekcija memorabilija iz cijelog svijeta, posloženih tako da rade jedan fantastičan smisleni kaos za osjetila. Svakako posjetiti.

Sarajevska Vijećnica
Moja predzadnja stanica u Sarajevu koja mi je slomila srce. Nezaobilazna. Podsjetnik na vrijednost kulture i povijesti, ali i strahote ratnog stradanja.

Vijećnica je dobrim dijelom izgorila u ratu nakon granatiranja zajedno s ogromnom zbirkom knjiga, ali je obnovljena i danas služi kao izložbeni prostor. Kad uđete u nju, dočekat će vas cirkularno postavljena zbirka umjetnina posvećenih Srebrenici. Na nivo iznad nalazi se izložba, a ispod je retrospektiva Sarajeva s naglaskom na turbulentno 20. stoljeće.

Ako volite povijest i svjetske ratove, svakako je posjetite jer je vrijedan spomenik najružnijem i najtužnijem periodu rata u kojem su uništavane biblioteke, a ljudi su stajali u redu za kruh i vodu. Ali ako i ne volite povijest, požalit ćete ako je ne vidite jer je iznutra stvarno impresivna.

Orijentalni arhitektonski motivi spojeni su s gotovo sakralnim segmentima poput šarenih mozaik prozora i ambijentalnom glazbom koja evocira osjećaj svetosti prostora. Da skratim, Vijećnica je maestralna, magična građevina i ako je, poput mene, ostavite za kraj posjete ovom gradu, iz njega ćete zasigurno otići sa željom da se ondje uskoro vratite.

Danas sam odlučila sjesti i prenijeti vam tok nekih svojih misli i načela o vlastitom bloganju. Blogam već godinama, nikada na blogu nisam napisala nešto neiskreno i prijetvorno, pa čak niti podsvjesno, i užasno se ponosim time. Htjela sam ovu temu proći s vama već puno puta, i uvijek mi je bilo neugodno napisati da sam zapravo stvarno sretna i zadovoljna s načinom na koji vodim ovaj blog – s jednakom ljubavlju kao i prvog dana. Pa evo, napisala sam to. Sad možete dalje čitati moj tok misli. Uživajte!

Uspjeh se ne događa preko noći
OK, ovo vam je zasigurno poznato i ne otkrivam vam nikakvu toplu vodu kad kažem da se uspjeh ne događa u 5 minuta (a pod ‘uspjeh’ mislim da vas se smatra ozbiljnim blogerom, da možete od bloga zarađivati, da se nalazite na mailing listama PR-ovaca, da vam ljudi vjeruju). I da, što ste prepoznatljiviji kao bloger u nekakvom oku javnosti, to vam se češće javlja ekipa koja od vas traži recept ili prečac kako do uspjeha, kako postati “poznat” ili “uspješan”. A recept je samo ovaj: budite supermarljivi, fokusirani, radite ono što volite i radite to najbolje što znate, imajte poštovanja prema brendovima s kojima ostvarite suradnju, ali i prema čitateljima.

Meni se brendovi vrlo često javljaju s ponudama za suradnju, žele mi poslati neku novu kolekciju na isprobavanje i slično – i to mi je OK. No, ja (ako želim biti dobar bloger) ne mogu tom istom brendu u zamjenu za slanje proizvoda ponuditi pozitivnu recenziju. Pa ih stoga odmah obavijestim da pozitivne recenzije imam samo na proizvode koji mi se uistinu svide. Ako im je to OK, super. Ako nije, opet super. Ali poanta je da morate imati standard i držati do njega 100%. I onda, kad ljudi skuže da vi imate svoju šprancu, događa se “uspjeh” u vidu prepoznatljivosti i izjednačavanja blogera s kvalitetom u pisanju / fotkanju / vjerodostojnosti itd..

Uspjeh nije mjerljiv samo brojkama
Prvi pasos me dovodi do drugog – uspjeh nije mjerljiv samo brojkama. Da, danas brendovi u 99% slučaja prvo gledaju brojke na društvenim mrežama (gdje bolje kotiraju oni koji se agresivnije guraju i samopromoviraju, i to je jednostavno tako). Ali vrlo često ti nahajpani blogovi s velikim brojkama nemaju ogroman utjecaj na kupce, tj. publiku. Jer, što je blog “veći” i profesionalniji po sadržaju (barem u toj nekoj zamišljenoj percepciji popularnosti), to ga dobar dio čitateljstva manje doživljava kao blog, a više kao produžetak neke marketinške kampanje brendova s kojima dotični bloger ostvaruje suradnju.

I to je taj začarani krug u kojem bloger zapravo s popularnošću ostvaruje više suradnji (uglavnom s prihodima), a samim time doživljava i percipirano etičko propadanje s obzirom na činjenicu da ‘biti bloger’ treba značiti biti ‘biti neovisan u stavu’ što je nespojivo s konceptom monetariziranja svoje persone i osobnih stavova. Tko god vam kaže suprotno, laže vas. Ali s druge strane, morate shvatiti da su bivanje “personom”, dobri odnosi s brendovima pa i suradnje s prihodima od strane tih istih brendova normalna stvar, i da u tome nema ništa loše dok god bloger ne skriva činjenicu da svoje mišljenje monetarizira, odnosno da neki proizvod nije kupio svojim novcem. Na vama je da odlučite želite li vi nečiji stav shvatiti ozbiljno i vjerovati – ili ne.

Lako je izgubiti kredibilitet. A on je sve.
Ja sam stvarno superponosna na sebe jer znam da ne kenjuckam na blogu i ne pričam gluposti koje nemaju veze s mozgom samo zato da vam “namjestim” neki IT proizvod ili da što više ličim na superpopularne trendušice slijedeći neku imaginarnu formulu internetskog uspjeha. Sigurna sam da bih bila poznatija da to radim i da bih imala više angažmana, ali đabe kad bih ja znala da to nisam ja. A stvarno sam uvjerena da je to najbitnije u bloganju jer ako ste vi carbon kopija drugih XY blogera, onda ćete možda imati više sljedbenika jer radite trendi stvari, ali bit ćete toliko bezukusni da nitko neće niti primijetiti da vas nema kad vas nema. A svi znamo što to znači. Nebitnost. Ako netko radi nešto nebitno, onda bolje da to uopće ne radi. Čemu prosipati energiju u vjetar? Radije odite volontirati negdje, radite jogu doma, pecite kifle, ma bilo što.

Ponekad vas doživljavaju kao celebrityja
U više navrata sam doživjela da me netko ne pozdravi kad me vidi u prolazu pa mi se javi kasnije da bi mi to naglasio, pa čak i to da je curkama bed otić popit kavu sa mnom jer sam ja Babushka. Ljudi moji, šta vam je. Ja sam Babushka. Ja sam Jelena. To je ista stvar. Pijem kavu bez mlijeka, s malo šećera. Na finoj lokaciji. Možemo popit kavu kad god i nemojte me više rastuživat s tim glupostima jer ja stvarno želim popit kavu s vama i upoznat vas i pozdravit vas na ulici.
Pa opet – vrlo često vas podcjenjuju.
Čitatelji i brendovi ne vide koliko rada zahtijeva jedna jedina objava, i iskreno to je OK, ne bi to niti trebali znati. Pisanje, fotkanje, obrada fotki, društvene mreže – tko god vam kaže da to uz redovite objave nije ful-time posao, laže. Ali nećemo se sad opterećivati sa svime time što mi blogeri radimo, već bih se na trenutak htjela osvrnuti na nešto drugo. Jednom prilikom sam dobila izjavu da mi kreativci “nešto kuckamo pola sata” i to mi je lijepo ilustriralo što ljudi zapravo misle o bloganju i općenito preživljavanju od pisanja (jer sam svojedobno radila i kao novinar pa znam). Prestrašno koliko se čovjek osjeti maleno i loše kad ga neki kreten ili kretenuša tako spusti.

I inače nikada ne bih spominjala KOLIČINU posla jer je ona nebitna ako nešto voliš radit. Ako ti uživaš u tome, onda ćeš sjest za laptop u ponoć i “kuckat” do nesvjestice. Ali percepcija da mi okinemo jednu sliku (i odmah je kao savršena), nešto iskuckamo tek toliko da stoji, i dalje je prisutna i među publikom i među potencijalnim poslovnim suradnicima. Koji onda misle (vraćam se na točku 2) da je dovoljno poslati vam kremu i to je to. Jer eto, moje cjelomjesečno testiranje proizvoda i cijeli kreativni i manualni proces koji ide skupa s tim vrijedi 30 ili 50 kuna. Je kak’ da ne. Pa se onda osjetite malo glupavi ako vam se na tjednoj ili dnevnoj bazi javlja hrpa nekih brendova s ponudama za suradnju, a nitko vas ne bi platio osim “u naturi”, a vi znate koliko će ljudi (koji vam vjeruju) zatim otići kupiti tu kremu i dati svoje novce tom istom brendu. Vi ćete, naravno, i dalje biti na nuli.

Pa gle. Ako se osrednjim portalima nespecijaliziranima za kreme i makeup plaćaju PR objave, a vi imate ciljanu publiku koja ciljano otvara vaše tekstove s namjerom da pronađe novi dobar proizvod, onda se s vremenom počnete pitati jeste li stvarno glupi da za brendove odrađujete free marketing.

Biti bloger ima težinu
I nosi sa sobom teret društvene odgovornosti. Sve ovo što sam napisala nema smisla ako bloger samo počne gledati svoju materijalnu korist i tražiti način da se pod bilo koju cijenu što bolje pozicionira na ljestvici popularnosti. Ponekad morate odbit suradnju jer se ona ne uklapa u sadržaj vašeg bloga. Jer smatrate da nije za vašu publiku. Jer se unutar iste uvjetuju stvari koje smatrate da nisu etične prema vašoj publici. I tu argument da nemate para ovaj mjesec ne smije biti presudan. A kad freelancate, najčešće nećete imati puno para.

I tu je težina bloganja koju publika ne vidi. Ne razumije da SVATKO MOŽE USPJETI. Ako si voljan konzistentno igrati prljavo (sad bih vam tu navela neke metode, ali to mi je nivo koji ne želim niti diskutirati na svojem webprostoru), onda ti ne treba niti neki talent niti ljubav prema tome što radiš. Jer na kraju krajeva, neetični blogeri nisu tu zbog ljubavi. A blog bez duše, bez emocije, bez iskrenosti – nije blog. Barem ne u mojim očima.

Dakle. Ja sam osoba s osjetljivom kožom. Ja sam osoba koja voli eksperimentirati s kozmetikom. Ja sam osoba koja zna puno o sastojcima – pa opet nekako voli utišati racio kad su noviteti u pitanju samo zato da mogu isprobati i demantirati svoje predrasude prema nečemu što možda ne izgleda tako sjajno. Jer nadam se, duboko u sebi, da sam u krivu.

Kad vidim da neki proizvod nema baš tako dobar sastav, da obiluje iritansima, GENERALNO ga izbjegavam. Na licu je to gotovo pa pravilo jer mi lice lako bukne. Koža tijela mi je pak manje osjetljiva pa si tu volim dati oduška. Primjerice, na tijelu ću koristiti parfumirane proizvode. SLS ako mi se gel za tušranje jako svidi. Kemijske filtere u SPF-u.

Ali nakon epizode u nedjelju mislim da ću debelo pripaziti s proizvodima koje stavljam na tijelo. Čak ako na njima piše KIDS jer to očito nije garancija ničega.

Sori na laku za nokte, potpuno mi se ogulio od mora, a fotke sam napravila rano ujutro, tj. čim sam primijetila “problem”.

Sve je počelo odlaskom na more. Jednodnevni izlet. Dečko i moja malenkost smo slavili 10 godina veze baš u nedjelju i odlučili smo se malo počastiti. Otišli smo prema obali rano ujutro, došli tamo oko 11. Period najljućeg sunca. Rentali smo ležaljke sa suncobranom. Oboružali se SPF-om 50 i sunčanim naočalama. Namazali smo se i opetovano nadopunjavali SPF kroz dan. Da, bili smo na suncu kad nismo trebali (11-17 h), ali velikim dijelom pod suncobranom i SPF-om 50 namjenjenom djeci za koji smo vjerovali da je dovoljno nježan za osjetljivu dječju kožu i dovoljno efikasan. Uostalom, HRPA ljudi je kao i mi cijeli dan visila na plaži, mnogi od njih s djecom što vam samo pokazuje da još uvijek itekako prevladava mentalitet “samo da smo što  više preplanuli, da se vidi da smo ljetovali”. Svjedočila sam kako se curke špricaju s uljem za sunčanje čiji SPF rijetko kad premašuje faktor 8. Ali to je tema za sebe.

Cijeli taj dan mi je bilo ugodno pod dotičnim proizvodom za sunčanje. Radi se o Eucerinovom SPF50 KIDS spreju koji ipak nije posve tekuć već lagano mliječni, kao hibrid fluida i rijetkog losiona za tijelo. Ima hidratantnu, ali ne suviše masnu formulu, dobro se upija, ne ostavlja bijeli trag. I jesam li već spomenula da je bila namjenjen DJECI?

Citiram: “Eucerin Sun Kids Sun Spray SPF 50+ is formulated to protect children’s sensitive skin from short term sunburn and provides biological cell protection to reduce the risk of longterm UV-induced skin damage. It is free from parabens, colourants and perfumes. Extra water-resistant.”

Samo za referencu, ja ne izgorim tako lako. Izgorim mrvicu, ali rijetko kad sam prepečena toliko da se ne smijem dotaknuti. Moj dečko izgori malo jače od mene. Jel vam sad jasno u kojem smjeru ide ova priča? Pogodili ste, OBOJE SMO IZGORJELI. On jako, ja onako osrednje. To je uz SPF50, boravak pod suncobranom većinu vremena i redovitu reaplikaciju proizvoda.

Proizvođač tvrdi da je proizvod ekstra vodootporan. Koliko je to točno ne znam baš jer sam primijetila lagano “orošavanje” proizvoda na koži kada se znoji pa nekako mislim da niti u kontaktu s vodom nije 100% vodootporan. Ali, kako sam po defaultu ionako mislila da nije, tako sam ga i nanosila u više navrata pa sam opet izgorjela.

Najgore od svega ipak nije to. Nego sam očito u kontaktu sa sunčevom svjetlošću i(li) morem po dekolteu razvila alergiju. Već sam prošlo ljeto primijetila da sam od jednog Daylong mlijeka za tijelo dobila istu ovakvu reakciju, samo malo blažu.

Samo da kažem unaprijed, znam 100% sigurno da ovo nije urtikarija jer nažalost patim često od urtikarija i znam kako izgledaju. Ovo je nešto totalno novo, što se javlja isključivo kad koristim kombinaciju SPF-a na bazi kemijskih filtera (a ovdje ih ima čak 5 u kombinaciji s alkoholom visoko u sastavu što je sjajna predispozicija za razvijanje preosjetljivosti) i izlaganja sunčevoj svjetlosti. Kad sam izložena sunčevoj svjetlosti bez ovakvog SPF-a, ne razvijem alergiju. Također, kad koristim sunblockove na bazi cinkova oksida i titanijeva dioksida, ovakva reakcija ponovno izostaje. Dakle, nema druge nego da na meni kemijski faktori u kombinaciji s UV zračenjem izreagiraju i dovedu do ovakve alergije.

