Ako slučajno niste znali, veliki sam obožavatelj mirisa, imam dosta specifičan ukus u parfeme i znam točno što želim. Kad uđem u parfumeriju, ništa me ne ometa u istinskom uživanju u svijetu parfema (osim eventualno dosadnog uhođenja prodavačica) i u observaciji bočica i špricanju blotera uživam svaku sekundu. No, priznajem – ne sviđa se uvijek svakome moj ukus kad su parfemi u pitanju. Volim intenzivne, orijentalne, gurmanske i chypre mirise, a sve ono što miriši nedovoljno kompleksno i aurasto – jednostavno mi nije zanimljivo. Mislim da parfem mora biti logičan nastavak naše osobnosti, a za sebe biram neobične, ne nužno “lijepe” parfeme, ali svakako one s karakterom; ponekad teške, ali veličanstvene u svojoj drugosti spram ostalih parfema. Kako skromno, zar ne? Današnji izbor nije odraz ove situacije i za vas sam izabrala dva apsolutna ljepotana koje smatram dobrim komercijalnim izborom koji će zadovoljiti svaku ženu (što ih s druge strane nikako ne čini dosadnim i već viđenim vodicama), i jedan parfem za kojeg mislim da je ženama uglavnom ljubav na drugi njuh.

Počinjem upravo s tim autsajderom: radi se o Pradinim Infusion d’Iris koji je nastao 2007. kao orijentalno – drvenasti parfem koji se otvara notama mandarine, galbanuma i cvijeta naranče; srce kompozicije je drvenasto i čine ga iris, cedar i vetiver, a bazu čine tamjan i benzoin. Parfem je pakiran u retro bočicu klasičnih, jednostavnih linija koja je baš po mojem ukusu. Ovaj miris otvara se vrlo snažno, i zadržava intenzitet oko šest sati nakon čega sporo blijedi u prekrasnom drydownu, dakle vrlo je postojan i luksuzan. Na mojoj koži miriši vrlo hladno, ali i magnetično, i u tom smislu ovaj parfem autentično predstavlja esenciju irisa ili perunike koji svojim indigo cvijetom izgleda doista kraljevski. Ovo nikako nije miris za jako mlade osobe, ozbiljan je, dubok, raskošan i gust, ali opet nekako “magličast” i eteričan. Kad bih trebala odabrati jedan miris koji ću nositi tijekom cijele godine, na posao, na kave i u večernjim izlascima – to bi bio Iris.

Sljedeći miris na mojoj listi je Yves Saint Laurentov Opium Vapurs de Parfum. Ako ste ikada probali klasični Opium, znat ćete o čemu pričam kad kažem da ja taj parfem jednostavno ne mogu nositi. Uvijek me intrigirala njegova prekrasna bočica, priča i povijest iza tog jedinstvenog primjerka, ali nisam mu dorasla. On nosi mene, i čini da u njemu izgledam kao djevojčica u maminim prevelikim cipelama na petu. Klasični Opium čak nije niti toliko seksi (premda, možemo se osporavati po ovome pitanju ) koliko me jednostavno pojede – u jednom zalogaju. Klasični Opium nema auru – on je entitet za sebe koji ostaje u prostoru mnogo duže od vješalice koja ga je prošetala, i samo rijetki mu mogu parirati u tom smislu.

Kad sam ovo ljeto zastala kod police s parfemima u Mulleru i ugledala Opium Vapurs de Parfum, očekivala sam da će mi se dogoditi situacija kao s Belle d’Opium koji nije kliknuo baš najbolje sa mnom.Taman sam u tom trenutku tražila parfem za dan koji će biti kompromis između klasično lijepog parfema i moje prave prirode koja voli netipično lijepe mirisne kreacije s količinama tamjana kojih bi se i crkva posramila. Ovaj Opium nema veze s Opiumom, nema čak mnogo veze niti s mojim ukusom u parfeme: prelijep je, harmoničan i savršeno izbalansiran cvjetni orijentalac kojem dodatak nazivu vapeurs de parfum (mirisna para) savršeno odgovara. Kad bih morala iskoristiti jednu jedinu riječ da opišem ovu Opium inačicu, rekla bih da je senzualan, a proizvođač ga opisuje kao spoj toplih orijentalnih nota i svježine Mediterana. Nemojte me krivo shvatiti, i ovdje ima tamjana, ali je on tek u pozadini bijelog cvijeća, spojen s vanilijom, ružićastim paprom, ambrom i jasminom.

Moj posljednji izbor je Givenchyjev Ange ou Demon. Prije nego otpočnem o samome parfemu, imam vam potrebu napisati jednu anegdotu. Naime, ja ovaj parfem volim već GODINAMA, ali ga nikada do prije mjesec dana nisam htjela kupiti jer mi je bočica bila odvratna. Sad kad sam ga kupila i silom prilike ga gledam doma svaki dan, pitam se što mi je to došlo u glavu da mi ova bočica bude toliko nesnošljivo ružna, ali eto prošlo me to i sad mi je naravno drago da ga imam doma.

Ovo je po meni totalno noćni i jesenski / zimski parfem. Kad ga osjetim na nekome danju, i to pogotovo ljeti, miriši mi neukusno i preslatko, a kad ga osjetim u zimskoj noći miriši mi vrhunski. Anđeo ili vrag? Hm, u mojim očima nikako nije anđeo jer je baš vragolasto zamaman i nimalo pitom. I ovdje se radi o orijentalno cvjetnom primjerku, ali dijametralno drugačijem od Opiuma: ružino drvo spojeno je s mahovinom, tonkom, Maxillaria orhidejom, ljiljanom i egzotičnim ylang – ylangom. Ovaj parfem je istovremeno cvjetan i drvenast, ali i puderast zbog tonke i vanilije, i mnogi ga uspoređuju s Muglerovim Alienom. Po meni ova dva parfema nemaju mirisnu sličnost, ali imaju isti olfaktorni efekt na nosioca i one koji ga okružuju; oba parfema imaju svojevrsni afrodizijački učinak zbog svoje dubine i slatkoće, ali su istovremeno i neklasično lijepi.

Zadnjih tjedana bacila sam se na istraživanje tržišta baby krema. Ne, ne čekam bebu, nego moje lice jako voli kreme za bebe. Dok kreme “za velike” često sadrže iritanse poput sintetskih mirisa, eteričnih ulja, konzervanse u velikim količinama i slično, kreme za bebe i djecu su najčešće dosta bezopasne i u sebi imaju sigurne sintetske sirovine kao i neiritativna bazna ulja i maslace. I premda ove kreme nisu najjače po pitanju antioksidansa, to ne znači da nemaju nikakvu antioksidativnu funkciju – dapače, većina njih u sebi ima neku razinu sastojaka sa antioksidativnim djelovanjem (najčešće vitamin E). Uistinu, začudili biste se koliko skupih “anti-age” krema koje na deklaraciji ponosno ističu natpis “sa vitaminom E” zapravo nema bolji, već gori sastav (i manji antioksidativni učinak) od obične baby kreme po 12 kuna. Ne mogu se odlučiti je li to smiješno ili tužno, ali recimo da je tužno jer većina ljudi ne zna prepoznati kad ih se obmanjuje.