Važna napomena: ne izmišljam toplu vodu. Kemijski filteri u sunblockovima su već dugi niz godina prepoznati kao ključni agensi za razvoj iritacija i preosjetljivosti kože. Jedna od najpoznatijih američkih neprofitnih organizacija, specijalizirana za istraživanje toksičnosti kemikalija – EWG ili Environmental Working Group, ovako je opisala što točno kemijski UV filteri rade i zašto ih je bolje izbjegavati:

“Lab studies indicate that some chemical UV filters may mimic hormones or cause skin allergies, which raises important questions about unintended effects on human health from frequent sunscreen application.”

Za kraj, htjela bih vas podsjetiti da kritički propitate sve što pročitate, pa tako i ovo što sam ja napisala. To što meni neki proizvod smeta, ne mora značiti da će biti problematičan i vama jer smo svi drugačiji. Uostalom, ja tu nisam niti bitna. Meni će se ova reakcija povući za par dana i ja ću biti kao nova, kao da se ništa nije dogodilo. Ono s čime ipak imam problem je to što je taj proizvod namijenjen djeci, a čak se i na meni odrasloj pokazao kao loša opcija. Pa vi prosudite.

Edit: zaboravila sam napomenuti da mi je proizvod ustupljen na recenziranje, ako vam je to bitna informacija.

Moram priznati, ovo nije moj recept za ledenu kavu, odnosno negdje sam ga vidjela. I učinilo mi se da bi ta kombinacija mogla biti baš fina. I isprobala sam ju. OU MAJ. Fina je.

Kao osoba koja ne jede meso (i u posljednje vrijeme izbjegavam i mliječne proizvode jer radim jedan no-dairy eksperiment o kojem ću vas izvijestiti uskoro), problem mi je namaknuti dovoljno proteina tijekom dana. Kažem to jer sam pasionirani rekreativac i kad prilikom vježbanja dobro potrgam mišić pa se ujutro probudim s muskulfiberom zbog kojeg hodam kao John Wayne cijeli dan, jasno mi je da pojesti adekvatnu količinu proteina da mi se taj isti mišić fino obnovi (i po mogućnosti malo naraste). I kako bih doskočila tome, koristim proteinski prah.

Konkretno, u Poleo sportu kupujem vegansku verziju s  okusom čokolade s kojom sam donedavno radila smoothieje. I onda mi je krepao blender što me nagnalo da nađem neku novu namjenu tom istom proteinskom prahu. I našla sam je u jednom receptu za fitness kavu.

Volim kavu do neba i nazad. Ali pazim da je ne pijem u velikim količinama jer to nije baš zdravo pa u zadnje vrijeme doma pijem nešto sličnije bijeloj kavi. Malo kave, puno zobenog / bademovog / rižinog mlijeka. Samo pazim da u mlijeku nema puno šećera. Uglavnom ova mlijeka kupujem u DM-u ili Mulleru jer su najjeftinija (cca 12-13 kn litra). Dosad ste već vjerojatno shvatili što će vam trebati za fit kavu: kava (dooh!), zobeno ili kakvo drugo mlijeko i proteinski prah.

Ujutro kad se probudite, skuhate kavu. Moj trik: skuham jako koncentriranu kavu u vrlo maloj količini vode pa ju zatim razrijedim s vodom koja se hladila u friđu preko noći. Time ćete si skratiti proces hlađenja za pola vremena. Pustite da se kava slegne.

U čašu stavite 20-30 grama proteinskog praha, cca 2 decilitra mlijeka, kave koliko želite (ovisno jel volite da bude slađa ili viđe “kavasta” (LOL) i sve to lijepo promiješajte. Ako baš želite LEDENU kavu, onda stavite i koju kockicu leda. I ta-daaaaaam!

Ako isprobate ovakvu fit kavicu, pliz javite kakva vam je. Meni je ekstra. Pusa i do čitanja!

KOMODIFIKACIJA, definicija – proces pridruživanja ekonomske vrijednosti nečemu što prije nije bilo razmatrano u ekonomskim kategorijama.

Danas sam se malo odlučila vratiti pisanju, i to u formi kratkih upisa u kojima dijelim mali djelić svojeg razmišljanja kroz dan. Ako pratite moj Facebook, možete vidjeti da se ondje dosta često osvrćem na razne fenomene iz naše sociokulturne svakodnevice, i da su mi tema uglavnom žene, odnosno eksploatiranje ženskih nesigurnosti u medijima, u kozmetičkoj i modnoj industriji, u oglašavanju i svim ostalim segmentima koji implicitno grade naše shvaćanje svijeta oko sebe.

Konkretno, htjela sam se dotaknuti činjenice da se danas gotovo ništa ne prodaje ako nije:

1. rodno stereotipizirano
2. na ovaj ili onaj način etablirano na ljudskim (napose, ženskim) nesigurnostima

Ne vjerujete mi? Pogledajte industriju ljepote (koja sugerira da moramo biti mlade, lijepe, besprijekorne, uniformne)… A zatim i industriju mode (koja također sugerira da moramo biti mlade, lijepe, besprijekorne, uniformne, vitke). Zatim otvorite bilo koji portal i pokažite mi jedan koji će svojom estetikom i vizualima stati u obranu dlakavih, nosatih, debelih ili bilo kakvih “drugačijih” žena, a da to nije rezervirano samo za pokoji senzacionalistički tekst koji progašava “žensku revoluciju”. A onda možete pogledati i reklame – need I say anything?

Evo neki dan prolazim gradom i vidim reklamu za Cinelady. Cinestar je odlučio filmove koje prikazuje podijeliti na “muške” i “ženske” pri čemu su ženski filmovi uvijek oni klasični polutrash, romantična komedija uratci. Zločeste mame i Bridget Jones. Ja, koju takvi filmovi ne zanimaju, vjerojatno sam nekakav ženski izrod ili lošija verzija žene.

Ni doma ne mogu pobjeći od toga. Upalim televiziju, a ono reklama za naizgled prelošu seriju “Ljubavnice” koja isfurava Sex i grad 21. stoljeća. Pop kultura je krcata simbolima koji nam ispiru mozak idejama da žena mora biti ovakva / onakva. Ide li trenutačno na RTL-u nešto što se zove Prava žena? Mislim da da. Ne znam baš o čemu se radi, ali sam se pitala kakva je to onda KRIVA ŽENA.

Ah, da. Ona koja prigovara kad ne treba i što ne treba (bezobrazna gadura), ona koja nije dama, koja nije žena, majka, kraljica; koja ne zna ispeć pile svojem čovjeku, koja previše pije, koja previše psuje, koja ne izgleda kao Severina itd. Teško je ostati svoj i biti PRAVA ŽENA.

E divno. Zato se naše nesigurnosti (jer nijedna od nas nije istinski prava po ovim visokoprofiliranim kriterijima) lijepo mogu unovčit. Blago nama.

Japan. Odakle početi? Od početka!

Bio je to put od nemalih 22 sata. Ako tome pribrojite činjenicu da se putovalo iz Zagreba predvečer,  to vam dođe na skoro 30 sati ful-on-zombi-modea. Išli smo Qatar zračnom kompanijom i da – preporučila bih ju. Ljubazne stjuardese, iznenađujuće dobra hrana, dobar izbor filmova, maska za spavanje, jednokratna četkica i pasta za zube. Nije nam otkazao motor u zraku, i nisu nas istovarili kao vreću krumpira što je svakako plus. Obilje sokova, čajeva, kave – od kojih je jedan sok od naranče završio na mojoj glavi sad pri povratku iz Tokija. Ah, taj osramoćeno – zbunjeni pogled debeljuškastog stjuarda nakon što me poprskao po kosi, košulji i naočalama. Obilno ispričavanje, a zatim i gesta koju sam mogla protumačiti jedino kao ispriku: pokunjene glave i šutke je u prolazu jedan ekstra kroasan stavio na moj pladanj. Htjela sam malo umrijeti od smjeha u sebi, ali umor nije dozvoljavao.

No, bacimo se mi na ono bitno. Izlazak iz aviona, stižemo u Tokijo. Prvi šok: odlazimo u dućan na aerodromu jer sam ja pregladnila (nadobudno sam u avionu uzela sirovi veganski menu što je značilo grickanje celera dok su svi jeli nešto fino oko mene – budite pametniji od mene), kad ono NIŠTA FAKING NE RAZUMIJEM. Ni slova engleskog. A sve pakirano u plastiku, uključujući i bananu. Jedna banana u nečem što izgleda kao plastični kondom, piše 350 yena ispod. Preračunavam, dok Vjeko bezuspješno pokušava prevesti japansko pismo s drugih manje poznatih artikala. 350 yena – otprilike 3 i pol dolara – otprilike 24 kune. Hvatam se za glavu. Uzimamo nešto što izgleda kao jogurt i sushi koji izgleda primamljivo ako je sirova riba vaš thing, te krećemo prema autobusu koji nas treba odbaciti do centra grada.

Bus kaže da dolazi u 12:15. U 12:13 nas neki lik poravnava u liniju ispred naznačenog mjesta, ja u duhu prave Balkanke gledam kao “šta sad ovaj radi i zna li on da je 12:15, odnosno 30 sati nespavanja za mene?”, a u 12:15 (na sekundu!) dolazi bus i svi tako pravocrtno krećemo prema njemu. Osjećam se kao da ponovno imam 8 godina i samo čekam da me netko upari pa da počnemo ulazit u bus dva-po-dva.

Dolazimo do centra. E jebiga. Prošlo je 12 sati i ne radi više podzemna. Mi nemamo wi-fi. Nitko ne priča engleski. Dapače, vide nas iz daljine kako dolazimo s kartom u rukama i okreću se od nas kao od dva gubavca tiho ponavljajući NO, NO. Ta averzija prema pričanju na engleskom će se nastaviti i sljedećih 10 dana. Oni jednostavno NE ZNAJU engleski. Nije za zamjeriti. Umorna sam i ne da mi se. Entuzijazam je totalno nepostojeć. Nakon toliko sati leta, osjećam se prljavo i umorno i lobotomizirano, i sve što želim je tuš i krevet. I hranu koju mogu prepoznati.

Njihove su ulice tako loše označene da bih vjerojatno prije našla bilo koju ulicu u bilo kojem hrvatskom gradu bez karte nego neku njihovu sa kartom. Oni imaju nešto kao blokove. I onda neke numerirane dijelove, ali bez smisla i reda. Mi smo u iznajmljenom stanu (AIRbnb) imali pocket wi-fi kojeg smo nosili sa sobom i to nas je spasilo što se tiče daljnjeg snalaženja po gradu. Ma nije Tokio toliko neshvatljiv koliko je totalno drugačiji od svega na što smo dotad navikli pa je inicijalni šok bio stvaran. Ukratko, ne budite škrti i nabavite si nekako wi-fi.

Dolazimo u stan. NO SHOES, vrišti napomena. OK, OK. Uglavnom, skidajte cipele prije ulaska u japanski stan. Gacati s cipelama po stanu je ozbiljna uvreda, a realno ionako nas smatraju prljavim i pomalo zaostalim zapadnjacima. Onak… nije ni to za zamjeriti. Jedan dan ulazim u Daiso (nešto kao “sve po 100 yena” dućan) i tamo neki Indoeuropljanin SJEDI NA PODU I MASIRA SI PRLJAVO STOPALO. Gađenje nivo milijun. Nije mu bilo slabo (osim možda u glavi) – on je samo odlučio malo odmoriti svoje kužne noge nasred poda dućana. No biggie.

Tokio zoo

Dakle…Stan. Ili je to bio Hobitland? Nisam sigurna, ali je sve unutra toliko minijaturno da nema teoretske da se ne izubijate dok se krećete po stanu. Kada ful uska, a duboka, s nekim metalnim kukama okolo… stvarno je izgledalo kao spremnik za otapanje leševa u kiselini. A ostatak stana Ikea. Isti jastuk koji i mi imamo doma. Ah, dašak dnevne sobe u dalekom Japanu – thanks, Ikea.

Tokyo dome rollercoaster – mi smo bili OVDJE

Uglavnom, Japanci žive u tako malim prostorima, nama je to nepojmljivo, osim ako si teška socijala. Tjeskobno. Ima nešto totalno zatvorski u tom iskustvu malog prostora u kojem konzumiraš plastične nudle ili anemičnu rižu. Pogodili ste – hrana me nije oduševila – osim sushija. Uglavnom sam se hranila po indijskim i nepalskim restoranima kojih stvarno ima na svakom koraku. Živo curry, apsolvirala sam cijeli vege menu prosječnog indijskog restorana. Što ne mogu reći za japanski. Jedu dosta mesa i ribe, i gotovo SVE je napravljeno s ribljim temeljcem. Probali smo jesti i njihovo ekstremno preskupo voće i povrće, i recimo samo da mi je duša plakala za našim podnebljem. Najjeftinije što smo našli: jedna mrkva za skoro 7 kuna. Hrana je i inače skuplja od naše, DOSTA SKUPLJA. Najjeftiniji restorani nude obrok za 60-ak kuna (naspram naših 30-ak). Naspram nas, jeftine su im klice soje i tofu. Znam, jako random preporuka, ali shvatite me, ljudi: ja sam tamo uglavnom jela klice i tofu i rižu koju više ne želim vidjeti barem do kraja godine.

Sljedeće jutro sam se probudila s katastrofalnom glavoboljom. Jet lag je stvaran i užasan. Pogledom tražim kavu. Imamo samo drip kavu u stanu. To je ustvari vruća voda koja je samo u letu dotaknula zrno kave. Okus anemičan do bola, a ja sam navikla na jaku kavu da me digne iz kome na dane kad sam tako pogažena. Ovo nije niti koma nego mrtvilo totalno. Uopće ne želim pričat.

Shibuya prijelaz

Prvi put vidim stan po danu. Izgleda bolje nego sinoć. Izlazim na balkon, a ispred mene ljepota grada stisnuta u jedan egzotičan vidik. Japansko sunce je upeklo – već sam pomalo zaboravila osjećaj ljeta na ramenima. Uzimam duboki udah. U sebi preračunavam koliko je sati “doma”. Minus 7 sati. I dok vi vjerojatno spavate, slikam prvi selfie s balkona. Više nije bitan niti jet lag, niti drip kava niti glavobolja – znam da me čeka avantura života.
…
Tokijo je sve ono što zamišljate. Široke ulice, velike zgrade, jarka svjetla, billboardi. Nenormalno čist za jedan velegrad. Po danu, on je gotovo pust jer su svi na poslu, a negdje iza 18:00 se naglo popuni, i onda na dijelovima djeluje doslovno kao mravinjak.

Naša je prva postaja bila Shinjuku National Garden za koji ćete morati platiti ulaznicu od 200 yena (oko 2$). Premda prekrasan, nisam sigurna bih li ga retrospektivno preporučila jer Tokijo ima velik broj prekrasnih parkova s jednako impozantnom prirodom. Neki primjeri su Yoyogi i Oedo park, kao i vrt Imperial Palacea koje smo također narednih dana posjetili, i koji su mi svi redom draže lokacije – a besplatne. Općenito, parkovi i vrtovi Tokija su nešto posebno, izuzetno održavani i uređeni, izuzetno prostrani, izuzetno zen.

Fun fact: neke stvari koje kod nas nisu normalne, ondje jesu. Konkretno, srkanje u restoranu i kopanje nosa. Za prvo znam da se masovno radi, i doživjela sam scenu u kojoj je jedan deda srkanjem nadglasao žamor ostatka restorana. Za drugo nisam sigurna koliko je “normalno” ondje, ali recimo samo da sam zamijetila najmanje 15-ak intenzivnih kopača nosa, i naprosto se nakon toga više nije činilo kao slučajnost. Susreli smo i dvije osobe za koje sam ocijenila da im nije “najbolje u glavi”, premda se možda samo radi o kulturološkim različitostima – vi ocijenite. (Točan odgovor je – ne radi se. Bilo je prebizarno da bi bilo normalno). Primjerice. Jedan nam je gospodin od 50-ak godina pokušavao ponuditi svoje sportsko piće, polupopijeno, nasred ulice. Naše kimanje glavom nije baš shvatio. Dapače, otrčao je do prvog automata za piće (koji se tamo nalaze na svakom koraku, bez pretjerivanja) i počeo ubacivati kovanice da nam kupi to piće. Dok je odlazio, primijetila sam da ispod trenirke ne nosi gaće. A nije imao niti zube. Malo je reći da smo ostali u čuđenju.

Ali, japanska ljubaznost je nešto od čega bismo svi mogli nešto naučiti, i nešto što sam odlučila ponijeti sa sobom nazad u Hrvatsku. Znate onaj moment kad dođete na kasu, pa vam loše raspoložena prodavačica doslovno baci pare preko pulta, bez pogleda, bez doviđenja? E, to. U Japanu toga nema. Kad dođete na kasu kupiti bijedne žvake, ono što slijedi prava je ceremonija koja je kod nas doslovno nezamisliva. Novac kojim plaćate se bez iznimke polaže u malu metalnu posudicu ispred vas, te vam se u istu uzvraća do zadnjeg centa. Kod Japanaca nema koncepta napojnice, niti se od vas u restoranu očekuje da dajete napojnicu – ovo je ponašanje čak uvredljivo za njih. Nakon što primite svoj ostatak, slijedi obostrani naklon u znak poštovanja ove transakcije, te vas se otpraća uz jako puno zahvale. Niti jednom nisam u Japanu vidjela neljubaznu ili neraspoloženu osobu u uslužnoj djelatnosti, a rade puno duže sate i mnogo savjesnije od zapadnjaka. Posvete vam se u potpunosti, pokušavaju vam rukama i nogama pomoći.

Posveta Hachiku blizu Shibuya prijelaza

U Japanu je stopa nezaposlenosti 3% te rade doslovno svi: vidjela sam i ljude u poznim godinama kako, primjerice, stoje nasred ceste i reguliraju promet. Postoje i poslovi koji su za naš pojam potpuno nepotrebni. Pri dolasku u Kyoto, vidjeli smo ženu koja je na izuzetno malom i neprometnom raskrižju UZ SEMAFOR KOJI RADI regulirala promet malom žutom zastavicom. Ali, ona je to radila toliko doslijedno i predano, kao da obavlja posao bodyguarda za samog cara – i upravo takav nivo ophođenja punog odgovornosti vidite u Japanu na svakom koraku.

Ako putujete u Tokijo, uzmite stan negdje u centru i metro vam gotovo uopće neće trebati (naravno, ako ste voljni malo pješačiti jer je Tokio ipak ogroman – propješačili smo oko 150 km Tokija u tjedan dana). Mi smo bili u kvartu Shinjuku koji je dosta centralan i koristili smo metro možda 2 puta u 7 dana. Cijene za jedan smjer su od 170 do nekih 250 yena (oko 2$, malo se razlikuju ovisno o linijama), a putovati možete i JR passom. Japan Railway Pass je super stvar jer vam omogućuje putovanje shikansenima (onim superbrzim bullet vlakovima), ali je dosta skup. Tjedni JR pass je nešto manje od 2000 kuna po osobi. Moj prijedlog: ako putujete između gradova (naša ruta je bila Tokyo – Kyoto – Nara – Osaka), onda vam se JR totalno isplati jer je najefikasniji način prometanja. Ako ste samo u Tokiju, ne morate ga uzimati.

Za geekove, idealan kvart je Akihabara jer ima sve od maid caffeova (gdje vam djevojka odjevana u outfit sluškinje poslužuje piće) do dućana u kojem možete kupiti najnovije igrice, mange i slično. To nije baš moj thing pa vam nažalost ne mogu reći ništa superopširno o ovoj temi. Osim toga, tematski caffeovi su posvuda. Postoji jež caffe, sova caffe, čak i caffeovi za one najusamljenije gdje možete “unajmiti” nekoga da sjedi s vama. Što nije čudno jer su Japanci izuzetno usamljen i socijalno distanciran narod. Tako ćete na svakom koraku vidjeti i Pachinko&Slot, mjesto gdje se susreće nenormalna kakofonija tisuću 8-bit melodija i jednako širok spektar električnih boja. I dok vi mislite da ste na korak do epileptičnog napadaja (što vjerojatno jeste), Pachinko&Slot je slika i prilika modernog Tokija koju morate doživjeti barem pogledom izvana: ljudi koji rade čak i 12 sati dnevno, nakon posla u odijelima svraćaju u kockarnice gdje poput zombija gledaju u superšarene ekrane ukrašene manga likovima i troše novac. I dok se kod nas kockanje tretira gotovo kao oblik devijantnog ponašanja, u Japanu je ovo totalno normalan vid zabave. Otprlike kao i karaoke koje smo također isprobali.

Odličan cat caffe, Nayankato

Ako ste gledali Lost in translation, vjerojatno se sjećate karaoke scene. E točno tako izgledaju karaoke tamo. Dođete s ekipom, dobijete svoju sobu koja košta 600 yena (oko 6$) za pola sata po osobi, dobijete 2 mikrofona i ekran na kojem vidite tekst, dobijete piće u zanemarivoj količini. I pjevate. Stvarno je zabavno (mi smo na kraju ostali 2 sata, što je dovoljno da se 9 osoba, koliko nas je bilo, ispjeva i solo i u duetu). S nama je tom prilikom bila i jedna Japanka kojoj sam nažalost zaboravila ime, ali mogu si misliti što je mislila o nama divljacima kad smo iz zaje*ancije počeli s Wooden pints od Korpiklaanija (tko zna o čemu pričam, high five).

Od hramova smo u Tokiju posjetili samo jedan, i to u blizini Yoyogi parka, Meiji Jingu s pripadajućim vrtom koji je stvarno prekrasan. Polje irisa. Neke čudne bube koje nisam nigdje prije vidjela. Općenito, ako idete u Japan, idite na duže od tjedan dana jer toliko vam nije dovoljno niti za sami Tokijo, a stvarno je nenormalna šteta otići ondje i ne posjetiti druge lokacije. Najbolji izbor hramova ćete sigurno pronaći u Kyotu. Ustvari, ideju tradicionalnog Japana, s machyijama i gejšama i hramovima nećete uopće iskusiti ako ostanete samo u Tokiju. Što ne znači da Tokio sam po sebi nije fascinantan. Je. Ali je užasno urban, moderan, užurban. Tokio u jednoj slici su ogromni neonski plakati i Shibuya prijelaz gdje se slijevaju stotine ljudi istovremeno.

Bjuti žene – u Tokiju SVAKAKO odite u korejsku četvrt. Ja nisam mogla vjerovati da takvo nešto postoji, ali to su doslovno dućan na dućanu korejske kozmetike. Možete cijeli dan šetati jednom ulicom i kupovati kozmetičke sitnice ako imate dovoljno para jer su uglavnom višestruko skuplje nego u Južnoj Koreji (odnosno, ako naručujete s južnokorejskih beauty sajtova). Ali je super iskustvo za isprobati te sve stvari uživo i raditi mentalne zabilješke što ćete sve naručiti kad se vratite doma. Uglavnom, o tom beauty aspektu ide poseban post jer imam previše toga za napisati ovdje.

To je taj pogled! U dućanu s kozmetikom, naravno

Ali da, korejska četvrt. TOTALNO drugačije iskustvo od Japana. A usred Tokija. Cijene hrane višestruko niže. Za one koji vole, mesina na svaka 2 metra. Ljudi izgledaju drugačije, i to odmah skužite. Gledaju vas direktno u oči dok prolazite, što ekipa u Tokiju uopće ne radi jer: ili gledaju u mobitel ili gledaju kroz vas. Drugačije se oblače. K-pop i K-beauty plakati vrište sa svake zgrade. Sve je nekako više divlje, glasnije, mirisi sa svih strana. Kimchi ovo, Kimchi ono. Uglavnom, posjet korejskoj četvrti mi je bilo jedno od dražih iskustava u Tokiju jer stvarno nisam očekivala da je dio grada tako “odrezan” i homogen što se tiče Koreanaca.

…
Kad sam pričala s prijateljima koji su zbog posla živjeli u Japanu, rekli su mi da je Kyoto ono što se turisti nadaju da će Tokijo biti, i s tom bih se rečenicom 100% složila. Ako vas, spram urbanog, više zanima povijesni aspekt Japana, Kyoto je vaše must-see odredište. Naspram Tokija, ondje još uvijek možete vidjeti tradicionalnu japansku arhitekturu, palače šoguna, hramove, gejše. Oni koji su u Japan došli uživati u shoppingu moći će to obaviti u Gion ulici koja je jako dugačka i obiluje restoranima i dućanima. Svilene marame, japanski brendovi kozmetike, porculan, ukrasne tričarije poput maneki-neko sretnih mačaka – sve ćete to lako pronaći upravo ondje.

A skrenete li u neku od sporednih ulica, moći ćete vidjeti tradicionalne kuće, machyje, od tamnog drveta. Kyoto je hram do hrama, a mene se posebno dojmio Nijo dvorac izgrađen 1603. koji slovi za najljepši primjerak iz feudalnog perioda Japana i koji je stavljen na listu zaštićene UNESCO svjetske baštine. Naravno, nismo smjeli ništa slikati ondje što sam ja ispoštovala, mada moram reći da hrpa posjetitelja oko mene nije, i apsolutno ne mogu podnijeti kad su ljudi takve seljačine. Evo, ispuhala sam se malo.

Stanicu dalje od Kyota posjetite Arashiyamu gdje možete prošetati kroz prekrasnu šumu bambusa i diviti se ljepoti ove planete, i Iwatajamu gdje možete uživati u planinskim majmunima.

Priroda <3

Ovaj predugački post završit ću s osvrtom na Naru koja je bila moje najdraže iskustvo u čitavom Japanu. Naime, Nara je grad gdje jeleni i srne neometano hodaju ulicama. Totalno su pitomi i mekani i nježni, i možete kupiti keksiće da ih hranite. Pošteni bunt keksića košta samo 150 yena, tj. oko 10 kuna, a iskustvo je nezaboravno. Nažalost, u Nari sam provela samo jedno popodne, no svakako bih se vratila jer je prekrasna i nešto što ću pamtiti cijeli život.

Nadam se da ste izdržali do kraja posta i da sam vas inspirirala da bukirate put u Japan, a u sljedećem tekstu ću se osvrnuti na japanske beauty brendove, trendove, bizarne gadgete za uljepšavanje i, naravno, pokazati vam što sam ja ondje odabrala za sebe. Čitamo se!

Dok sam bila u Japanu, na adresu mi je stigao novi Beauty Box pa sam ga uspjela otvoriti tek ovih dana. Ako ste već vidjeli sadržaj na drugim blogovima, moje isprike. Ako niste, uživajte i nadam se da ću vam uspjeti prenijeti nešto novo i zanimljivo.

Ovo je drugi Beauty Box koji sam dobila na adresu. Prvi Beauty box unboxing koji sam primila s prvim dojmovima možete pogledati na mojem Youtube kanalu.

Da ne bude zabune, ovaj Beauty box NISAM naručila, nisam ga platila, dobila sam ga kao PR uzorak pa ne mogu pričati o onom aspektu koliko vremena treba da stigne i slično. Mogu samo prokomentirati sadržaj i općenito tu cijeli ideju beauty kutija. Pa dotaknimo se prvo toga.

Meni je to skroz simpa ideja, ali vidim zašto neke cure nisu zadovoljne svojim beauty boxovima. Pratim forum.hr iz sjene pa svašta nešto pročitam. Uglavnom pritužbe idu u smjeru toga da se u boxovima ne nudi ništa spektakularno što se tiče ponude brendova te su uglavnom to klasični drogerijski brendovi poput Nivee u ovoj kutiji. Ali, gledajte. Mi smo malo tržište i realno, tim istim beauty boxovima je moguće prezentirati samo brendove koji već postoje na tržištu, oni nisu UVOZNICI novih brendova. A to nije niti poanta beauty boxa nego da u malom isprobate nešto prije nego kupite ful size proizvod (te povremeno i dobijete ful size proizvod).

Mislim da sam za još neke boxove (nisam sigurna je li konkretno ovaj ili ne) pročitala komentare u kojima se kritizira slanje non-beauty stvari tipa suplementi, kemijske olovke i slično, i moram priznati da se s tim dijelom kritika 100% slažem. Ako netko kupi BEAUTY box, onda valjda ne očekuje da će unutra naći motornu pilu, maramice za nos i limitirano izdanje hitova Zlatka Pejakovića, ako se kužimo. Ja kužim da nema uvijek veliki izbor brendova voljnih ustupiti svoje proizvode po promo cijeni i da tu ulogu igra jako puno faktora, ali isto tako nije niti OK da se sve prelama na leđima onih koji su svojim novcem podržali ovakav projekt. Nakon ove čitabe, prelazimo na ono bitno.

Sadržaj moje kutije broji 3 ful size proizvoda, 3 travel size proizvoda, jednu masku u vrećici koju mi je teško definirati kao ful ili travel size (ali recimo da je ful size jer košta 19.90 kn), te jedan uzorak. Odmah ću vam natuknuti i da je dojam moje kutije prilično pozitivan.

Ful size proizvodi koje sam dobila su Aromatica Smilje hidratantna krema (84.50 kn), Dietpharm Supersmoothie (149.90 kn) i Aura Absolute Matte Velvet Feel dugotrajan lip cream u nijansi 621 Tangerine (42.90 kn).

Travel size proizvodi: Elemis Frangipini Monoi krema za tijelo (velika verzija od 200 ml košta 228 kn, a ja sam dobila 50 ml verziju); te Nivea Hairmilk šampon i renegerator koji u velikoj verziji koštaju 20.90 kn (a ja sam dobila mala pakiranja po 50 ml).

Dobila sam i 2 vrećice Formula 10.0.6 Deep Down Detox Ultra Cleansing Orange + Bergamot blatne maske za lice (19.90 kn) te izdašni (12 ml) uzorak Phyto Paris uzorak intenzivnog šampona protiv peruti.

Sve u svemu, kao što vidite, cijena sadržaja kutije daleko premašuje cijenu koju ste platili za proizvod. Nemojte da se sad sramotim sa svojim lošim matematičkim znanjem i dozvolite mi da zaokružimo na “barem trostruko veću vrijednost” koju ste ostvarili ako ste naručili ovu kutiju. A dozvolite mi da i prokomentiram neke svoje prve dojmove o proizvodima koje sam isprobala. Prvo, najviše su me razveselili Elemis kremica i Aurin tekući ruž. Ovo je prvi Aurin i Elemisov proizvod koji sam isprobala.

Aurin tekući Matte ruž u nijansi 621 Tangerine je topla do neutralna roskasta mat nijansa koja će se svidjeti velikom dijelu djevojaka i žena jer laska većini (pod)tonova kože, a plus je i to što ovaj tekući ruž dugo drži i ne razmazuje se. Miris ruža je sladak i bombonast.

Također, prekrivna moć je zadovoljavajuća premda bih osobno da je još mrvicu više pigmentiran, ali uz 2 nanosa, prekrivenost je potpuna.