Prva krema koju ćemo prokomentirati je Burt’s Bees Baby Bee Nourishing Lotion (bez mirisa). Iako na losionu piše da je bez mirisa – fragrance free – to samo znači da u sebi nema komponentu sintetskog mirisa dok sadrži druge mirisne komponente poput eteričnog ulja ružmarina. Mene eterična ulja u proizvodima za tijelo ne smetaju, no zamislite da imate bebu s ekcemima i dermatitisima kojoj konstantno pogoršavate stanje s kožom samo zato što ne kužite da ovaj losion nije u potpunosti bez iritansa. Loše, loše. That being said, ovaj losion stvarno smrdi kao kuga. Zamišljam da sam beba i da me netko maže s ovim… Stvarno bih se rasplakala od muke. Inače nije loš, dosta je “tanak” po teksturi, ali uljast pa adekvatno hrani kožu bez ostavljanja masnog filma, ali smrad je nepodnošljiv i zato moram reći da ovu kupnju ne bih ponovila. Inače, kupila sam ga na Vitacostu jednom prilikom kad su nekim ludim slučajem shippali Burt’s Bees u Kroejšu, ali sad više ne šalju tako da peh. Mislim, i nije neki obzirom da ovaj losion zapravo čini da se po tuširanju ponovno osjećam kao da sam se valjala u svinjcu. Cijena ovdje mu je… pa sigurno duplo viša nego na Vitacostu, kao i sve ostale stvari. Žalosti prevelika.

Druga krema na listi baby krema koja me nije jaaaaaako impresionirala je Afroditina Vlažilna krema za klince s ekstraktom nevena i shea maslacem. Ja recimo nisam jako veliki suhokožac, no nakon ove kreme me faca prvih par minuta zateže kao da sam se namazala bjelanjkom. Pritom ne štedim na kremi; ona jednostavno NIJE hranjiva. Eh, tko mi kriv kad hoću hidratantnu kremu podvesti pod hranjivu, je li tako? No, ona opet nije ni previše hidratantna. E sad sam već zbunjena: dakle, namijenjena je za klince sa suhom kožom, ali nije ni jako hidratantna ni hranjiva, i još je podosta naparfumirana? Eh, Afrodito moja, nisam sigurna što je pjesnik htio reći. No, s druge strane, ova krema mi zapravo uopće nije loša kao blaga njega za toplije dane kad se pojačano mastim. Čak mi ni miris u njoj ne smeta, nikakve negativne reakcije na nju nisam imala i još je fino sjela ispod pudera za novu godinu. Sve u svemu, ako ste ponosni vlasnik masne kože i bojite se baby krema jer su uglavnom masne i teške, probajte Afroditu. Cijena: 20 – 22 kune za 75 ml.

BeautyBaby je opskurni Mullerov brend o kojem na netu nema nikakvih informacija pa ćete mi morati jednostavno vjerovati na riječ. Sad kad sam to rekla, šokirat ću vas činjenicom da sam namjenu našla čak i ovoj Wundschutz kremi za pelenski osip i iritiranu kožu. Zašto staviti kremu za pelenski osip na lice, pitate se? A zašto ne? Krema za pelenski osip nije ništa drugo nego krema s visokim udjelom hranjivih tvari koje repariraju kožu, ne iritiraju kožu – i na kraju – zacijeljuju kožu. Ovakve kreme mogu imati čak do 40% cinkovog oksida u sebi i u tom smislu su UŽASNO guste, kreč bijele i teško razmazive. Ovakva krema nije takva nemoguća krema, totalno je manje bijela i krečasta od mnogih krema s faktorom koje sam svojedobno koristila. Šteta, ne piše udio cinkovog oksida, ali obzirom na poziciju i efekt na licu, mislim da ga nema više od 10ak posto.

Moja koža je inače prilično osjetljiva i nikakva, i konstantno graniči s nekakvim kuperoznim promjenama što znači da sam u 90% vremena bar malo crvena i flekasta od popucalih kapilara, i naravno da se to pogoršava s luđačkim vremenskim uvjetima. Sjećate se kako je bilo hladno na Staru godinu? Well… ja sam išla do frizerke u jutro, i vjetar me tako propuhao da sam do navečer bila crvena u licu kao da me netko dobro ispljuskao. NIŠTA ne smiruje iziritiranu kožu kao kombinacija dobrih, neiritativnih emolijensa i cinkovog oksida, i tu upada ova krema koja mi je spas u ovim situacijama. Nažalost, cink je i blago isušujuć pa je oprezno koristim, uvijek poviše hidratantnog seruma i ne prečesto. I još jedna stvar – cink štiti od sunca i fotostarenja, a djeluje i povoljno na prištiće. Just sayin’. Cijena: 12 kuna (Muller).

Sve što sam rekla za BeautyBaby, ne stoji za Mustelinu cold kremu. Točno se vidi da iza Mustele stoji dobar marketing, i da Francuzi znaju da se krema ne treba svidjeti bebi nego mami. Zato ova krema miriši kao nešto što bi mama voljela – ona mama koja ne zna da time nanosi potencijalnu štetu bebinoj koži. Ja se ovoj kremi ne smijem ni približiti, naparfumirana je toliko da izaziva instantnu glavobolju. Osim toga, kremu čine dobri, no vrlo jednostavni i jeftini sastojci poput shea maslaca, kokosovog ulja i pčelinjeg voska zbog čega moram izraziti zgražanje nad činjenicom da ovih 40 ml košta oko 97 kuna. Preskočiti.

Kao što već zasigurno znate, veliki sam ljubitelj Vitacosta i s njega dosta često i naručujem. Kad sam prije dva dana, točnije u petak navečer shvatila da sam na dobrom putu da se pošteno razbolim, shvatila sam da je vrijeme za obnovu moje zalihe zdravih namirnica koju sam u zadnje vrijeme malo zapostavila. A tu se onda našla i pokoja kozmetička sitnica, naravno.

1. Woodstock All Natural Almond Butter (neslani) je moja najdraža mazalica. Kombiniram ga s medom i kao takav je najbolji slatki namaz na svijetu, čak ako brojimo i Nutellu.

2. Nedavno sam počela raditi pa mi je energija na all-time lowu zadnjih dana i tako sam se sjetila svoje prekrasne mace koja me spašavala prošle godine. Odabir je pao na Vitacostovu Earthblends Organic Macu.

3. A treba mi i nešto za opuštanje nakon radnog tjedna, am I right, ladies? Zato me je privukla ova teglica Zum Tub Dragon’s Blood soli za kupanje. OK, to – i ime koje je prekul. 4. Kraju privodim Sapunotekinu Badem – kakao maslac kremu za ruke, i premda je divna, zaželjela sam se nečeg drugačijeg pa ću šansu dati ovoj Derma E intenzivnoj terapiji za ruke s vitaminom E. Sastav je impresivniji od naziva, zapravo, ne znam zašto su joj dali tako generičan naziv.

5. Mačkama sam uzela PetGuard sušenu mačju metvicu. Bit će valjanja i mrnjaukanja kad stigne paket!

6. … I sebi još malo nečeg finog, Rishi Matcha zeleni čaj. Uvijek ga gledam u Bio&Bio dućanima, al mi je preskup pa sam sada konačno investirala u ovaj primjerak. Kažem investirala jer je nažalost i dalje dosta skup (oko 8 i pol dolara košta), ali opet osjetno jeftiniji nego kod nas.

7. Za kraj, ulovila sam i jedan dugoželjeni losion (ili maslac?) za tijelo, Andalou Naturals Kukui Cocoa kojeg jedva čekam otvoriti jer zamišljam da miriši kao raj. Još samo jedna informacija: zbog brutalnog manjka vremena i prehlade koja me dotukla nisam baš uspjela svima odgovoriti na inboxe, poruke i sve ostalo, ali budem kroz par dana, hvala vam na strpljenju i svima šaljem pusu.

Ako tražite vrlo suptilni highlighter po prihvatljivoj cijeni, imam nešto za vas. Naime, trenutačno je u Mulleru aktualna Essence kolekcija Hidden Stories, i highlighteri koji su izašli u sklopu nje su upravo takvi. Ja imam primjerak 02 Enter Wonderland, a postoji još i opcija 01 Rose in Wonderland koja je nešto ružičastija od mojeg primjerka koji je boje lavande.

Evo što kaže proizvođač: “the ultra-light crème highlighter practically melts with your skin upon application and turns into a soft powder”. Hm, ne baš. Po meni se ovaj proizvod nikako ne pretvara u powdery finiš, već čitavo vrijeme zadržava tu nekakvu pjenastu mekoću, ali nikako nije mastan niti se razlijeva po licu. Shimmer u njemu je JEDVA primjetan, jako je suptilan i nema onaj agresivno šljokičasti finiš, i to je upravo ono što ovaj proizvod čini ful drugačijim i po meni savršenim za svakodnevnodnevno korištenje. Nitko vam s njim neće reći: da, totalno nosiš hajlajter, ali će vas zato svi pitati što to imate na licu.

Imajte na umu da je ovdje highlighter obilno nanesen:

Osobno ovaj proizvod preferiram nositi na kapcima. Da, zvuči čudno, ali zapravo nije. Enter Wonderland, naime, divno iluminira okoloočno područje koje je kod mene nešto tamnije i samim time prirodno izgledam umornije. Većina drugih highlightera mi ima previdljiv svjetlucajući efekt i to mi ne odgovara na okoloočnom području. Ovaj proizvod je napravljen bez velikih šljokica, i karakterizira ga samo prekrasna svjetlost koja suptilno pada na oči dajući im onu neku posebnu dozu živosti. Mousse teksura ovog proizvoda također hidratizira okoloočno područje, tako da mi niti nakon sati nošenja oči ne djeluju teško, odnosno koža okoloočnog područja mi nije isušena niti iritirana. Ja nemam masne kapke pa se meni ovaj proizvod ne skuplja u pregibu, no ukoliko vi imate, savjetujem da ga malo fiksirate transparentnim puderom.

Kako izgleda na kapku:

Nije me bilo dugo, i nažalost ubuduće me i neće biti onako često kao prije, no potrudit ću se zato da vam u jednom ili dva posta tjedno prenesem što više zanimljivih stvarčica i informacija. Danas su na redu noviteti kojih i nema baš mnogo, a razloga za to, ironično, ima na bacanje. Prvo, baš i nisam imala vremena šetuckati po dućanima što je dobro za moj novčanik, a loše za dušu. Drugo, nametnuli su nam se neki drugi troškovi jer smo kupili auto (woot woot – mada, ja nisam vozač pa je to više woot woot za Dedushka). I treće, čekam svoju prvu plaću pa ću je propisno spiskat. Naravno, šalim se jer ipak živimo u Hrvatskoj gdje je standard nestandardno nizak. Upravo zato, volim kad otkrijem sebi (a i vama) neke super, a jeftine stvarčice.

Kao ova Essence I <3 Nude sjenila. Ajme, san snova su! Ja inače volim ovako njudasta sjenila, no problem s njima je to što su uglavnom loše pigmentirana. Međutim, ne I <3 Nude. Ova sjenila su odlično pigmentirana, blendaju se sjajno i nisu jako truskava, a koštaju 20ak kuna. Ako vas zanimaju, možete ih naći u nekim Muller dućanima.

Od jeftinih, a dobrih stvari ugodno me iznenadio i ovaj Catrice kabuki. Jako je mekan i fin, a dlačice su sintetičke pa je pogodan i za one koji paze na cruelty free kozmetiku. Cijena: 30ak kuna, također Muller.

U Mulleru sam isti dan kupila i ovu svijeću, a inače ima više vrsta s različitim natpisima. Miriši predivno i jako se osjeti, a košta nekih 30 kuna, pa ako netko želi alternativu Ikeinim svjećicama, preporučujem da bacite oko na ovu.

U Zari Home sam pak upiknula 60% snižen držač za sapun (ili kako se to već zove) koji me oduševio. OK, mene nije teško oduševiti jer volim sve sa životinjskim likovima, a ako vas zanima što je unutra – ručno rađeni Sympatico sapun s eteričnim uljem limuna i ružmarina.

Od preparative, u posljednje vrijeme tapšam po leđima Baleu koja se pokazuje sve boljom i boljom. Totes Meer kremica s ureom prekrasno hidratizira kožu, a iz nje su srećom izostali najčešći iritansi poput parfema. Ako već niste pročitali moje lovorike na fejsu, prenosim ih sada: “Znam, znam – i ja sam skeptična prema proizvodima za lice i tijelo (pogotovo kad nisu za bebe), ali ova krema me na prvi dojam osvojila. Ima nekako tekuću, ali opet bogatu teksturu, jako je hranjiva, ne iritira moju superosjetljivu kožu i cijena joj je 18ak kuna za 100 ml. E da, i sastav je gotovo pa savršen, nema poznatih iritansa i vrlo je hranjiva krema s primjesama antioksidativnog djelovanja. Što se mene tiče, prst gore Balei za ovaj proizvod.”

Međutim, Balea je iznjedrila još nešto što me oduševilo: neparfumirani koncentrat kremu za ruke. Ovaj proizvod me podsjeća na neki drugi proizvod, čini mi se onaj Neutrogenin koncentrat, ali Balea je jeftinija (9.90 kn) i, začudo, ima utoliko i bolji sastav. Ako je stavite jako obilno, riskirate da osjetite blago ljepljiv film na rukama, ali to je stvarno zanemarivo obzirom na sve što ova krema nudi. Definitivno ću je kupiti ponovo.

Biobaza mlijeko za tuširanje me intrigiralo jako, jako dugo. I premda je stvarno dobro, i kupila bih ga ponovo, moram spomenuti izrazito iritantnu sitnicu, a to je ambalaža. Svaki put kad uđem u kadu, moram zbog te ambalaže promrmljati sebi u bradu par ružnih stvari koje ću za potrebe bloga cenzurirati. Naime, ambalaža je vrlo čvrsta i ne možete je onako propisno stisnuti kao npr. klasičnu tubicu od mekane plastike zbog čega redovito moram čekati da se proizvodi doslovno iscijedi iz ambalaže, a ona sama po sebi nije dovoljno stabilna da je držim okrenutu naglavce na rubu kade. Mislim, ne znam. Naprave tako dobar proizvod (koji btw. uopće ne isušuje i ima delikatni citrusni miris koji će odgovarati skoro svima), i onda tako zeznu stvar s tom ambalažom. Pa zar je teško staviti pumpicu u to?

Za kraj, tu je i Dr. Stribor Ag – Au serum koji je nešto prekrasno. Ima savršen sastav, prekrano hidratizira, nekako mi prištići brže prolaze od njega, i pogodan je i za najosjetljiviju kožu. Prvo sam na recenziju dobila mali primjerak od 10 ml, i on me toliko oduševio da sam se vratila u Kemig po veliki primjerak od 30 ml, no srce mi plače zbog cijene od 225 kuna. Evo, moram to reći. Razumijem da su sirovine skupe i da je ambalaža kvalitetna (tamno staklo, pipeta), no to mi je baš baš skupo i sad pazim kao oko u glavi na taj serum da ne bi slučajno pao i razbio se ili nešto slično.

Jeste li probali nešto od spomenutih proizvoda i kakvi su vaši dojmovi?

Dragi svi,

kao što ste možda (odnosno, nadam se) primijetili, nije me bilo na blogu neko vrijeme. Razlog tome su same pozitivne stvari poput posla kojeg radim i kojeg obožavam, no koji iziskuje moje puno radno vrijeme čak i vikendom, a ako i imam koji slobodan vikend, onda se uglavnom želim odmoriti od pisanja. Moj posao je, naime, pisanje – pa tako nakon 8 sati provedenih ispred kompa poželim raditi nešto drugo u životu. No, to ne znači da sam vas zaboravila ili da više ne želim blogati, dapače čvrsto sam odlučila da ću za blog pronaći više vremena pa makar to značilo da ću dnevno napisati 3 rečenice što će se kroz tjedan dana skupiti u jedan pošteni post. Rečenice će biti dugačke, obećavam, a do tad vas pozivam da me pratite na Instagramu.