Prvi nanos:

Drugi nanos:

Na mojim usnama je nažalost ovaj ruž dosta isušujuć i uvlači se u fine linije usana što je svakako minus. Tijekom dana se relativno ravnomjerno skida s usana i nije superproblematičan za uklanjanje s usana navečer s običnom micelarnom.

U svakom slučaju, mislim da je ovaj tekući ruž dobar izbor za mlađe djevojke, kao i za žene nezahtijevnih usana koje ne žele trošiti mnogo novaca na ruž. Ocjena: 6/10.

Elemis monoi + frangipini kremica je nešto što bih tijekom ljetnog perioda odmah izabrala za sebe. Naglašavam to jer je dosta hidratantne i lagane teksture, gotovo gelasta, a u jesen i zimi ipak preferiram nešto malo hranjivije, te zbog mirisa koji je dominantno po monoi cvijetu, onako baš cvjetno i havajski što mi je osobno primjerenije ljeti.

Nakon upijanja, ova kremica posve nestaje s kože, odnosno za moju je kožu nedovoljno hranjiva. Proizvod je dosta parfumiran pa bih vas upozorila ako imate osjetljivu kožu tijela da pripazite.

Sastav je tako – tako. Ima par sastojaka koji mi se baš nisu svidjeli poput triethalonamina koji je dosta lužnat po prirodi te može djelovati kao alergen, te disodium EDTA za čiju sigurnost istraživanja još nisu 100% konkluzivna, ali se dozvoljava korištenje u malim postocima, kao ovdje. Ocjena: 7/10.

Aromatica Smilje hidratantna krema je bogatije formule, dominantno na bazi shea maslaca i primjerena za zrelu kožu. Intentizno miriši po smilju što je meni apsolutno gorđs, ali znam da ne odgovara baš svima.

Sastav je kvalitetan i vrlo siguran čak i za trudnice i dojilje: nešto sitno sigurnih sintetskih komponenti i ostatak prirodnih biljnih i eteričnih ulja. Obzirom da nije specificirana namjena (za lice ili za tijelo) i s obzirom na količinu od 50 ml, mislim da će dosta žena biti inklinirano da ovu kremu koristi za lice pa bih samo na tren istaknula da će nekima možda biti mrvicu komedogena.

Ukoliko niste skloni komedonima i imate generalno osjetljivu kožu, te tražite dobru baznu njegu do 100 kuna, svakako isprobajte Aromaticu Smilje. Ocjena: 9.5/10.

Za kraj, isprobala sam i Dietpharm Supersmoothie. 18 vrećica dobijete za cijenu od 150 kuna što je prilično skupo. Svakako biste trebali preferirati da si sami radite smoothieje od svježeg voća i povrća, te ovo unatoč nazivu SUPERSMOOTHIE apsolutno nije nikakav nadomjestak zdravoj prehrani. Eventualno dodatak.

U tom slučaju, možete ga povremeno koristiti, no iskreno ja uopće nisam oduševljena s ovim proizvodom. Kad pogledate sastav, postat će vam jasno da je ovo klasičan multivitamin u prahu s DODATKOM dehidriranog voća koji je predzadnji u sastavu. Također, okus je vrlo umjetan. Osobno ne bih kupila ovaj proizvod te ću ga stoga i, unatoč najvišoj cijeni u kutiji, proglasiti slabom karikom Beauty boxa za ovaj mjesec. Ocjena: 2/10.

Ostale proizvode još nisam isprobala, ove travel size stvarčice i testere čuvam za neko od predstojećih putovanja, no sve u svemu dosta sam zadovoljna s kutijom iako mi nisu sve stvari posve odgovarale. Ono najbitnije, vidi se da ste dobili vrijednost za novac koji ste platili. Dietpharmov Supersmoothie mi se nije svidio, no Bože moj, meni je ionako nemoguće 100% udovoljiti. Što vi mislite o ovoj kutiji? Jeste li već naručivali svoje boxove?

Vrlo često se u beauty kuloarima povlače usporedbe zapadnjačke i istočnjačke, pogotovo japanske i korejske kozmetike. Naravno, niti ja nisam bila imuna na tu sveopću i pomalo histeričnu (ali simpatičnu) zanesenost idejom ‘superiorne azijske kozmetike’ te sam stoga prije otprilike 10 mjeseci počela naručivati nešto od Korejaca. Moj izbor stranice je bio ibuybeauti.com i moram priznati da nisam primijetila da itko osim mene naručuje s ovog sajta iz Hrvatske, no meni se sviđa jer iznad 50 dolara daju free poštarinu, a imaju dobar izbor brendova i proizvoda koji me zanimaju.

Pri toj prvoj kupnji prije sada već 10 mjeseci, moj odabir je pao na proizvod o kojem ću pisati danas i on redstavlja svojevrsni novitet u svijetu kozmetike kojeg, izgleda, još uvijek nisu preuzeli brendovi sa zapada. Radi se o jednom sleeping packu, konkretno Innisfree Aloe Revital sleeping packu.

Ako vas muči prijevod, sleeping pack bi zdravoseljački značilo “nešto što natakarite na facu prije spavanja”, a ako išta znate o korejskoj kozmetici, onda vjerojatno znate da ona uglavnom uključuje dosta više koraka od naše, da je cijela poanta superdubinska hidratacija i zaključavanje vlage u kožu, te da to sve uglavnom uključuje i nanošenja sleeping packa kao zadnjeg koraka u njezi.

Prijeđimo na trenutak sve pluseve ovog proizvoda, shall we?

Prvo, jeftin je i dobijete fakat puno proizvoda.
Drugo, nekomedogen je (na mojoj koži).
Treće, ima jako dobar sastav – antioksidansi, aloe vera, nešto sitno sigurnih i nekomedogenih silikona.
Četvrto, lagane je i gelaste teksture te samim time pogodan za sve tipove kože. Primjerice, suhi tipovi će ga nanijeti kao zadnji korak nakon svoje najdraže vodenasto uljne emulzije (doslovno, emulzija koja kombinira sastojke za vlaženje i lipide koji hrane se formalno zove water-in-oil emulzija), a masniji tipovi kože ovaj sleeping pack mogu koristiti samostalno ili nakon tonika / seruma / tretmanskog fluida.

Peto, jako se sporo troši jer vam treba doslovno veličina graška za cijelo lice.

Je li ovo revolucionarni korak u njezi koji će za vašu kožu učiniti nemoguće? Izbrisati pore? Bore? Ne. Ali nudi kvalitetu po povoljnoj cijeni i izdašnoj količini – nježne i sigurne sastojke, nekomedogenost i osvježavajući filing na koži koji će vas instantno podignuti.

Naravno, ovaj proizvod nije bez mane. Da, on možda nudi obilje antioksidansa, ali je pakiran u loše pakiranje za tu namjenu – antioksidansi su zbog izloženosti zraku i svjetlu tijekom konstantnog otvaranja ovakve ambalaže podložni destruiranju pa samim time nisu toliko efikasni koliko bi mogli biti. Drugo, nekima se neće svidjeti činjenica da ovaj proizvod sadrži silikone.

Milijun puta sam to već naglasila, ali nije naodmet ponoviti još jednom: NISU SVI SILIKONI LOŠI NITI KOMEDOGENI. Konkretno, Cyclopentasiloxane i Cyclohexasiloxane koji se koriste ovdje meni osobno nikada nisu bili komedogeni (za razliku od dimetikona), a stvorili su jednu fantastičnu prozračnu teksturu proizvoda koji je zbog toga potpuno lagan i nemastan uz obilje hidratacije. Ponovit ću to još stoput ako treba: NISU SVI SILIKONI LOŠI. Pliz pliz pliz, ako već volite kozmetiku i eksperimentiranje s beauty stvarčicama, a izbjegavate silikone jer su svi kao loši i isti… Dajte si napravite uslugu i samo isprobajte na komadiću kože razne varijante proizvoda s raznim varijantama silikona jer si možda uskraćujete hrpu proizvoda zbog totalno pogrešne premise: da su svi silikoni ISTI. Nisu! Nemaju svi istu molekularnu veličinu pa samim time niti ne penetriraju jednako duboko u kožu, a neki od njih su vrijedni emolijensi koji pomažu očuvati vlagu u koži.

Postoji toliko stvari koje štete koži više od silikona. Promašeni pH je jedan od njih (problematične su lužine, a ne kiseline kako se inače laički pretpostavlja). Intenzivni mirisi također. Visokokoncentrirani denaturirani alkohol u sastavu također. Silikoni su meni osobno stvarno na dnu te liste sastojaka koje izbjegavam. Odnosno, izbjegavam neke jer sam iskustveno vidjela da mi ne sjedaju najbolje na lice. Ali, svakako ne sve.

Nakon ove čitabe, za kraj bih vam samo još spomenula da ovaj proizvod najradije koristim nakon tonika i seruma na bazi hijalurona. Nenormalno se dobro “uhvati” za hijaluron u serumu i lice učini tako lijepo mekanim i plump, milina. Također, jako dobro smiruje lice i okoloočno područje. Moj trik je također odvojiti manju količinu proizvoda u posebnu posudicu i staviti ju u frižider jer ova gel-krema funkcionira savršeno kao maska za dubinsku hidrataciju i umirivanje iritirane kože. Barem jednom tjedno je koristim upravo na ovaj način, odnosno volim je alternirati između DIY glinenih maskica koje sama sebi izrađujem. I odlično funkcionira! Moja ocjena: 9/10 (oduzela sam ocjenu zbog ambalaže jer bi inače bio upravo savršen proizvod).

Gdje naručiti? OVDJE.

U sljedećem postu donosim sve o japanskoj kozmetici, trendovima i mojem shopping iskustvu u Japanu!

SVE O JAPANSKOJ LJEPOTI. Zanima vas, zanima! Eh pa, znatiželjne moje djevojke i žene, došao je dan da prodiskutiramo par zanimljivih stvari koje sam doživjela, vidjela i kupila u Zemlji izlazećeg sunca. Ali, prvo bih vas podsjetila da se prijavite na moj GIVEAWAY sudjelujući u maloj anketici, ako već niste (poklanjam vam jako fine, kultne stvarčice poznatih brendova poput Kiehl’s i Guerlain).

Vjerojatno najzanimljivija stvar koju zamijetite čim se iskrcate iz aviona (ako ste ovako abnormalno fiksirani na sve vezano za ljepotu i kožu i skincare, kao ja) je da ona dobra stara činjenica o svijetloj koži kao imperativu azijske ljepote stvarno stoji. Izuzetno rijetko vidite tamnije Azijatkinje, ali zato stalno, na svakom koračiću, možete vidjeti suncobrane. Da, na prelijepi sunčan dan, Azijatkinje se oboružaju sa suncobranima i UV protektivnim maskama koje izgledaju DOSLOVNO kao zaštita koju nosi vaš tata / ujak / stric / muž dok vari neki teški metal u radionici. Nisam sad baš slikala ekipu po ulici pa ću se poslužiti ilustracijama da vam dočaram taj WTF moment. Kao i maske koje idu preko usta koje Japanci nose kada su prehlađeni kako ne bi prenijeli zarazu (što je meni totalni civilizacijski doseg :D), i ove čudnovate naprave su totalno normalna stvar u Japanu, a ponekad ih Japanke i kombiniraju pa uopće ne vidite facu osobi u prolazu, a pitate se i kako oni IŠTA vide s tim.

Ali, da, sve je u SPF-u, i kad uđete u bilo koji dućan, drogeriju, ma i najjadniji kvartovski market koji nema niti kavu za kupiti, svugdje ćete vidjeti te skincare proizvode sa SPF PA+++ ultra ekstra super-nešto-nešto napomenama (koje su jedine na engleskom i koje jedine možete iščitati s ambalaže). Vidjeti ženu koja je od vrata naniže nekoliko tonova tamnija, a na licu ima neki ekstremno izbjeljujuć puder i tko zna koliko još izbjeljujućih čudesa, posve je uobičajena praksa. Čak bih rekla pravilo.

Japanski muškarci izuzetno paze na volumen i boju kose. Baš kao što je pravilo vidjeti žene koje svoju kožu štite od sunca, toliko je pravilo i vidjeti muškarce koji su svoju kosu vidno posvijetlili, obojali (čini se u kućnoj radinosti jer, kako im je kosa dosta tamna i ima prirodno dosta crvenog pigmenta, tako te boje uvijek ispadnu onako dosta crvenkasto smeđe što je dosta smiješna pojava). Kosa Japanaca (dakle, pričamo o muškarcima) je u pravilu uvijek jako gusta i šišana slojevito što mislim da je trendi kod njih jer imaju ravnu i tešku kosu koja ima tendenciju beživotno padati. Nisam vidjela nijednog ćelavog Japanca. Uostalom, screenshotala sam vam rezultate s Googlea kad upišete “japanese men hair” pa vam je sve jasno.

S druge strane, Japanke uglavnom imaju dosta konzervativne frizure. Lude boje, undercutove, neobične rezove – ništa od toga nisam vidjela. Siva kosa? Roza kosa? Modra kosa? Kod njih ne postoje. Neupadljivost i uniformnost je izuzetno jaka, kako u šminkanju i friziranju, tako i u modi. Također, curke se uglavnom NE FARBAJU ili se farbaju dosta suptilno pa se to bojanje uopće ne kuži. Ako sam neku i vidjela s obojanom kosom, to su uglavnom preljevi, tipa tamni mahagonij, ili lagano posvijetljena kosa. Starije Japanke predobro rockaju sijedu kosu i sve redom izgledaju prelijepo.

Toliku koncentraciju lijepih starica kao u Japanu ćete teško pronaći drugdje u svijetu. Prvo, dosta su vitke i pokretne, premda se na njima vidi da su u poznim godinama. Drugo, njeguju stil koji je izuzetno šarmantan za žene u godinama – biraju šik krojeve ili čak klasične tradicionalne kimono opravice, neutralne boje koje povremeno “razbiju” s dodacima intenzivnijih boja i diskretnim uzorcima, primjerice na svilenim maramama. Svila je tamo big thing, i općenito koriste dosta kvalitetne materijale, a polić i takve gluposti su rezervirani isključivo za mainstream zapadnjačke brendove poput Zare, Forever 21 i slično.

Ima nešto u držanju Japanki, ta neka decentnost i odmjerenost, i elegancija koju ne možete baš niti pravo opisati, ali je tamo jednostavno vidite i osjetite, i poželite ponijeti komadić tog misteriozno-zavodljivog gejšastog ponašanja nazad sa sobom na tvrdi Balkan. Način na koji Japanke hendlaju stvari, primjerice dok vam u dućanu zamataju nešto, gotovo je kao ritual, kao neki delikatni ples. Prekrasno nešto. A na sličan način pristupaju i ideji šminkanja.

Nemojte me krivo shvatiti, ja volim i smokey eye i eyelinere i tamne ruževe i sve to. Ali volim i nježan, diskretni, mladenački make up u roskastim i mareličastim i nude tonovima koji možda čak i najljepše ističe ženstvenost. Moje osobno mišljenje, naravno. E sad, Japanke UOPĆE ne vole make up kakav mi ovdje uglavnom nosimo. Crvene i tamne ruževe, smokey na kapcima, superiscrtane obrve, konturiranje, jaki eyeliner, supermat ten, baking, tantouring, colorblocking – od toga svega, NIŠTA NEĆETE VIDJETI U JAPANU. Što ćete vidjeti onda u Japanu?