Danas vam donosim jedan new in, bit će samo preparativa jer tako dugačak post stvarno nitko ne bi čitao. Mislim da sam se malo zaletila s filtriranjem slika, a i ispala sam totalno “iz štosa” pa sam u fotkanju provela više vremena nego u uskršnjem prežderavanju. Ono, not cool. Nadam se da su slike ipak koliko – toliko OK, i da ćete vidjeti što se nalazi na njima). Htjela bih se prije nego počnemo i puuuuuno zahvaliti Ani i Mireli iz Ogledala na pozivu na Avon Beauty Blog Day koji je kao i uvijek bio super organiziran i zabavan, kao i svim sponzorima na poklonjenim stvarčicama koje ću spomenuti i ovdje. Pozdrav svim curkama s kojima sam popričala i onima s kojima nisam stigla – bit će još prilika!

Nedavno su me kontaktirali iz francusko – hrvatske firma Bocassy i pitali želim li nešto probati iz njihovog asortimana. Obzirom da sam dugo htjela isprobati ove proizvode, odmah sam pristala. Želim odmah spomenuti da su mi pristupili vrlo ljubazno i tražili me posve iskreno mišljenje o proizvodima naglasivši da znaju da neradno pristajem na recenzije besplatnih proizvoda. Moram priznati da mi je jako laskalo što se to “zna”, mada ne znam iz kojih izvora, jer valjda to mojim recenzijama onda daje i neku dozu legitimiteta, zar ne? Dogovorili smo se za serum i hranjivu noćnu kremu. Ovi proizvodi svakako zaslužuju zaseban post pa ću zasad samo spomenuti da sam ugodno iznenađena finoćom oba proizvoda. Hranjiva krema je vrlo hranjiva, no zadržava lakoću u teksturi, dok je serum fluidast i upija se instantno. Ambalaža je vrlo luksuzna i lijepa, i sastav je vrlo dobar.

Nijedan od ovih proizvoda još nisam propisno istestirala jer sam zadnjih mjesec dana imala VELIKIH problema s tenom zbog teške šminke i obilnog trackanja krema sa SPFom pa im sada ne bih mogla dati objektivnu ocjenu. Naime, moja dosadašnja rutina njege kože je posve prestala funkcionirati. Trenutačno mi se koža super oporavila zahvaljujući jednom proizvodu o kojem ću pisati nešto kasnije pa ću uskoro i krenuti u propisno testiranje Bocassyja.

Uz probleme s licem novi posao donio mi je, zbog potrebe za učestalijim pranjem kose, probleme i s vlasištem. Obzirom da vježbam relativno redovito, a imam dosta tanku kosu koja lako izgleda neuredno, s početkom rada počela sam i prati kosu mnogo učestalije pa su se moja svaka 3 dana pretvorila u svaka 2 dana, a ponekad i svakodnevno pranje kose. Ovo mi je prouzročilo suhu perut kose koja srećom nije bila jako vidljiva, no suhoća je sa sobom donijela i osjećaj konstantnog svrbeža vlasišta, kao i općenito sušu kosu cijelom dužinom. Otprilike u to vrijeme javlja mi se i Alp Stories i nudi mi da probam nešto po izboru. Obzirom da sam bila prilično očajna stanjem kose, kažem da bih probala šampon i kroz par dana stigli su mi šampon i regenerator na bazi Aloe Vere. Šampon mi je odličan za dubinsko pranje, kosa mi se s njim manje masti, a ne djeluje suha, i ima volumen koji mi je potreban, no regenerator mi se pokazao prerijedak i nedovoljno hranjiv s kojim god šamponom sam ga probala upariti. Jednostavno nije za moju mješovitu kosu, možda bi nekom s jako masnom kosom bio dobar.

Na jednom predstavljanju proizvoda na kojem sam bila poslovno, dobila sam i Kerastase Chronologiste, proizvod kakav ranije ne bih sama kupila jer ga smatram proizvodom za kozmetičko uljepšavanje kose prije svega. Ipak, on je postao neizostavan dio moje kupaonice. Radi se o smjesi hranjivih baznih ulja i silikona koji se nanose u maloj količini na vlažnu ili suhu kosu kao završni korak. Kad god peglam ili feniram svoju poluvalovitu kosu, ovaj proizvod mi je totalni muss jer mi daje odličnu glatkoću i sjaj kakvu nije moguće postići korištenjem proizvoda bez silikona. Dakle, ovo mi je super stvarčica za kozmetičko uljepšavanje, a ako svoju kosu baš želim nasaftati nekim uljima, onda sat vremena prije pranja koristim kokos ili nekakvu takvu maščobu koju ću ionako isprati.

Uz to, odnedavno koristim i La Croa šampon i meni je osobno sjajan. Super miriši, lijepo opere kosu, ne iritira, ne isušuje. Obično ga uparim s Evelin Argan + Keratin regićem koji je prosjek prosjeka. Na Avonovom BB danu sam dobila i Matrixov Hydra Seal sprej za hidrataciju, al nisam ga još niti probala pa nemam ništa za komentirati.

Od stvarčica za kosu probala sam još i Silky dnevni šampon kojeg sam dobila na poslu, i nisam sigurna gdje se i može li se uopće još kupiti. Meni osobno je ostavio prosječan dojam: ugodan miris, gelasta tekstura, osrednje hranjiv, ne pere kosu najbolje. Bipin Bi Good regerator još nisam ni taknula, jeste ga vi probali?

Od preparative za tijelo sam uglavnom bila u samonametnutoj kazni i nisam kupovala ništa. Dok nisam vidjela da DM prestaje distribuirati Albu Botanicu i nudi proizvode po znatno sniženim cijenama. Upiknula sam ovaj Coconut Milk body butter po cijeni od 59 kuna sa suzom u oku. Odličan je, ali mirisom preferiram onu Kukui verziju, ova je malo više osvježevajuća – i ne očekujte pravi, gusti, zamamni kokos, eventualno španjolsku inkviziciju.

Dođosmo i do dijela s licem. Što se dogodilo? Dakle, otkad sam počela raditi, točnije otprilike mjesec dana nakon što sam počela raditi i svakodnevno furati izdašne količine šminke, počela sam primjećivati probleme s tenom. Moja rutina do tada je bila otprilike ovakva: u jutro čišćenje lica, hidratantna krema ili serum, na to ide krema s faktorom 25 ili više, i to dosta obilno, i zatim puder. Navečer skidanje šminke, yada yada yada, Paula’s Choice 2%BHA liquid za porice, neki hidratantni serum i baby krema. Dok kožu nisam opterećivala s toliko šminke, odnosno dok sam puder nosila rjeđe, ovaj režim je funkcionirao i pisala sam o njemu jedno 188 puta na blogu – da ne duljim. Međutim, sad najednom to više nije išlo tako i trebalo mi je dobra 2 mjeseca dok sam skužila što mi se događa. Dakle, nije problem u puderu (osim ako ga nosim baš baš svaki dan). Nije problem ni u kremi s faktorom (čak i ako je nosim svaki dan). Međutim, kad pomiješam to dvoje i furam tu kombu neprestano na licu, nakon nekoliko tjedana mi lice uglavnom bukne od nezadovoljstva.