Puno roze. Žene u Aziji obožavaju roskaste obraščiće, roskaste usnice, roskaste noktiće, čak obilno stavljaju rozo i na donju liniju kapka. Ambalaže su im uglavnom u tim nekim pinky izdanjima s mašnicama i svime što podsjeća na ideju mladosti. Ideja ljepote u Japanu ustvari je hiperbola mladenačke ženstvenosti.

Diskretan make up. Kao što sam već rekla, ludi make up kod njih nije neka opcija, i iskreno nisam ga primijetila čak niti u ludoj Harajuku ulici. Japanke su dosta konzervativne kad je make up u pitanju, i to se svodi uglavnom na ujednačen ten, dosta rozog i breshvastog na usnama i obrazima, dosta sedefastih formula na kapcima, VRLO elaborirane maskare i uvijači za trepavice (najpoznatiji uvijač na svijetu je onaj Shu Uemura, i nije uopće čudno da to potiče iz Azije jer Azijatkinje imaju ful slabe dlačice na tijelu i licu, uključujući i obrve i trepavice).

Puno vlage. Sve od azijskog skincarea usmjereno je na puno, puno, puno i onda još malo hidratacije. Ponekad se to pretvori u sulude količine kozmetičkih proizvoda i ekstenzivne, vremenski iscrpljujuće etape beauty rutine. Svaka kozmetička linija unutar jednog brenda ima barem 5 proizvoda koji su namijenjeni da ih se nanosi konsekutivno, i svi u sebi imaju komponente koji intenzivno VLAŽE kožu. Teški, masni proizvodi kod njih su veliki no-no. Uopće nisam primijetila nijedan proizvod koji je u sebi imao naglašenu dominantnu uljnu komponentu, OSIM uljnih odstranjivača šminke. Samo lagani, manje ili više viskozni proizvodi na bazi vode ili vodenih komponenti.

Puno anti-age proizvoda. Ne obazirući se uopće na činjenicu da bježe od sunca kao vrag od tamjana, i da im gotovo svi proizvodi targetirani za dnevnu uporabu imaju visoki SPF (dakle, čak i svi puderi i CC i BB kreme, a ne samo skincare), azijska je kozmetika izuzetno orijentirana na inkorporiranje antioksidansa u kozmetiku. Na moju veliku žalost, to je ujedno i tržište koje jako pati na to da proizvod mora djelovati “lijepo i fino” pa intenzivno stavljaju mirise u sve živo i neživo. Baš kao i alkohol. Primjerice, htjela sam kupiti neke stvari od Shiseida, ali to je TOLIKO STRAŠNO SMRDILO NA ALKOHOL i toliko brzo isparilo s moje kože (što mi opet govori da je dosta alkohola u igri) da se jednostavno fizički nisam mogla prisiliti da to kupim.

Testeri su im nepoznati koncept. Znam da je i kod nas pravo čudo kad dobijete testere uz kupnju kozmetike, ali kod nas barem možete doći u dućan i pitati za tester. Isto sam probala i ondje jer sam naumila kupiti Koh Gen Do Aqua puder, ali nisam mogla dobro ocijeniti nijansu pod umjetnim svjetlima, i tada sam ih pitala za tester. Oh, koja greška. Japanci su jako spremni pomoći vam na bilo koji način, rukama i nogama, i malo je reći da su mobilizirali cijeli dućan da mi pomognu, ali shvatiti da ih pitam za TESTER U VREĆICI ZA DOMA nisu uspjeli skužiti niti nakon 10-minutnog natezanja. Na kraju ga nisam kupila, jednostavno nisam mogla dati 50+ dolara za puder kojem ne mogu točno ocijeniti paše li mi nijansa.

Japanke i općenito Azijatkinje izgledaju mlađe od nas Europljanki. I čak bih rekla da u prosjeku imaju i ljepšu kožu. Ali, prilično sam sigurna da to ima puno manje veze sa samim proizvodima za njegu, a puno više s genetikom i činjenicom da generalno imaju drugačija facijalna obilježja (okruglija lica i obraze koji minimiziraju mogućnost da lice izgleda “upalo” i mršavo, premda su dosta mršavi po fizionomiji) te deblji dermis od bijelaca koji je manje sklon poroznosti, kapilarama, pa čak i ožiljcima. S tim u svezi, potrebno je naglasiti da sam primijetila i dosta žena koje su imale jednako lošu i nezdravu kožu kao i kod nas. Jedina razlika koju bih STVARNO istaknula kao bitno razlikovno obilježje je činjenica da je Japan jedina zemlja na svijetu koja ima mekanu vodu. Voda bez kamenca čini da se naša koža manje isušuje, a proizvodi bolje ispiru s lica što je oooooooogromni plus za sve nas sa osjetljivom kožom. Meni je tamo koža bila nekako više plump, premda sam dobila dosta prištića jer sam jela abnormalne količine slatkog i rafiniranog poput azijskih slatkiša, nudla, riže i slično (kako bih izbjegla da negdje slučajno ne pojedem meso jer izvan restorana nisam ništa razumjela).

Posvetimo se na tren i japanskim beauty dućanima. Azijsku kozmetiku ćete u Japanu moći pronaći u gotovo svakom dućanu, uključujući i u onim 100-yen shopovima, ali najbolji izbor će sigurno biti u specijaliziranim dućanima poput Ainz & Tulpe (nešto kao drogerija) i Keio (nešto kao high-end department store). Cijene su dosta visoke, ne sad nešto što si čovjek nikako ne može priuštiti, ali uglavnom daleko od jako jeftinih, čak i kad su jeftiniji “teen” brendovi u pitanju. Od jeftinijih make up brendova izdvojila bih Canmake i Cezanne koji su baš svugdje, a mid-range je Coffret D’or, Kate i MAQuillAGE. Iskreno, skupe brendove šminke ili nisam baš vidjela ili ih se ne sjećam. A da, sjećam se Koh Gen Do i RMK, tako je, oni su skuplji. Na kraju nisam ništa kupila od make upa jer mi ništa nije bilo zanimljivo, pigmentacija je uglavnom slabija nešto smo mi ovdje navikli (a oni to baš vole) i sedef baš i nije moj thing u tolikoj mjeri. Koh Gen Do Aqua puder mi se jaaaaaaako svidio po teksturi i pigmentaciji, i njega sam stavila na mentalnu wish-listu za neki drugi put.

Zato je skincare jako napredan, i ovi turboskupi brendovi uglavnom spadaju u kategoriju proizvoda za njegu. Vjerojatno ste već čuli za Shiseido, Kanebo, SK-II, Cle de Peau, Shu Uemura, Hada Labo, DHC, Kosé. Uglavnom, ja sam slinila nad ovim proizvodima kao najveći slinjo. I dok su me neki stvarno oduševili, neki su me baš razočarali. Primjerice, Shiseido Lifting emulzije su svugdje bile na ogromnom popustu, i ja sam stvarno, ali NAJSTVARNIJE htjela da mi se svide. Ali, kao što sam već spomenula, preko tog osjećaja i mirisa alkohola nisam mogla prijeći. Stoga na kraju nisam ništa uzela od Shiseida, iako sam bila uvjerena da ću uzeti više stvari.

Želite znati kad sam doživjela trenutak apsolutne hiperventilacije popraćen znojenjem i drhtanjem ruku? Kad sam u friking drogeriji vidjela OBAGI. Dakle, da mi je netko rekao da postoji mjesto na kugli zemaljskoj gdje ušetate i odšetate s Obagijem u ruci, rekla bih mu da je lud. Ali očito postoji, i to je Tokio. Ovo su proizvodi koji su posebno namijenjeni za japansko tržište, i zato imaju malo drugačiji vizual od klasičnog Obagija. Uzela sam Obagi Vitamin C Serum Foundation i Obagi professional 20% vitamin C serum + vitamin E koji je jedan od onih nekoliko supernahajpanih proizvoda na svijetu u koji se svi kunu da im je transformirao lice. Prvi me je košta nekih 30-ak dolara, a drugi 80 dolara. Da, dala sam 80 dolara (oko 500 kuna) za vitamin C serum. Znam što mislite. I sama sam se htjela malo propucati od muke, ali znala sam da neće ponovno biti ovakve prilike uskoro, a fakat nisam htjela propustiti isprobati ga i uvjeriti se je li stvarno vrijedan ovakvih novaca.

Kupila sam još i Hada Labo ulje za otapanje make upa i gel za čišćenje lica iz njihove najpoznatije Gokuyjun (Super Hyaluronic Acid) linije. Slobodno me pitajte zašto sam, oh zašto, odlučila kupiti ovako dva nezanimljiva proizvoda. Vrlo jednostavno: zato što uopće nisu nezanimljivi! Naime, Azijati jaaaaako briju na niski pH u svojim čistilicama za lice i tvrde da je to najviše zaslužno za njihov lijepi ten. E pa probat ćemo! A za ovo konkretno ulje su rekli da je predobra zamjena za DHC Deep Cleansing Oil koji sam potrošila i koje je meni osobno bilo najbolje ulje za čišćenje lica koje sam ikada isprobala.

E, da. Bila sam i u korejskoj četvrti Tokija jedan dan i već sam vam rekla da su tamo doslovno dućan na dućanu korejske kozmetike. Dakle, raj za moje oči, pakao za moj budžet, a ja sva sluđena od ljepote u sredini. Ako vas put nanese u Tokio, svakako posjetite korejsku četvrt, baš je super iskustvo. Ondje sam uzela dugo željeni Missha Magic Cushion Mat za lice u toploj nijansi 21 (postoji i hladna 21, te topla i hladna varijanta nijanse 23 koja je dosta tamnija). Koštao me nekih 10 dolara, što je cijena koju sam viđala i na k-beauty sajtovima. I naravno, još nešto što mi je bilo sto godina na wish listi: It’s Skin Power 10 Propolis effector što je nešto kao supercharged serum s antioksidansima i propolisom. On me koštao 9 dolara. Osim ove kozmetike, u korejskoj je četvrti dostupno stvarno jako puno korejskih brendova, ali su svi višestruko skuplji nego na korejskim webshopima pa je možda najbolje tu šetnjicu iskoristiti za isprobavanje teksture i pipkanje proizvoda, a onda ih naručiti s neta.

Jesam li sad rekla sve? Ja mislim da nisam jer imam još milijun nekih dojmova o Japanu i azijskoj ljepoti i kozmetici, ali opet imam filing da sam malo pretjerala i da se nikome neće dati čitati sve ovo. Za kraj ću vam samo priložiti ovu fotku i reći: da, ovo u Japanu FAKAT postoji, kao i brdo sličnih gadgeta za uljepšavanje modificiranjem facijalnih obilježja. I ne, nemam pojma kako to funkcionira! Ako vas zanima da neku od ovih spomenutih tema obradim detaljnije, svakako mi to dojavite, a recenzije svih ovih proizvoda također slijede! Kao i uvijek, hvala vam ako ste izdržali do kraja ovog teksta.

Sljedeće na blogu pročitajte: SVE O KONZERVANSIMA U KOZMETICI – zašto ih trebamo i jesu li stvarno toliko opasni?

Kad vam kažem konzervansi u kozmetici, vjerojatno nećete niti trepnuti, ali ako spomenem PARABENE, većina vas će podignuti obrve i decidirano reći da nema šanse da koristite parabene. Jer, ako niste spavali zimski san proteklih nekoliko godina, sigurna sam da ste negdje nekada čuli da su parabeni najozloglašeniji kozmetički sastojak na planeti. Navnodno djeluju kao hormonalni disruptor, imitirajući estrogenske efekte u tijelu (a svi znamo za efekt estrogena na nastanak raka dojke). Mala britanska studija iz 2004., u kojoj su pronađeni tragovi djelovanja parabena u tumorskim izraslinama kod raka dojke te testikularnog raka, dovela je do sveopće skrutinizacije ovog sastojka.

Netko je objavio ovu vijest i najednom su se svi kozmetički proizvođači počeli ograđivati od parabena, izbacujući redom reformulacije svojih dobro poznatih proizvoda, ali ovaj put BEZ PARABENA. Funny enough, službeno parabeni nikada nisu povezani s proliferacijom tumorskih stanica, niti su potvrđeni kao okidač za nastanak raka, ali panika oko ideje da nam se u kozmetici nalazi nešto što potiče nastanak raka poduprta činjenicom da se hrpa proizvođača nije htjela više povezivati s ovim sastojkom, dovela je do toga da se ovaj sastojak, korišten protiv patogena u kozmetici, uvelike prestao komercijalno koristiti. Što ne znači da ga i dalje nema u mnogim kozmetičkim proizvodima.

Sad se možda pitate: pa kojeg će vraga meni uopće konzervansi u kozmetici. E pa, drage moje. Ondje gdje ima vode, ima i mikroba. U svakoj kremi, losionu, deziću, puderu i drugim tekućim proizvodima ima vode. Ondje gdje ima mikroba, postoji mogućnost zaraze. Zamislite da kremu bez konzervansa nanesete na ranu. Ti mikrobi mogu pobjeći u krvotok i uzrokovati sepsu. Not fun, huh?

Dakle, da biste očuvali integritet formulacije, konzervansi su apsolutno nužni. A isti se koriste čak i u kozmetici koju smatramo 100% prirodnom, osim u 100-postotnim uljnim, odnosno voskastim formulacijama gdje zbog prirode sastava nisu potrebni, osim kada je potrebno dodatno produžiti rok trajanja. Ako primijetite da je proizvod užegnuo, da je promijenio miris, konzistenciju, boju, djelovanje – nemojte ga koristiti jer riskirate zdravstvene probleme, od kontaktnih reakcija na koži do puno većih tegoba. Također, ako je istekao rok trajanja, nemojte ga koristiti jer je efektivnost proizvoda višestruko umanjena, a riskirate potencijalni zdravstveni problem. Neka je koštao i tisuću kuna, bolje ga je baciti jer, realno, ako ga niste uspjeli potrošiti u 6 do 12 mjeseci, postoji velika vjerojatnost da ga jednostavno ne volite dovoljno. Ukratko, nije vrijedno rizika.

Kako bi zamijenili parabene, mnogi su proizvođači posegnuli za drugim konzervansima, poput DMDM hydantoina, imidazolidinyl uree i diazolidinyl uree koje poznajemo kao “slow releasere”, odnosno sirovine koje sporo otpuštaju formaldehid, i njih je dozvoljeno koristiti u konzentracijama do 0,2%, no stručnjaci naglašavaju da uglavnom ne koristimo samo jedan proizvod dnevno što znači da se koncentracija ovih konzervansa u našem sustavu akumulira i izvan te dozvoljene granice.

OK, a što je s PRIRODNIM konzervansima? Poput kurkume, poput neema? Zar se ne mogu koristiti te supstance? Well… mogu. Problem s njima je što bi ih trebalo staviti u TOLIKO OGROMNIM KONCENTRACIJAMA da taj ruž za usne ili okoloočnu kremu nitko živ ne bi mogao / htio koristiti. Zamislite da stavite neem oko očiju. Zamislite da cijeli dan hodate s intenzivno mirišućom kurkumom na ustima. Onak – budimo realni na trenutak, to nitko živ ne bi kupio niti koristio.