Trenutačno sam u boli me kifla modeu i idem na posao bez pudera, dok se pudram samo za dane kad su eventi. Koža mi blista opet. No, to ne bi bilo tako da nisam našla pravu kremu koja me spasila: Hipp krema za lice. Da, jako je naparfumirana. I ne, ne smeta mi parfem UOPĆE, dapače skroz mi se oporavilo lice s njom. Manje je hidratantna od originalnog Hippa, ali opet bogatija od većine krema za mlade osobe (dakle, ne uspoređujem s bogatom anti-age kremom). No, to je rješivo s dodatkom nekog serumića. Osim Hippa, probala sam BEZBROJ drugih baby krema i sve su bile bezveze. Eventualno bih kupila ponovno Penatenovu Wind & Wetter kremu (koja je stoga na slici). Ova je krema odlična i kao maskica za jako suhu kožu. Osim ova dva OK proizvoda, razočarala me Salthouse Totes Meer kremica iz Mullera koja bi bila savršena (sastav je divan) da mi nešto u njoj ne izaziva potkožne erupcije i Uriage termalna koja košta 80 kn (srednja veličina), a efekt je ravan nuli. Nikakvo umirivanje kože, doslovno kao da sam se poškropila vodom iz pipe.

Na Avon BB danu dobili smo pokločnčić od Biobaze: antioksidativni fluid i gel za pranje lica iz nove Biobazine linije. Još nisam ništa isprobala zbog osjetljivosti kože pa ću o ovim proizvodima tek pisati. Od Dedushka sam dobila ovu Lush kuglu kao uranjeni poklončić za Uskrs, miriši diiiiivno i mislim da ću je iskoristiti baš danas! Preparativu lagano zaokružujemo spomenom dva dezića: Balein Gold Magic koji miriši super i ne drži ništa, i Seba Med Balsam Deo koji miriši ok i drži malo bolje. Eventualno bih kupila Seba Med ponovno, ali ni to nisam sigurna. Nikako naći dobar dezić!

Osim problema s tenom i kosom (sad već sama sebi zvučim k’o neka baba), imala sam problema i s vrlo isušenim usnama. Nekih dva tjedna sam se mučila s njima dok nisam skužila da su mi isušene pastom za zube. Inače uvijek koristim lagane i prirodnije opcije bez SLS-a poput Welede, Logone ili Alverdea, ovaj put sam za promjenu uzela Kaladont za izbjeljivanje zubi. Ne znam više ni kako se zove taj proizvod, ali uglavnom ubio mi je usne. U-bi-o. Dakle, dva tjedna mi je usna popucala do krvi ako bi se nasmijala naglo ili ako nisam imala debeli sloj balzama na usnama. Već sam ozbiljno razmišljala da odem do doktorice, ali nikako nisam mogla naći vremena, i onda mi je jedan dan sinulo da bi to moglo biti od paste za zube. Faking bingo. Doslovno 2 dana nakon što sam ovo govno izbacila iz upotrebe, usne su mi se oporavile, i to dijelom zahvaljujući Cattierovom balzamu za usne koji obožavam. <3

Za kraj, na Avon BB danu dobili smo i izdašnu zalihu Ziajinih proizvoda. Trenutačno koristim Creamy Shower Soap s arganovim uljem i Goat’s Milk kremu za ruke. Oba proizvoda su vrlo prosječna. Prvi me ne isušuje što je plus obzirom da ima SLS u sastavu, ali miris mi je neprivlačan, pomalo zastario i vuče mi na neki regenerator koji sam koristila tamo negdje 90-ih. Potrošit će se, ali osobno ga ne bih kupila. Krema za ruke je nedovoljno hidratantna za mene. Ima onaj glicerinski osjećaj, upije se u sekundi i ne pruža dugotrajno dobar osjećaj već zahtijeva neprestano obnavljanje što mi nije po volji.

A sad jedno cheeky  pitanje: jesam vam bar malo falila? Čitamo se uskoro!

Kao što sam obećala, stvarno želim barem jedno tjedno sjesti i posvetiti se blogu, pa sam tako unatoč poslu i problemima sa zdravljem, odlučila naći vremena za današnji post. Pišem vam o svojim kozmetičkim favoritima jer znam da volite postove u kojima izdvojim svoju top kozmetiku koju volim i najčešće koristim tako da imate kvalitetan pregled stvari koje su me se doista dojmile proteklih tjedana.

Počet ću s preparativom: nema je mnogo. Iskreno, dosta mi se nagomilalo kremica za tijelo i gelova za tuširanje proteklih mjeseci, što od onoga što sam kupila, što od onoga što sam dobila, i premda ima nekih sjajnih stvarčica koje rotiram, moram priznati da ništa ne bih svrstala u favorite. U favorite su ušla samo tri proizvoda za lice i krema za ruke.

Hipp Gesichstscreme Sensitiv je apsloutni pobjednik današnjeg posta: radi se o relativno laganoj kremici koja, unatoč tome, dobro hidratizira i hrani, ne izaziva prištiće, ne potencira iritacije, umiruje kožu i ima dosta dobar sastav. Kažem relativno dobar zbog visokog udjela parfema u sastavu, no vezano za to, imam jednu zanimljivu priču. Nedavno sam na Hippovom sajtu pronašla informaciju da je ovaj “parfum” sazdan od neiritativnih i nealergenih mirisnih komponenti. Ja inače loše reagiram na mirise u kremama za lice, i brinulo me korištenje ovog proizvoda upravo iz tog razloga, no moram priznati da do nikakve iritacije nije došlo.

BeautyBaby Wundschutz creme je kremica iz Mullera i košta 11 kuna, a meni je ovo već druga tubica i naprosto ju obožavam. Radi se o kremi namijenjenoj iritiranoj koži (npr. od pelenskog osipa), a ja ju, zbog visokog udjela cinkovog oksida, koristim za tretiranje prištića tako da ju lokalno nanesem u debljem sloju na prištić, i već do jutra je manje upaljen. Osim toga, koristim je i za razrijeđivanje Andalou Naturals CC kreme koja mi je savršena po svemu, no pretamna. Kad je pomiješam s Beauty Baby kremicom, dobijem nešto manje prekrivanje, ali savršenu nijansu za svoj ten. Ova kombinacija proizvoda me spasila kad sam totalno izbacila puder iz korištenja na svakodnevnoj bazi jer mi se koža oporavljala od iritacije. Znam da je kombinacija proizvoda čudna i ne savjetujem vam da kupujete pretamnu CC kremu zbog toga što meni odgovara, no eto kad sam već naručila proizvod promašenog tona, barem sam pronašla način da ga ipak koristim.

Posljednji favorit posljednjih tjedana je Dr. Scheller Calendula krema za ruke. Već sam pisala na blogu o njoj pa se ne bih ponavljala, no eto savršena je pa samje kupila opet. Super hrani, nježno miriši, ima odličan sastav i dođe finih 20 kuna.

Od dekorative sam luda za zelenim lakovima. Do nedavno nisam imala zelenih lakova u kolekciji, a sad najednom imam 6 komada. Ova 4 su moji favoriti: Avon Divine Lime, prekrasna limeta sa suptilnim shimmerom; Zoya Midori koja liči na granny jabuku sa zlatnih shimmerom, Illamasqua Destiny koju od ljepote uopće nema potrebe opisivati (a i radi se o mojm najdražem laku s posebnom pričom) te, na kraju, Kiko #346 prljavo tamni mint koji savršeno paše uz kišne proljetne dane.

Kako sam nedavno uspjela oporaviti usne koje su bile kronično isušene koristeći Cattier Lip Care balzam, ponovno sam se zaljubila u neke svoje nove, odnosno stare ruževe. Unatoč proljetnom vremenu, ne odustajem od vamp nijansi pa je Sleek Havana paleta uvijek negdje blizu mene, a nosila sam je i na nedavni trodnevni poslovni put. Obzirom da je volim fortificirati na usnama dobrom bazom, gotovo uvijek koristim Kiko Smart Lip Pencil u nijansi #710.