Od svih konzervansa koji postoje u formulacijama, a od kojih (da se razumijemo) nijedan nije idealan, osobno preferiram fenoksietanol (Phenoxyethanol), premda niti ta sirovina nije bez mane u apsolutno svim proizvodima. Svojevremeno je dignuo prašinu jer su ga stavili u kremu za bradavice koje su koristile dojilje, zbog čega je ista ulazila u probavni sustav male djece i uzrokovala proljev i povraćanje. Kad su zabranili dotičnu kremu, fenoksietanol je pobrao kišu metaka, odnosno sva odgovornost se svalila na njega. No, čak i da je on samostalno izazvao ovakvu reakciju organizma, nemojmo zaboraviti jednu jako bitnu distinkciju: NIJE ISTO STAVITI KREMU S FENOKSIETANOLOM NA LICE ODRASLE OSOBE I DATI TODDLERU OD 5 MJESECI DA TU ISTU KREMU PROGUTA.

Ljudi ponekad dižu paniku i u toj panici naprave još veću glupost za svoje zdravlje. Konzervansi su apsolutno bitni u kozmetici. Ne postoji idealna varijanta konzervansa. Njihova je poanta da POBIJU I SPRIJEČE RAZMNOŽAVANJE MIKROORGANIZAMA, dakle NE POSTOJI KONZERVANS OD SUZA JEDNOROGA. Ako ste toliko naumili da izbjegavate konzervanse, ja vas podržavam, ali onda fino kupite ulje koje neće užegnuti u mjesec dana i koristite to kao kremu. Alergijske reakcije, kao i preosjetljivost kože na konzervanse postoje kao pojava, ali su jako rijetke i ne diskrimniraju između konzervansa za prirodnu i sintetsku kozmetiku. Također, u legislativi svake zemlje Europe, kao i EU, zakonski su propisane dopuštene količine iritativnih sastojaka poput sintetskih mirisa, eteričnih ulja i, pogodili ste, konzervansa. Samim time, svaki proizvod koji se nalazi na našem tržištu TREBAO BI BITI ZAKONSKI UOKVIREN što se tiče uporabe konzervansa.

Zaključno, postoji puno veća vjerojatnost da vam se preosjetljivost kože javi na ono što u sastavu vidite kao “parfum”. Naime, fenoksietanol je fenoksietanol, metilparaben je metilparaben. No ono što vi u sastavu vidite kao “parfum” može biti SPOJ VIŠE DESETAKA KEMIKALIJA OD KOJIH SVAKA MOŽE IZAZVATI ALERGIJSKU REAKCIJU KOŽE. Pa si vi mislite.

U sljedećem postu pročitajte moju recenziju URIAGE HYSEAC K18, eksfolirajuće kremice na bazi čak 18% glikolne kiseline. Čitamo se!

Danas vam donosim recenziju proizvoda kojeg sam kupila ljetos, odnosno sada već prije 3-4 mjeseca. Radi se o URIAGE HYSEAC K18, proizvoda na bazi čak 18% AHA (glikolne kiseline). Sad ćete me pitati: počela si koristiti toliki postotak glikolne kiseline ljeti? I odgovor je: da. Moja koža je naviknuta na kiseline, a SPF mi je ionako obveza o kojem se god periodu godine radilo tako da mogu reći da se apsolutno ništa loše nije dogodilo, odnosno da se ovo ljeto čak nisam niti zarumenila u licu (za razliku od tijela koje mi je pošteno izgorilo uz SPF50, o čemu sam pisala nedavno).

Glikolna kiselina, ukoliko niste znali, radi kemijsku eksfolijaciju licu, dakle isto ono što biste napravili s klasičnim mehaničkim, abrazivnim pilingom za lice – ali bez same abrazije. Od mehaničkih pilinga za lice u našim drogerijama priznajem samo jedan koji povremeno (premda rijetko) koristim, kad osjetim da mi je koža posebno površinski ljuskava od dehidracije (što je najčešće u jesen i zimi) ili kad osjetim da mi je koža malo pojačano začepljena od kombinacije znoja, pudera, sebuma itd. ljeti. Ali, to je stvarno jako rijetko u posljednje vrijeme jer, pogodili ste, redolito EKSFOLIRAM (je li to riječ?) lice.

Glikolna kiselina, naspram salicilne, odlična je za osobe koje imaju manje problema sa začepljenim porama, miteserima i slično, a više problema s površinskom hiperpigmentacijom koju žele “odljuštiti” s kože. Osobno volim alternirati jednu i drugu. Kad osjetim da mi salicilna više ne daje efekt koji želim postići s licem, tj. kad mi se koža ulijeni od korištenja Paula’s Choice 2%BHA Liquid, onda se malo prebacim na glikolnu i šokiram je. Također, glikolna ima lagan hidrirajući efekt na kožu pa je svakako bolja opcija za dame u godinama koje imaju pojačanu suhoću kože. Salicilna je tu svakako dušu dala za masnu kožu, no suhoj i dehidriranoj bi mogla biti too much, te svima sa normalnom do suhom kožom preporučujem da u globalu koriste AHA (dakle, glikolnu, mliječnu kiselinu itd.), a salicilnu da topički nanose ondje gdje imaju lokalizirane mitesere / akne.

Još jedna bitna napomena prije nego krenemo na samu recenziju. Ustvari, dvije. Kiseline UVIJEK nanosite na čisto lice jer je njihov efekt ovisan o pH proizvoda, te je bitno da ih se ne razrjeđuje, tj. ne stavlja na lice vlažno od proizvoda koji ima neutralan pH. Nakon nanošenja, na vama je hoćete li čekati 5 minuta ili sat vremena da proizvod u miru obavi svoje, pa tek onda nanijeti hidrataciju. Ni sama nisam pametna jer razni proizvođači savjetuju različito: jedni će vam reći da svakako pustite barem pola sata da se koža sama neutralizira pa tek onda stavljate hidrataciju, a drugi će vam (poput Paula’s Choice tima) sugerirati da nema potrebe čekati između proizvoda. I sama sam pokušavala i jedno i drugo. U posljednje vrijeme pokušavam nanijeti SAMO EKSFOLIJANT i tako otići spavati, i mogu reći da primjećujem bolje efekte na koži nego kad sam nanosila 150 slojeva skincarea poslije. Evo, dokaz da više nije uvijek i bolje.

Druga napomena. Uvijek sam tvrdila da je faza čišćenja kože glupost, dok nisam u rutinu uvela upravo Uriage Hyseac K18. Iz nekog razloga, faca mi u prvih nekoliko tjedana korištenja ovog eksfolijanta ekstremno poludi, do točke gdje si mislim: OK, ne mogu ja to.

I  onda se stvar počne smirivati i koža počne bivati svaki dan sve blistavija i ljepša, pore totalno čiste, divota. Ali taj period kod mene traje neka 3 tjedna što je psihički dosta dugo za izdržati kad svaki dan moraš funkcionirati kao normalna odrasla osoba sa svim obvezama koje život donosi – 2 tjedna mi apsolutno sve izlazi na površinu, onda se treći tjedan smiruje, i tek tad imam lijepu kožu. Probala sam ovaj eksperiment s “čišćenjem” 2 odvojena puta, i oba puta sam imala isti efekt, tako da stvarno sumnjam da je slučajnost u pitanju. Btw. salicilna mi nikad ne izaziva taj efekt čišćenja jer osim eksolirajućeg ima i protuupalno djelovanje, dok je konkretno u ovoj kremici dosta koncentrirana glikolna kiselina koja izaziva površinsku iritaciju (jer mora: bez iritacije ništa ne bi potaknulo dermis da se ubrzano obnavlja).

Sad, kad smo to riješili, bacimo se na samu recenziju. Proizvod je lako dostupan u svakoj ljekarni i na ljekarničkim odjelima DM-a, košta nešto sitno više od 100 kuna što smatram jako dobrom cijenom za proizvod ovog ranga, i dobivate količinu od 40 ml. Namijenjen je masnoj i problematičnoj koži i tvrdi da “djeluje keratoregulacijski, sužava proširene pore, te učinkovito smanjuje pojavu novih prištića”. Osobno ovaj proizvod nikada ne bih svrstala u rang proizvoda koji su namijenjeni eksplicitno masnoj koži jer je teksturom dosta hidratantan te bih čak rekla i srednje bogat (iako ne gust na onaj klasičan način), već bih rekla da je odličan za sve tipove kože, UKLJUČUJUĆI i suhu s hormonalnim ispadima.

Sužavanje pora nisam primijetila, te mi je općenito glupo da se jedan brend ovakvog ranga služi takvom stupidnom formulacijom riječi jer nijedan proizvod ne može efektivno i trajno suziti pore. Ono što se događa uslijed eksfolijacije je micanje gornjih, površinskih dijelova kože, ljuskica itd. koje opkružuju poru čineći je PRIVIDNO dubljom, odnosno isti PRIVIDNO peglaju poru, ali taj efekt je samo trenutačan i iluzoran, a vaše pore su iste kao i prvog dana. Samo prestanite koristiti kiseline pa sami vidite pravo stanje stvari.

Naspram salicilne kiseline, s glikolnom nikad nisam primijetila neki učinak po pitanju (ne)nastajanja novih prištića, a ovaj proizvod nije nikakva iznimka osim što uzrokuje inicijalno čišćenje nakon kojeg je održavanje kože čistom olakšano. Dakle, da – on će pomoći regulaciju rada keratinocita koji su, uz sebum, glavni uzročnik nastajanja začepljenih pora, a posljedično i akni, ali o drugim mehanizmima spriječavanja akni ne možemo pričati, barem ne kad je riječ o ovom proizvodu i njegovoj formulaciji. Neće djelovati niti na regulaciju lučenja sebuma jer nema lipidofilni učinak i efektivno ne prolazi kroz sebum poput salicilne, ali ono što može napraviti je površinski uljepšati kožu, maknuti pigmentacije koje ondje ne pripadaju i keratolički regulirati kožu što je svakako plus.

Kao manu ovog proizvoda spomenula bih činjenicu da je parfumiran, te bih preferirala da su antioksidansi u izdašnijoj količini jer nisam sigurna da su imalo efikasni obzirom da su pri samom dnu u sastavu. Ali, tretmanski, ovaj je proizvod vjerojatno najbolja i najučinkovitija stvar koje se trenutačno možete domoći u našim drogerijama, odnosno bez naručivanja. Zaključno, Paula’s Choice 2%BHA Liquid i dalje ostaje moj #1 eksfolijant dostupan na području Hrvatske zbog neprikosnovene učinkovitosti, premda mi ponekad zna smetati pomalo neelegantna i isušujuća formulacija.

Osim Uriage Hyseac K18, postoji i tonik verzija koja spaja salicilnu i glikolnu, ali u otopini od 23% denaturiranog alkohola što nemam nikakve želje niti namjere isprobavati. Ako ste je vi isprobali, javite mi kakva vam je, odnosno je li vam smetao taj alkohol.

Sljedeće na blogu čitajte: Zašto je pH kozmetike bitan? Što promašeni pH zapravo radi koži?

Možda se sjećate da je prije nekih 10-ak godina svaki gel za tuširanje na sebi imao naznačeno “pH 5.5”, i ljudi redovito nisu baš kužili što je sad s tim pH i zašto je ta vrijednost bitna. Malo po malo, pH 5.5 je zaboravljen, proizvođači ga više nisu koristili kao stratešku prednost pred drugim sličnim proizvodima na tržištu, i postao je potpuno marginalan za isticanje na proizvodu, a vremenom je i potpuno iščeznuo. Jednostavno, nije bilo pravo vrijeme za to. Ljudi nisu marili za pH vrijednost proizvoda, za sastav proizvoda, za ZDRAVLJE kože; samo za fino pakiranje i lijepi miris i lijepa obećanja. U posljednje vrijeme viđam sve više i više proizvoda s istaknutim pH (nažalost, uglavnom samo u azijskoj kozmetici) i danas vam donosim kratak, ali sladak tekst o tome zašto je pH vrijednost kozmetike bitna.

Prvo, što je to pH?

pH skala je način reprezentacije kiselosti, odnosno lužnatosti proizvoda. Sve što je na skali označeno brojkom manjom od 7, predstavlja KISELOST. 7 je NEUTRALNO (npr. voda). Iznad 7 je LUŽNATI medij. Jedna stvar koju je užasno bitno zapamtiti: mjeriti možemo jedino pH vodenih medija. Dakle, gotovim formulacijama koje su ulje-u-vodi emulzije ne možemo znati točan pH, već se može izmjeriti isključivo vodena faza prije miješanja s uljem. E sad, zašto je to bitno?

Vjerojatno ste čuli za KISELINE, odnosno beta i alfa hidroksilnu kiselinu (BHA / AHA) koje djeluju kao kemijski eksfolijant na licu, odnosno koje su efikasne kao kemijski eksfolijant ISKLJUČIVO uz pogodni pH, a to je do cca 4 ili nešto sitno preko 4. Ako je pH nekog proizvoda sa salicilnom kiselinom 6.5, ta ista salicilna kiselina neće raditi BAŠ NIKAKVU EKSFOLIJACIJU. Optimalno je da se kiseline kreću oko vrijednosti pH 3.5 kako bi bile učinkovite, a isto vrijedi i za neke oblike vitamina C u vašem omiljenom serumu (no, ne sve jer su neki derivati vitamina C stabilni u potpuno drugačijem, čak neutralnom pH!).

Za lužine u kozmetici ste vjerojatno rjeđe čuli. Uglavnom, lužnati su svi sapuni, gelovi za pranje lica, gelovi za tuširanje ako nije naznačen drugačiji, niži pH – ali i druga kozmetika. Ono što vjerojatno ne znate je da su lužine puno opasnije za kožu od tzv. kiselina. Naglašavam ovo jer žene uglavnom bježe od kiselina misleći da su kiseline nešto zlo što spaljuje kožu, dok je istina drugačija: lužnati proizvodi dozvoljavaju proliferaciju bakterija kod osoba sklonih aknama, iritiraju osobe sklone ekcemima i izrazitoj suhoći, te destruiraju hidrolipidnu barijeru kod svih ostalih uzrokujući DEHIDRACIJU. Što je lužnatost veća, to je iritacija veća. Sve što ima pH više od 8 može uzrokovati nadražaj kože, a na tržištu se često znaju pronaći i proizvodi koji imaju pH 10 i više.

Zanimljivo mi je kako se svi boje salicilne kiseline jer je ona “najveće zlo”, a pritom svoje klince peru sa sapunom. Drage moje, upoznajte natrijev hidroksid, glavni sastojak u procesu izrade vašeg sapuna. Iako ga možete kupiti u dućanu, ova supstanca je otrovna i kaustična (što znači da vas može opeći, kao i uzrokovati koroziju). Želim reći sljedeće: oko svega se može dići hajka, pa tako i oko sapuna. To ne znači da vam on ne treba u životu. Sapun je civilizacijski doseg, iako jedan dio populacije zaostaje u ovom smislu.

Proizvodi za pranje koji pribjegavaju tome da su lagano kiseli (dakle, ispod 7) imaju, međutim, jedan drugi problem: puno lošije peru kožu. Ako koristite teži make up ili imate prilično masnu kožu koju treba temeljitije očistiti, tada vam nažalost neće baš uvijek odgovarati čišćenje s proizvodima koji nisu barem malo lužnati.

Vjerojatno se pitate koji je idealan pH proizvoda, i odgovor je: onaj koji je najbliži pH kože. Koža generalno ima pH oko 5.5, a mjestimično i kiseliji (oko 4.7). Ponegdje je ta kiselost izraženija, te je korištenje klasičnih lužnatih sapuna na tim dijelovima kože katastrofalna. Primjerice, vjerojatno ste primijetili da proizvodi za intimno čišćenje imaju poseban, niži pH, i vjerojatno znate da je korištenje klasičnih gelova za tuširanje na intimnim dijelovima tijela veliki no-no jer može poremetiti floru. E, sad znate i što dovodi do tog remećenja flore – lužnati pH proizvoda koji uopće nije namijenjen za korištenje na tim delikatnim dijelovima tijela.

Nakon uvođenja kisele, odnosno lužnate tvari na kožu, koža PRIVREMENO poprima pH te tvari, a kroz sat vremena se sama izbalansira, ali stručnjaci smatraju da je zakiseljavanje kože blago ispod razine prirodne kiselosti puno zdravije nego uvođenje lužnatih proizvoda u rutinu njege – to je razlog zašto velike farmaceutske i kozmetičke kompanije za liječenje izrazito suhih i atopičnih stanja kože preferiraju čistače bez sapuna, i zašto isticanje pH vrijednosti ponovno uzima maha među proizvođačima kozmetike.

S druge strane, postoje tvari poput mineralnih blokatora UV zračenja (cinkov oksid i titanijev dioksid) koji ne obavljaju svoju funkciju kompletno kad se nalaze u kiselijem mediju, i za njih je u formulaciji bitno da funkcioniraju unutar pH okvira koji je za njih optimalan.

Za kraj, istaknut ću i svoj osobni stav iako to nije tema današnjeg teksta. Osobno sam primijetila da mi kiseline na koži funkcioniraju fantastično, a kad god posegnem za klasičnim sapunima, koža mi je isušena, dehidrirana i baš osjetim da joj fali onaj površinski zaštitni sloj kojeg poznajemo kao hidrolipidnu barijeru, a oni upućeniji i kao tzv. acid mantle (tj. kiseli ‘omotač’ kože). Spominjem sapun jer se sapuni rade od natrijevog hidroksida koji je jako iritativan (izrađivala sam ih i sama doma pa znam cijelu proceduru). Na moju veliku žalost, kod nas u drogerijama sam primijetila samo jedan proizvod za tuširanje koji na sebi ima istaknuti pH 5.5, i to je jedan Balein gel za tuširanje (Creme-oil mislim da se zvao) kojeg sam imala i potrošila prije nekoliko mjeseci. Za to vrijeme osjećala sam da mi je koža puno više hidrirana i mekana, nije bila onako ružno “ispoliširana” i zategnuta nakon tuširanja, no u to vrijeme sam ocijenila da to nije zbog samoga gela već zbog činjenice da je bilo ljeto, dakle nisam se tuširala u vrućoj vodi kao sada (moj grijeh, ali fakat NE MOGU bez toga zimi ). Retrospektivno, mislim da je gel igrao ulogu u tom dobrom osjećaju nakon tuširanja, ali morat ću ga kupiti ponovno i testirati u novim uvjetima prije nego mogu to 100% potvrditi.

Što trebate zapamtiti:

1. dobar pH je bitan u svakom kozmetičkom proizvodu, ali posebno u proizvodima koji su pH osjetljivi poput eksfolijanata gdje je bitno da budu MANJI OD 4
2. suprotno laičkom stavu, kiseline nisu nužno neprijatelj kože
3. pH kože je lagano kiselo stanje, uglavnom vrijednosti oko 5 (7= neutralno stanje)
4. korištenje pH neprilagođenih (jako kiselih i jako lužnatih) tvari na koži dovodi do iritacije i oštećenja – primjer su sredstva za čišćenje kuće koji su ili jake kiseline ili jake lužine
5. idealan pH proizvoda je onaj koji je što bliži pH kože, i to nije samo marketinški trik već ima ozbiljne implikacije po ljepotu i zdravlje kože, ali je za optimalni efekt na koži isto tako bitno da ostatak sastava bude jednako “pogođen” kao i pH proizvoda. Ukratko, dobar pH je samo jedna od ključnih predispozicija koje proizvod čine dobrim ili lošim.

U sljedećem postu na blogu čitajte: Kako mogu znati da mi proizvod NE ODGOVARA?

Ekipa, bok! Danas za vas imam tekstić koji znam da vas jako zanima jer često dobivam pitanja ovog tipa, osobito kad isprobavate nove proizvode za njegu lica, ali prije nego počnemo zamolit ću vas samo da kliknete OVDJE i prijavite se na darivanje tako što ćete ispuniti kratku anonimnu 2-minutnu anketicu koju sam osmislila upravo za vas. Ne radi se o testu, ne postoje točni i netočni odgovori, već je ovo samo zabavan način da se bolje upoznamo, i da za vas kroz malo istraživanje o vašim beauty afinitetima optimiziram svoj sadržaj. Ako ne želite sudjelovati u nagradnoj igri i ostavljati svoj mail, a opet želite anonimno riješiti anketu, možete i to! Uglavnom, počnimo s našom današnjom temom: počeli ste koristiti novi proizvod i niste sigurni odgovara li vam…

Nasuprot uvaženom mišljenju da naša koža treba period privikavanja na novu kremu ili puder, činjenica je da negativna reakcija kože na taj proizvod može uslijediti i ODMAH PO NANOŠENJU i TJEDNIMA KASNIJE zbog kumulativne štete od konstantnog nanošenja proizvoda koji nam ne odgovara.

Naime, naša je koža organ dizajniran da tvari koje nam ne odgovaraju drži podalje od ostalih organa te se preko nje apsorbira relativno malen postotak tvari iz vaše omiljene kozmetike. S obzirom na tu protektivnu ulogu kože, ponekad je moguća odgođena negativna reakcija kože. Umjesto crvenila, osipa, akni, svraba i iritacije koja se javlja odmah po nanošenju proizvoda koji nam “ne sjedne” kako treba, ponekad se ti simptomi iritacije mogu pokazati tjednima kasnije. Nažalost, tada je i puno teže otkriti što vam to točno smeta jer ste se možda već toliko priviknuli na ideju korištenja dotičnog proizvoda da ga ne doživljavate kao potencijalni problem već uzrok iritacije tražite u stvarima koje ste uveli relativno nedavno.

Za jedan dio ljudi će se iritacija ipak pokazati odmah, odnosno nakon nekoliko dana korištenja. Ako koristite proizvod koji na vašoj koži provocira iritaciju ili alergološku reakciju, u roku nekoliko minuta od aplikacije biste mogli primijetiti crvenilo, osjećaj topline, žarenja, zatezanja, svrab, pa čak i edem (oticanje) u težim slučajevima. Logično, odmah isperite proizvod i nemojte ga više koristiti. Čak i ako ste prije koristili proizvod i odlično vam je odgovarao, moguće je da je u međuvremenu reformuliran ili da se vaša fizionomija promijenila dovoljno da vam isti više ne odgovara. Nikada nemojte forsirati korištenje jednog proizvoda samo zato što vam je nekada davno odgovarao. Brendovi često reformuliraju proizvode, i ovo što koristite sada možda uopće ni u teoriji nije isti proizvod koji je vaša koža nekada voljela.

Ponekad je pak taj negativni efekt kože puno suptilniji te ga je onda teže i registrirati kao nekakvu reakciju kože. Primjerice, uveli ste novu kremu, serum ili tekući puder (ili bilo koji drugi tip proizvoda kojeg aplicirate na kožu) ujutro i do večeri ste primijetili lagano crvenilo, pojačano maščenje kože ili pak dehidraciju uz perutanje? Možda se sutra ujutro probudite s nekoliko bijelih prištića lokaliziranih na mjestu gdje ste nanijeli proizvod, a gdje ih inače nikada ne dobivate? Da, ovo sve može vrlo lako indicirati da vam proizvod koji ste netom počeli koristiti uopće ne odgovara.

Drugi mogući scenarij: nanijeli ste proizvod koji sam po sebi nije niti najmanje iritativan niti komedogen za vas, ali vam svejedno izazove reakciju na licu. Primjerice, ukoliko nanesete težak, okluzivan proizvod i odmah po aplikaciji osjetite da se apsolutno ne apsorbira u kožu, da vam je koža ljepljiva i prezasićena proizvodom, postoji mogućnost da vam se do navečer razvije reakcija. To nema veze s “disanjem” kože jer koža ne diše (mada to laički možemo na ovaj način promatrati), već proizvod koji je pretežak za vašu možu na njoj stvara okluzivnu barijeru koja pak onemogućuje normalnu staničnu izmjenu tijekom dana, kao i normalan odvod sebuma iz pore na površinu kože. Vjerojatno ste primijetili da mnogim ljudima smetaju kreme na bazi mineralnog ulja (parafina) iako ono samo po sebi nema nikakav komedogeni potencijal. E, to je takav scenarij. Ista je stvar i s nekim vrstama silikona. Mineralno ulje ne može čepiti pore zbog molekularne strukture koja je jednostavno prevelika, ali može ometati normalnu funkciju kože. Ako tome pribrojite sklonost razvoju prištića – čeka vas katastrofa.

Naravno, ovaj scenarij nije nešto što će se dogoditi apsolutno svima, baš kao što svakoj koži neće smetati parfem ili alkohol u sastavu – ključ dobrog skincarea je skužiti na vrijeme što VAMA ne odgovara. Jednom kad znate formulu – primjerice, ne paše mi alkohol, eterična ulja i masni alkoholi – znat ćete unaprijed iščitati da vam neki proizvod ne odgovara. S time na umu, znajte da je to proces koji traje i da se naša koža vremenom mijenja: nešto što vam odgovara s 20 godina ne mora vam odgovarati s 40, i obrnuto.

Kako onda možemo odmah prepoznati da nam neki proizvod (ne) odgovara? Vrlo jednostavno, slijedeći nekoliko smjernica.

1. Uvijek testirajte proizvode izdvojeno od ostalih. Uvodite ih u rutinu jednog po jednog. Ako vam se nešto alarmantno dogodi na licu, onda znate da je novi proizvod najvjerojatniji uzročnik i možete ga odmah eliminirati iz korištenja.
2. Izuzev proizvoda na bazi aktivnih sastojaka poput salicilne i glikolne kiseline, retinoične kiseline, enzima i još šačice drugih, lice vam ne bi smjelo reagirati osjećajem topline i crvenilom na proizvod. Kod spomenutih sastojaka, moguća je lagana kontaktna reakcija, s naglaskom na LAGANA i s naglaskom na KRATKOTRAJNA. Nikakvo oticanje lica i nikakvo nepodnošljivo crvenilo i žarenje ne bi smjelo biti prisutno.
3. Primijetite li nakon jednog do tri dana korištenja neobično crvenilo, zatezanje, osjetljivost kože, svrbež i slično, odmah prekinite korištenje proizvoda.
4. Iako se akna formira nekoliko tjedana, iz iskustva mogu reći da mi čak i jedan dan korištenja neodgovarajućeg proizvoda zna ubrzati razvoj prištića ili dodatno upaliti već postojeće. Korištenje okluzivnih i komedogenih sastojaka, kao i iritativnih sastojaka u proizvodima, kod osjetljive kože može itekako izazvati probleme na koži čak i nakon izoliranog kontakta. Isto vrijedi i za pore koje se abnormalno napune nakon samo jednog ili dva dana korištenja novog proizvoda.
5. Ukoliko testirate novi proizvod koji lijepo sjeda na lice, ne opstruira pore i ne izaziva vam prištiće, crvenilo i druge smetnje; koji vam je ugodan (dakle, bez onog tijesnog osjećaja), koji se dobro upija i ne ostavlja vam neugodni masni efekt na koži, sjajno! Međutim, imajte na umu da se naša koža zbog hormonalnih fluktuacija mijenja kroz mjesec te u PMS-u može biti znatno drugačija (masnija, osjetljivija, crvenija) pa pripazite da ne dobijete lažno negativni dojam proizvoda ukoliko ga počinjete koristiti baš u tom delikatnom periodu. Više o tome u sljedećem članku!

Sljedeće na blogu čitajte: AKNE I PMS

Ekipa, bok!

Žao mi je što sam bila nekoliko dana odsutna, ali imala sam stvarno jako puno posla u posljednje vrijeme, uključujući i radni vikend pa vam tek danas donosim dugo očekivani post: AKNE I PMS. Konkretno, ja s “PMS-om” imam problema cijeli mjesec ako ne pazim na svoje zdravlje jer imam PCOS što znači da su mi hormoni wacky više-manje uvijek, a PMS je ponekad neizdrživ. Neizdrživ za mene, ali i sve oko mene jer sam tada pojačano nervozna, razdražljiva, plačljiva, konstantno umorna, naduta, puna prištića, sniženog nivoa energije, dekoncentrirana, gladna, nezasitna po pitanju slatkog itd. Uglavnom, nije mi lako. Kad god putujem, ciklus mi se poremeti i tada sam jedno vrijeme u stvarno lošem periodu, a tek uz disciplinirani način života uspijem ga normalizirati. Što je prava šteta jer stvarno volim putovati i često putujem. Zadnji jebio posjet Japanu (7 sati razlike), put od 25 sati tamo i 22 sata natrag, nespavanje, promjena klime, promjena prehrane, iscrpljenost i umor, cjelodnevno hodanje (180 km na nogama u 10 dana) – sve su to faktori koji mogu lako poremetiti ciklus i tada mi, pjesnički rečeno, PMS kicka ass.

Zašto PMS?
Ima žena koje ne dožive PMS. Lucky girls! Nažalost, većina nas je senzibilizirana na fluktuacije hormona kroz mjesec što znači da ih ne možemo ne doživjeti. Kod mene je PMS nekada toliko izražen da se doslovno osjećam depersonalizirano, kao da ja nisam ja, nego je PMS highjackao moje tijelo i kontrolira ga u potpunosti. Najednom režim na stvari koje inače ne primjećujem, boli me cijelo tijelo, nemam volje za stvari koje inače volim raditi, nisam za druženje, nisam za izlaske, stvari koje su mi inače smiješne sada su mi cringe-worthy (jadan Vjeko!). Što se događa? U PMS-u pada razina estrogena, onog finog fluffy hormona koji koži daje plumpness bez prištića, koji regulira lučenje sebuma, koji ženi daje žensku putenost – a raste progesteron. Trudnice uglavnom grcaju u estrogenu što objašnjava zašto uglavnom hodaju po oblacima i blistaju. Ponekad je odnos estrogena i progesterona u disbalansu, odnosno progesterona ima premalo ili previše naspram estrogena pa se njihova smjena događa uz probleme: npr. neke od nas će imati prekratki ili predugi ciklus, neke probojna krvarenja prije same menstruacije, neke će poprištaviti, neke osjećati teške psihičke fluktuacije. Progesteron je vrag! Suprotno ustaljenom vjerovanju, razina testosterona kroz ciklus ostaje ista, ali pri kraju mjeseca je viša u odnosu na pomirljivi estrogen pa tako ispada da je testić dominantniji u drugoj polovini ciklusa. Dobar dan, dlačice! Pozdrav prištićima! Hello, agresivno i netrpeljivo biće u nama koje nismo niti znali da postoji dok testosteron nije došao “na vlast”. Bez brige: nisi luda. Odnosno, jesi – ali samo privremeno.

Što se konkretno događa s progesteronom i kožom? Zašto u PMS-u nastaju akne?
Kako razina progesterona raste, koža lagano otekne što djelomično začepljuje pore. Ako jako pozorno pratite stanje svoje kože, vidjet ćete da vam koža u PMS-u djeluje s jedne strane jako lubricirano (kod nekih će čak djelovati jako masno) – ali ne na onaj dobar način kao u prvom dijelu ciklusa, nego s laganim crvenilom zbog pojačane prokrvljenosti kože, i prištićima. Naime, dominantni progesteron i testosteron dozvoljava proliferaciju bakterija P.acnes zbog pojačanog lučenja sebuma i parcijalnog otoka kože koji pak zagušuje poru. Sve je ovo jako dobro istraženo i dokumentirano u brojnim istraživanjima.