S lijeva: Kiko Smart Lip Pencil u nijansi #710, Golden Rose Velvet Matte #11, Artistry ruž #19, Catrice Made to stay Smoothing Lip Polish, Sleek Havana paleta (zadnje 4 nijanse)

Od klasičnih proljetnih nijansi, trenutačno obožavam fuksije: Golden Rose Velvet Matte ruž u nijansi #11 i pink eksploziju pod nazivom Catrice Made to stay Smoothing Lip Polish u nijansi Mission PINKpossible. Ovaj zadnji proizvod se jeeeeedva skine s usana, no to mu je jedina mana: boja je brutalna i stvarno je postojan što je s ovakvim pigmentiranim sjajilima inače totalni bingo. Za posao uglavnom biram neku od nijansi iz Havana palete koju ublažim najsvjetlijom nijansom što mi ustvari daje milijardu i jednu opciju na usnama, ili koristim vrlo hidratantan i sočan Artistry ruž #19.

Posljednja tri proizvoda su nešto luksuznija: parfem je moj prošlogodišnji rođendanski poklon, Yves Saint Laurent Opium Vapeurs de Parfum. Ovo je saaaavršeni proljetni miris koji se totalno sljubi s kožom i miriše toliko ženstveno i nježno i skladno, baš je ludilo. <3 A sad… kosa! Dakle, ja sam stvarno loša u oblikovanju vlastite kose i slaganju frizura, vjerojatno ste i sami primijetili da nikada, ali nijednom, nisam imala tutorial vezan za kosu. Postoji razlog za to, OK? Isfenirati samu sebe je meni totalna znanstvena fantastika. Dok nisam kupila Rowentin Brush Activ, rotirajuću četku za feniranje. Dakle, sad se mogu isfenirati, konačno! Radi se o uređaju koji može rotirati četku u dva smjera i pritom puše zrak čiju toplinu možete regulirati putem 3 settinga, i voila – najednom imate sjajnu isfeniranu kosu koja se SJAJI. Dakle, prije nisam pušila te spike o keramičkom ovom i ionskom onom na uređajima za sušenje i oblikovanje kose, no eto moram priznati da sam se preobratila. Nema više statičkog elektriciteta i kose koja izgleda suho i slamasto. Cijena mu je oko 500 kuna, no po meni se isplati svake lipe.

Zadnji proizvod koji ću spomenuti je Kerastase Chronologiste parfemsko ulje za kosu. Njega koristim isključivo nakon ovog feniranja jer je skupo i čuvam ga, no fino mi miriši i daje estetski dobre rezultate – zaglađuje, omiriši kosu i daje efekt kao da ste upravo izašli iz salona – ako se ne zanesem pa si nepotrebno zamastim svoju tanku kosicu. Ovaj proizvod nisam kupila, već dobila, ali znam da mu je cijena 370 kuna.

Tjedan iza mene je bio prilično gadan, neću lagati. Već neko vrijeme me mučio želudac, a obzirom da su svi nalazi pokazivali relativno normalne vrijednosti, ili barem one koje nikako nisu mogle biti odgovorne za težinu mog zdravstvenog stanja, u četvrtak sam završila na gastroskopiji. Inače se gastroskopije čekaju po 2 mjeseca, no ja sam bila te “sreće” da se termin taman oslobodio za sutradan. Ah, nikada neću zaboraviti to ozareno lice moje doktorice obiteljske medicine kad mi je ushićeno priopćila da sutra ima slobodan termin za gastroskopiju na Rebru. Ne znam koje me čudo spriječilo da joj pokažem čitav dijapazon svojih probavnih tegoba right there and then, al’ samo sam skrušeno pristala. No, nećemo sada o tom ružnom pregledu koji uistinu jest onoliko ružan koliko piše na forumu. Nemojte to čitati, doduše, za vaše dobro. Danas vam donosim jedan skromni postić o 5 proizvoda koje trenutačno najviše koristim na licu – a pričamo samo o make upu.

Ja sam osoba koja cijeni jednostavnu i decentnu ljepotu (mada ne znam zašto onda gomilam šminku doma) i uglavnom se šminkam vrlo minimalistički. Čak i za posao, da.

Osim kad izgledam ovako – ja sam lijevo, naravno.

Ne znam očekuje li se od jedne beauty novinarke da svaki dan ima električno plavo ili zeleno sjenilo na očima i zavijutke od eyelinera koji izgledaju kao da ih je sam Picasso crtao, no eto ja nisam ta osoba. Mene ćete uglavnom zateći s dobrom kremom na licu (faktor 30 obavezan), decentno popunjenim obrvama, s nekim nude ili crvenkastim ružem i istaknutim očima (eyeliner / olovka). Tako se i osjećam najbolje, što je i jedino bitno, zapravo. Prije sam uvijek furala i rumenilo, ali otkad sam razvila probleme sa želucem, razvila sam i periokularni dermatitis (koji ide oko očiju, po sljepoočnicama i lagano po jagodicama) pa izbjegavam, osim u posebnim prigodama, layerati puno proizvoda na tom osjetljivom dijelu kože – mada, pokazat ću vam i svoje najdraže rumenilo koje sam do nedavno gotovo svakodnevno koristila i pritom zanemarivala sva ostala rumenila.

Moj najčešće korišteni ruž je svakako Bourjois Rouge Editione 04 Rose Tweed. Ma mislim ovaj ruž je milina. Ima preeeeekrasan satenski finiš koji ostaje na usnama unatoč iću i piću, daje odličnu pigmentaciju, ne hvata se za suhe dijelove i ne razlijeva se, a opet jako dobro hidratizira usne, bolje čak i od većine klasičnih kremastih ruževa. Boja je your lips, but better – na mojim usnama ide laaaaaagano na ružićasto, no zapravo je gotovo identična mojoj prirodnoj boji usana. Swatchala sam ga na usnama još prije milijardu godina pa da se ne ponavljamo, link je ovdje. Mislim da košta stotinjak (vjerojatno malo manje) kuna.

Obrve u zadnje vrijeme volim popuniti s Make Up Factory mat sjenilom u nijansi 03. Izgleda zastrašujuće tamna, no meni je idealna. Naime, dosad sam koristila Art Deco sjenilo za obrve u nijansi 02 (i to nekih dobrih 5 godina, s prekidom u onom periodu kad sam bila crvenokosa), no uvijek mi je smetalo što je boja nekako sivkasta i pepeljasta. Moje dlačice obrva jesu sivkaste i pepeljaste, no generalni ton kože i kose mi je topli pa mi presive obrve izgledaju ko šaka u oko – ili obrvu, if you will. Ovo sjenilo je savršeno za sve one koje muči isti problem kao i mene – ako imate tamne obrve, ali nećete ih popunjavati sivim sjenilima ili vam tamno smeđe olovke za obrve uglavnom bacaju na neku pretoplu, gotovo narančastu nijansu, preporučujem vam da bacite oko na ovaj proizvod. Dovoljno je taman za tamnokose ljude, i u sebi ima sjajano pogođen omjer tamno sive i smeđe bez narančastih tonova. Proizvod je VRLO pigmentiran pa ga nanosite s dozom opreza – ja to uvijek riješavam tako da kistić malo obrišem o dlan prije nego što uđem s njim u samu obrvu. Cijena mu je 70ak kuna, čini mi se.

Sljedeća dva proizvoda su ono s čime uglavnom ističem oči: crni Deborah Ultra Liner eyeliner koji ima spužvasti i dovoljno tanak aplikator za rookie aplikaciju tuša na oči, no ne znam mu cijenu jer mi ga je poslala čitateljica još prije cca 8-9 mjeseci (hvala, I.!), a Daniel Sandler vodootpornu crnu olovku sam naručila prilikom nekog sniženja na ASOSu. Bam, puni pogodak! Inače su vodootporne olovke za*ebane po nekom od sljedećih pitanja: ili nisu stvarno vodootporne što im oduzima smisao postojanja, ili su užasno tvrde i grebu po očima. Ova olovka je suuuuper mekana, jako pigmentirana i ne mrda cijeli dan – točno ono što tražim od ovakvog proizvoda! Mislim da sam ga platila 9 eura na tom sniženju i po meni vrijedi te novce jer ja stvarno koristim crnu olovku za oči vrlo često – možda čak svakodnevno. Trenutačno sam samo na Danielu Sandleru, dok ostatak kolekcije hibernira, a ja mislim da to govori više od riječi!