Isprobali ste tisuću stvari, tisuću proizvoda i nijedan ne djeluje na hormonalne akne? Dobrodošli u realnost. Ne postoji skincare koji regulira hormonalne akne. Interni uzrok ne možete liječiti topičkim aplikacijama. Ono što trebate napraviti je regulirati razinu hormona. Naravno, najjednostavniji način da to napravite je da odete na pilulu. Zato pilula pomaže toliko velikom broju cura koje muku muče s hormonima. Izuzmete iz jednadžbe hormonalne fluktuacije i riješili ste 80% problema. Osobno ne bih više odabrala pilule kao metodu riješavanja hormonalnih problema jer to zapravo nije riješavanje problema nego samo maskiranje problema, ali o tome sam već pisala OVDJE pa sada neću ponovno o tome. Ono što meni pomaže da reguliram svoj ciklus (a time i držim akne pod kontrolom 90% vremena) su redom ove stvari koje ću pojedinačno obraditi:

1 – UPRAVLJANJE STRESOM I DOVOLJNO SNA
2 – REGULIRANA PREHRANA
3 – SUPLEMENTACIJA OMEGOM I CINKOM
4 – TJELOVJEŽBA I OPTIMIZIRANA TJELESNA TEŽINA
5 – APLIKACIJA KOMPLEKSNE KOZMETIKE KOJU ALTERNIRAM S CIKLUSOM

*Imajte na umu da su ovo samo savjeti kojima se trebate voditi kao smjernicama u regulaciji svojeg ciklusa, i definitivno ne zamjenjuju odlaske kod liječnika i medicinsku terapiju, ukoliko vam je propisana zbog bolesti. Svoj PCOS (sindrom policističkih jajnika) ne tretiram više hormonalnim nadomjescima jer oni nikako nisu lijek već isključivo zdravim načinom života i za mene to relativno dobro funkcionira, odnosno primjećujem vrlo jasne obrasce ponašanja svojeg organizma ukoliko skrenem sa svojeg “zdravog” puta. No, da biste ih i vi uočili, svojem organizmu uvijek morate dati dovoljno vremena: barem 3 mjeseca zdravog režima da biste počeli uočavati pozitivne pomake.

UPRAVLJANJE STRESOM I DOVOLJNO SNA
Nesumnjivo #1 uzrok poremećenog ciklusa kod mene je STRES I NEPRAVILNI OBRASCI SPAVANJA. Ukoliko se taj isti problem javlja kroz duži period vremena (npr. kad imam 2 tjedna uzastopnog stresa i neredovitog sna), moj PMS bude nenormalno izraženiji, agresivniji, te mi čak zakasni ili potpuno izostane mjesečnica. Stres je nešto što sam primjetila da mi 100% smeta u životu, a vjerojatno sam prijemčivija za njega od prosječne osobe (ili ga lakše registriram) zato što sam po prirodi anksiozna i ekstremno senzibilizirana osoba. Oni koji me dobro znaju, znaju da je tako, iako nisam sklona izražavati svoje osjećaje histerijom pa uglavnom djelujem dosta ozbiljno i sabrano. Ipak, sve to jako jako utječe na moje interno stanje, i kad život postane “previše” zbog raznih obveza i pritisaka, onda imam klasične simptome anksioznosti i “overworked” organizma: kratkoća daha, osjećaj da pucam po šavovima, problemi s probavom, problemi s kožom, nekvalitetan san, živčanost i poremećeni ciklus. Jesu li vam ovi simptomi poznati? Pogledajte gore kako sam opisala klasičan slučaj PMS-a. Identično! To je zato što su psiha i tijelo nerazdvojivi, i ta ista psiha JAKO utječe na normalnost ciklusa. Biološki to ima svoje objašnjenje: u stanju stresa, evolucijski smo “izdrilani” da nam se prirodno odgodi ovulacija, a samim time i svi hormoni počnu drugačije funkcionirati u organizmu. Pokretač jajnika je hipofiza – dakle, ono malo u mozgu! Visoki kortizol (hormon stresa) igra KLJUČNU ulogu u regulaciji ciklusa – zato ga često ginekolozi stavljaju na popis spolnih hormona koje trebate izvaditi ukoliko se sumnja na kakav poremećaj reproduktivnog zdravlja.

U zadnje vrijeme intenzivno radim na tome da se oslobodim stresa. Ništa ne shvaćam previše ozbiljno, ne tražim od sebe perfekcionizam, dozvoljavam si male ljudske mane, slabosti. Dozvoljavam si da nisam u svakom trenutku spremna na sve, dozvoljavam si ranjivost, odbijanje izlazaka kad mi se ne da, suprotstavljanje kad osjećam da nešto nije OK prema meni; ugađam si nekom sitnicom u danu koja mi puno znači, napravim si kupku navečer (pa makar u ponoć!), stavim crveni ruž rano ujutro ne razmišljajući je li to “previše za ujutro”. I imam teoriju da je ta ljubav prema sebi samoj ogroman dio normalnog funkcioniranja ciklusa jer žene danas užasno puno traže same od sebe, i sve oko nas puno traži od nas. Praktički smo konstantno u tom flight-or-fight stanju, pa ne čudi da je tome tako. Kad se manje živciram, kad bolje spavam, kad se osjećam dobro i uspješno, moj ciklus je jako dobar. Kad nešto ne valja u životu, priznala si ja to ili ne, on se zakoči, a PMS postane čudoviše koje me izluđuje. Možda sam luda, možda sam sama u ovome, možda mi ne vjerujete, ali kod mene je stvarno tako.

REGULIRANA PREHRANA
Ovo se više odnosi na moje PCOS žene, ali ukoliko niste znale, postoji ogromna uzročno – posljedična veza između PCOS-a i nepravilnog rada inzulina u organizmu. Ustvari, PCOS je metabolička bolest, ne bolesni jajnici! Iako osobno nemam problema s viškom kilograma i nemam hiper ili hipoinzulinemiju, moj organizam odlično reagira na izbacivanje rafiniranih ugljikohidrata i što manje škroba u prehrani. Otkad sam reducirala sve rafinirane ugljikohidrate (tjestenina, riža, krumpir, slatkiši, kruh itd.) te izbacila punomasne mliječne proizvode koji isto opterećuju inzulin, moj ciklus je bolji nego ikada prije, i to posve prirodno! To ne znači da ne jedem ugljikohidrate (UH) uopće: dapače, jedem ih puno više nego prije, ali jedem ono što u biti nije dominantno UH nego vlakna.

Npr. jedem jako puno tikvica, kelja, salata, rajčice, krastavaca, graška, brokule i karfiola, pa čak i mrkve koja je prirodno slatka! Ako želite, dat ću vam recepte za svoju prehranu. Jedem umjerene količine slanutka, a manje graha. Od voća jedem puno dinje i šumskog voća, a voće poput jabuke koje je bogatije ugljikohidratima jedem umjereno, i prioritiziram ono koje ima manji glikemijski indeks. Orašaste plodove jedem također umjereno, a preferiram ono koje je bogatije omegom 3 naspram omege 6. Od mliječnih proizvoda jedem samo posni sir i povremeno jogurt, acidofil i slično, ali vrhnja i masne sireve izbjegavam. Također, jedem dosta jaja i trudim se jesti ribu, ali tu još uvijek kaskam i nisam na nivou koji bih preferirala. Meso ne jedem. U PMS-u radije preskočite kavu (jer dehidrira organizam) i skuhajte si čaj od klasate metvice koji djeluje na balansiranje androgena.

Ovakva prehrana meni osobno trenutačno odgovara i otkad je prakticiram primjećujem da mi je PMS manje izražen, a ciklusi točniji. Koža mi izgleda dosta bolje nego prije. Također, mjesečnice su mi bezbolne. Prije sam imala užasno bolne mjesečnice, sada su 100% bez bolova. Točno koliko sam bolne mjesečnice imala vjerojatno najbolje svjedoči činjenica da sam morala popiti 3 voltarena  forte na 1. dan ciklusa. Za mene i moju jetru je to bila prestrašna računica, baš kao i svakodnevno uzimanje sintetskih hormona kroz pilulu, i stvarno mi je drago da sam se prehranom i tjelovježbom dovela do toga da više ne moram uzeti niti jednu jedinu tabletu protiv bolova. Dapače, mjesečnicu jedva osjetim, i to više kao nekakvu laganu, pozadinsku, “tupu” bol u jajniku koja traje nekih sat vremena, ali uz koju mogu normalno hodati, raditi, jesti itd. To mi je prije bilo nezamislivo.

SUPLEMENTACIJA OMEGOM-3 I CINKOM
Mislim da nitko ne mora uzimati nikakve suplemente ako ne želi, ali osobno volim uzimati omegu-3 i cink. Cink zato što ne jedem meso koje je njegov glavni izvor (a cink je presudan za lijepu kožu), a omegu-3 jer djeluje protuupalno na organizam i zato što je naša hrana izuzetno zasićena omegom-6. Ako omega-3 i omega-6 nisu u balansu, tada omega-6 djeluje PROUPALNO u organizmu. Problem je u tome što hranu bogatu omegom-3 (poput ribe) uglavnom ne jedemo, a hranu bogatu omegom-6 uglavnom jedemo previše. Zato suplementaciju omegom-3 smatram jako bitnom kod žena koje imaju malo previše androgenih hormona, pate od PCOS-a ili PMS-a. Studije ukazuju na to da žene koje pate od hormonalnih smetnji imaju veće nivoe inzulina natašte, lošiji profil lipida i povišen kolesterol i veće koncetracije slobodnih androgena u organizmu, npr. slobodni testosteron. Omega 3 diskretno targetira i korektira sve te probleme, a usput štiti i krvožilni sustav. Po meni, omega-3 je prijatelj ženskog zdravlja i primjećujem pozitivne efekte na organizam otkad je konzumiram. Za one koje zanima vegan friendly opcija, omege-3 ima i u lanu (dakle, ne morate uzimati omegu iz ribe).

TJELOVJEŽBA I OPTIMIZIRANA TJELESNA TEŽINA

Vjerojatno ste već puno puta čuli da je vježbanje dobro za kožu, pa zašto ne ponoviti gradivo? Svaki put kad odem na Sljeme, uvjerim se koliko je tjelovježba bitna za lijepu i zdravu kožu. Naime,  koža mi nakon Sljemena izgleda nenormalno plump i prokrvljena na svim pravim mjestima, zdravo zategnuta i glowy. Razlog za to je dvostruki: ne samo da kretanje stvarno potiče cirkulaciju, nego i pijem puno više vode jer se znojim pa mi tijelo prirodno traži više tekućine. Osim toga, tjelovježba sa sobom nosi i regulaciju tjelesne težine koja je posebno bitna kod žena koje pate od hormonalnih smetnji, neizdrživog PMS-a ili PCOS-a. Da bi ženski reproduktivni sustav optimalno funkcionirao, potrebno je da niste premršavi ili predebeli. Žene koje jako odstupaju od optimalne težine teže postižu normalni ciklus što je logično jer tijelo ne želi u uvjetima fizičkog stresa, gladi ili pak bolesti (npr. visoki tlak, visoki kolesterol i slično što dolazi s kilažom) ostati trudno!

Hormonalni status žena koje imaju višak ili manjak tjelesne težine je obično totalno wacky. Vjerojatno ste čuli da žene koje boluju od anoreksije mogu odlakaviti na maskulinim zonama tijela – to je npr. rezultat poremećenih hormona. Ista je stvar s aknama. Žene koje previše vježbaju (pa samim time padnu ispod optimalne razine masnog tkiva) najčešće izgube menstruaciju, a vrlo često razviju i akne jer je optimizirani balans estrogena i testosterona narušen. Dakle, za lijepu kožu neposredno je jako bitno da ostali organi i sustavi u vašem tijelu optimalno rade, pa samim time i da imate optimiziranu težinu. Ukoliko se mučite da dobijete ili izgubite kilograme, a uz to imate i nepravilan rad jajnika, superizražen PMS, hormonalne akne, mjesečnice koje kasne ili izostaju – možda imate bolesnu štitnjaču jer ta oboljenja obično idu ruku pod ruku s PCOS-om pa redovito kontrolirajte štitnjaču. Ista je stvar sa nepravilnostima u transportu glukoze u krvi do stanica zbog čega se javlja suvišak inzulina. Tijelo se muči da pravilno skladišti glukozu koju pojedete, uglavnom iz ugljikohidrata, a kada to više ne može raditi, onda se počnete debljati i nemate pojma zašto. Sad vidite zašto sam spomenula prehranu kao bitan faktor u regulaciji hormona: ugljikohidrati – glukoza – inzulin – debljanje – PCOS.

APLIKACIJA KOMPLEKSNE KOZMETIKE
Izuzetno bitna linija obrane kad su akne u pitanju je i kozmetika. Ona direktno ne utječe na hormonalne akne jer one nastaju zbog internih uzročnika, ali je najbitniji faktor u reparaciji kože, redukciji mrljica i ožiljaka i antimikrobnom djelovanju kako se upala ne bi proširila. Dobra kozmetika, o kojoj vam konstantno tupim na ovom blogu, trebala bi činiti sljedeće:

1 – ne potencirati postojeće akne blokiranjem pora
2 – sanirati zaostale postupalne hiperpigmentacije
3 – djelovati reparativno i regenerativno
4 – djelovati protuupalno
5 – djelovati antibakterijski (aplicirano lokalno na aknu)

Kao što možete pretpostaviti, koža se kroz mjesec mijenja s ciklusom, a s njom bi se trebala mijenjati i kozmetika koju preferirate. U prvom dijelu ciklusa je obično ljepša i bolje balansirana, a u drugom dijelu je masnija, sklonija aknama i punjenju pora. Nemojte čekati da se akne pojave jer ih tada možete jedino sanirati. Već polovinom ciklusa, odnosno oko ovulacije, počnite razmišljati o tome što vaša koža sada treba. Primijetite male promjene koje iz mjeseca u mjesec doživljava s fluktuacijama u vašim hormonima. Primijetite da vam puder malo brže sklizne s kože tjedan dana prije mjesečnice. Primijetite da u prvom dijelu ciklusa uvijek bude malo ljuskava oko nosa. Da se oko ovulacije pojačano crveni, te da vas redoviti posjet kozmetičarki više boli ako ste u PMS-u. I ponašajte se prema koži onako kako biste se ponašali i prema sebi: respektirajući činjenicu da smo mi žene dizajnirane da kroz mjesec (baš kao i Mjesec) plešemo po nekoj čudljivoj sinusoidi zajedno sa svojim hormonima. Na kraju, nemojte se opterećivati ako u PMS-u dobijete koju aknu: to je sasvim NORMALNO. 90% žena ima isti problem kao i vi. Umjesto da se živcirate zbog toga, radije se u PMS-u posvetite tome da svoje tijelo hranite i njegujete onako kako zaslužuje, postanite prisniji sami sa sobom i sa svojim tijelom, primjećujte male promjene kroz mjesec i kad vam se dogodi da vas jačina i neugodni simptomi PMS-a iznenade, zapitajte se što krivo radite jer vam tijelo već “histerizira” dok ga vi cijelo vrijeme ušutkavate. A onda to promijenite zbog sebe. Sretno!