S lijeva na desno: DS vodootporna olovka, Deborah eyeliner, Make Up Factory mat sjenilo za obrve u nijansi 03, random tamno sivo sjenilo (da se vidi koliko je MUF sjenilo ustvari toplijeg tona)

Zadnji proizvod kojeg izuzetno često koristim (ustvari, za kojim by far najčešće posežem) sigurno je ovo Catrice rumenilo iz Meet The Royals edicije (Punk up the royals je sami proizvod). Znam da se radilo o nekom limitiranom izdanju pa tako i znam da ga više nema za kupiti tako da neću baš pisati o njemu kao proizvodu, već više o samim nijansama. Moram priznati da ovu manju, crvenkastiju nijansu ne koristim toliko, ali ova ljubičasta je toooootalno iznenađenje za mene. Inače uvijek uzimam neke breskvasto – mareličaste nijanse jer sam žuta k’o Kinez, ali ova nijansa me, moram priznati, podigne bolje od bilo koje marelice. Ako uočite neki dupe, evo od srca ga savjetujem jer, iako boja izgleda malo atipično, zapravo na licu izgleda vrlo prirodno, puno prirodnije od mase pinky nijansi, npr.

To je to od mene za danas, a sad pitanje: koji proizvod vi najviše koristite?

Prije nego počnem ovaj post, želim s vama podijeliti jednu svoju malu (ili veliku) averziju, a ona je usmjerena dermatolozima. U životu nisam često išla kod dermatologa, ali svaku put kad bi se našla u uredu ovih specijalista, doživjela bih isti scenarij. Ovlaš pogledavanje moje kože s udaljenosti od otprilike 2 metra, konstatiranje kako “to nije tako strašno” i davanje terapije ljekarničkim kremama koje zapravo, kako sam kasnije doznala, uopće nisu bili “terapija”. Ono, Bioderma, Avene, Eucerin – ta spika koja nikoga zapravo ne liječi, a nerijetko je i nakrcana parfemima, alkoholom i drugim divotama koje su moju inače osjetljivu kožu dodatno iritirale. I onda bih ovaj izlet platila 250 ili 300 kuna – a da pritom nisam ništa riješila.

Cijeli život imala sam ovih ili onih problema s tenom, nikad ništa strašno što bi me inhibiralo u životnim radostima, al’ uvijek neka naporna napast koja mi nije dala da ikada bezbrižno izađem na sunce, odem spavat sa šminkom ili napravim neku veću glupost sa svojom kožom – kako to inače mlade cure koje ništa ne znaju o koži rade. Primjerice, mazanje paste za zube na prišteve. Nemojte to raditi.

Želim reći da sam uvijek imala osjetljivu kožu. Vrlo svijetlu, prozirnu, tanku, a opet nekako sklonu nepravilnostima, bili oni prištići i proširene pore ili kapilarice na obrazima i oko nosa. Ustvari, kapilarice na licu sam prvi put počela primjećivati prije cca 2 godine, ali kako ih nije bilo mnogo vidljivih, uglavnom sam samo odmahivala rukom na ovaj problem. Odnedavno sam uz glupe i neprestano vidljive plavičaste i crvene kapilarice na licu počela primjećivati nešto kao sitni prištići. Sad ću bit baš gnjusna, ali u svrhu demonstracije problema, moram vam dočarati sliku uz popratni opis: ti prištići nikad nisu bili puni sadržaja (što bi bio fini naziv za upaljene akne), već su uvijek bili dosta suhi, malog promjera, povremeno su me znali svrbiti i peckati po licu, javljati se uz kapilarice ili direktno na njima (to bi tek onda bilo pravo crveno veselje koje se na mojoj koži odlično isticalo). Dugo sam mislila da nešto krivo radim.

Kako mi se to počelo intenzivno događati otprilike mjesec dana nakon što sam počela raditi, pomislila sam da mi ne odgovara krema / puder / kombinacija to dvoje. Promijenivši jedno 5 krema i pudera, ubrzo sam shvatila da se vjerojatno ne radi o samim proizvodima nego o meni, tj. mojoj koži koja je iz osjetljive prerasla u hiperosjetljivu. Mislim da je možda riječ o omekšivaču koji mi ne odgovara, mijenjam ga. Pomislim da je možda riječ o nekoj namirnici koja mi ne odgovara – pažljivo brojim i zapisujem svaki zalogaj. Promijenim sve što koristim za kožu i što dolazi u bilo kakav doticaj s mojom kožom, uključujući i šampone, regeneratore, izbacim rumenilo u potpunosti, dezinficiram mobitel. NIŠTA NE POMAŽE. Prolaze mjeseci, a moja koža i dalje divlja. S vremena na vrijeme, ona se smiri, i bude OK 2 dana, a onda opet popi*** bez ikakvog razloga i povoda.

Otprilike u isto vrijeme, počinju i moji problemi sa želucem – do dan danas nepoznate etiologije. Sve što zapravo znamo je da je iz nekog razloga moj želudac postao upaljen i bolan nakon svakog obroka, a na krvnom nalazu su mi jako visoki eozinofili koji indiciraju alergiju u pozadini – to do dana današnjeg nismo razjasnili, niti me doktorica imala potrebu poslati na ikakvo alergološko testiranje (?!), al ok – nemojmo dužiti s rantom o našem aljkavom medicinskog sustavu. Ono što zapravo želim reći je da se sve nešto brčkalo oko mene, od tena do želuca, a svi uključeni u moje pretrage su mi samo imali potrebu reći da se ne živciram. Očigledno ostavljam dojam živčenjače ili nešto. I da nisam sama sebi platila pregled kod dermatologa, dan danas bih se mučila s tzv. rosacejom koja mi je na kraju dijagnosticirana. Radi se o kroničnoj upalnoj bolesti kože, a najbolje ju definira ovo:

“Rosaceja je kronična upalna bolest obilježena sklonošću razvoju crvenila i krvnih žila. Bolest se ne može izliječiti, ali se uspješno stavlja pod kontrolu. U kasnijoj fazi nastaju upalne promjene slične aknama. Radi se o pojačanoj osjetljivosti krvnih žila na vanjske podražaje, pri čemu se one šire uslijed prodora krvi, što daje crvenilo kože. Ubrzo se krvne žile skupljaju i crvenilo kože nestaje. Ukoliko podražaji budu učestali, crvenilo kože postaje trajno, kao i razvoj krvnih žila. Krvne žile su propusne, zbog čega dio krvi curi u međustanični prostor, što potiče upalu i razvoj promjena koje su slične aknama.”

Čim sam došla do dermatologinje, a (ne)srećom, taj dan sam baš bila jako zajapurena u faci, žena mi je instantno dijagnosticirala početni stadij rosaceje. I ukratko, objasnila mi je zašto nijedna klasična terapija za prištiće ne bi bila OK i za rosaceju: ovdje se ne radi o aknama, prištićima ili ičemu što ima bakterijsku podlogu, već upalnim promjenama NALIK na prištiće. Svi proizvodi za akne mogu kožu koja pati od rosaceje samo nadražiti. Ja, zato što pazim i inače da izbjegavam iritanse u kozmetici, to sam nesvjesno držala koliko toliko pod kontrolom, ali kako zbog prirode posla moram češće biti našminkana (a svi znamo kakvi kenjići se stavljaju u dekorativu), to je buknulo od kad sam krenula radit. Da ne duljim, to trenutačno izgleda ovako, i to na dobar dan, dakle očaj totalni:

Ovo što izgleda kao prištići i mrljice, zapravo je oblik rosaceje kojeg karakteriziraju proširene kapilare i upalne promjene nalik prištićima.

Doktorica mi je za početak pripisala Skinoren, lijek koji ide na recept i koji djeluje protuupalno, ali je očajan za koristiti jer peče i svrbi do razine gdje svaku večer ozbiljno kontempliram da si oderem facu s glave. Navodno ćemo vidjeti poboljšanje kroz 3 tjedna. Skeptična sam.

Na jesen idem na laser i(li) antibiotike, ako se stanje ne dao Bog pogorša. Laser ustvari jedini rješava stvar jer miče ove pokvarene proširene vene koje su generator upale. Nadalje. Sve masno, slatko, vruće, začinjeno mi je zabranjeno i zbog tena i zbog želuca pa razmišljam da okrenem to u svoju korist, smršavim i odem zarađivat milijune kao model. Šalim se, naravno, ali situacija je prilično očajna, neću lagat. Osim toga, zaboraviti mogu i na sunce, alkohol i slične životne radosti. Ustvari, ne bih trebala niti naporno vježbati kao, al’ tu fakat povlačim granicu jer mi neće ostat nikakav gušt u životu. U svakom slučaju, voljela bih znati koliko nas ovdje ima s tim problemom, a i nije mi teško popratiti svoje liječenje rosaceje jer se stvarno radi o estetski neugodnom problemu, odnosno bolesti, koja može pogoditi svakoga – a pogotovo one sa svijetlom kožom, i bilo bi mi drago na internetu generalno pronaći više informacija ili iskustava iz prve ruke s ovim problemom. Ovo je tek prvi dio iz serije postova koji će se baviti ovom temom pa je zato malo više ranty, a u sljedećima ću popratiti svoj (nadam se) progres prema ponovno zdravoj koži.

Prije otprilike mjesec i pol, kontaktirali su me iz Alp Stories dućana, inače lociranog u zagrebačkom Arena centru s upitom želim li isprobati neki njihov proizvod. Odabir je pao na šampon i regenerator iz linije Aloe Vera koji ne sadrže parabene, SLS i SLES, ftalate, mineralna ulja, alkohol niti silikon. Proizvodi su veganski i netestirani na životinjama.

Radi se o mladom brendu u Hrvatskoj sa inovativnim konceptom svježe spremljene kozmetike, i premda mi je ovaj brend vrlo simpatičan, moram priznati da me sami proizvodi nažalost nisu oduševili. Moja kosa je trenutačno dosta isušena pri vrhovima, no perem je učestalo jer je dosta tanka i zato što vježbam često pa mi je prirodno otprilike svaki drugi dan oprati kosu – a i ne mogu baš dolaziti na posao s nečistom kosom. No, bilo kako bilo, ovi proizvodi nisu baš funkcionirali za mene. Zašto?

Šampon mi je još i OK, premda se po njemu baš vidi da se radi o proizvodu oslobođenim od silikona i drugih tvari koje u principu “uljepšavaju” samu formulu, a daju i bolji, mekši, poletniji osjećaj na kosi. Ovaj šampon jako dobro čisti, no pritom i dosta isušuje kosu, i po meni apsolutno nije za ovako učestalo korištenje, osim ako imate stvarno masnu kosu. Kad sam ovaj šampon pokušala koristiti s drugim, težim formulama regeneratora i maski koje dosta njeguju i oblažu vlas, postigla sam zadovoljavajuć rezultat na kosi, no s priloženim regeneratorom iz iste linije, ovaj šampon uopće nije funkcionirao. Kosa mi je redovito ostajala vidljivo isušena.

Regenerator je vrlo tekuće i ne previše njegujuće formule, i nije mi baš dobro funkcionirao ni s jednim šamponom, uključujući i one koji imaju nešto silikona u sebi. Dakle, ne znam što bih mnogo rekla o njemu jer, premda je sastav jako dobar, efekt na kosi je potpuno izostao. Sve u svemu, ostala sam razočarana ovom linijom. Proizvodi koštaju po 100 kuna za 200 ml proizvoda što meni osobno cjenovno nije problem, no s obzirom na efekt, ne mogu preporučiti proizvod za osobe koje imaju moj tip kose – tanka, valovita, suhih vrhova i mješovita do masna pri vlasištu. To ne znači da neću probati druge proizvode jer mi je ovaj brend u načelu vrlo simpatičan, i sigurna sam da bi mi neke druge stvari bolje odgovarale, no s ovim se proizvodima nažalost uopće nisam pronašla. Jeste li probali štogod iz asortimana ovog brenda?

Nisam pisala već neko vrijeme, i do jučer nisam znala niti zašto. Cijelo vrijeme sam imala osjećaj da mi se jednostavno ne da, no kad sam se jučer zapitala zašto više nemam elan za pisanjem, iako pišući zarađujem za život i blog bi trebala biti moja sigurna luka, došla sam do odgovora. Kada čovjek javno piše i javno se izlaže svakakvim kritikama, pohvalama i komentarima, jasno mu je da njegov rad neće uvijek biti popraćen lovorikama, no ono što uistinu nisam mislila je da će se jedna moja objava na fejsu koja je trebala biti posve humana i potaknuti ljude na posve dobroćudni akt brige o neudomljenim životinjama pretvoriti u raspravu, izmaknutu daleko od mojih očiju, ali ne i ušiju, koja iskreno nema veze s mozgom. Povrijedilo me to što ljudi čak i u najpozitivnijim stvarima koje u sebi nemaju niti trunku negative znaju pronaći nešto o čemu će pisati zločesto, ali eto – valjda je to jednostavno u ljudskoj prirodi (btw. ovo se ne odnosi na udomljavanje mačića da se ne bi krivo shvatilo, nego na jedan drugi post).

Nakon ovog kratkog ranta kojeg sam jednostavno morala izbaciti iz sebe nakon nekoliko tjedana autocenzuriranja i mozganja bi li – ne bi li pisala o tome na blogu, bacamo se na favorite. Počet ćemo s preparativom jer je ima manje. Da, znam, to je jako čudno obzirom da sam veliki fan preparative, no u posljednjih mjeseci uistinu nisam puno mijenjala ono što koristim. Od stvari za njegu tijela i kose u biti samo trošim zalihe, a od novih stvarčica imam svega tri prepartivna favorita – od kojih je jedan sada već prošlomjesečni.

Radi se o Foreo Luna Mini uređaju o kojem sam već pisala ovdje. Prekrasno čisti kožu bez trunke nadraživanja. I kad vam ja to kažem, vjerujte mi da sam u pravu. Naime, od posta o rozaceji prošlo je već dobrih 2 mjeseca, a u međuvremenu sam promijenila 3 dermatologa. To je post za sebe o kojem planiram napisati opsežnu tragikomičnu satiru, ali skraćena verzija ide ovako nekako: 3 dermatologa, 3 dijagnoze. Jedna nema veze s drugom, a meni nije ništa bolje u međuvremenu. Sve tri se čude k’o pura dreku kak ja to imam osjetljivu kožu koja pocrveni ako malo jače puhnete u nju. Jedna kaže rozacea, druga kaže da nije ni u ludilu to rozacea nego dermatitis, treća se zgraža na prve dvije dijagnoze i kaže fizička urtikarija, ali blaga (btw. ako želite zaseban osvrt na hrvatske dermatologe i moju situaciju, yappity yap u komentare porfavor). Dakle, 3 dermatologa kasnije i nimalo pametnija, nemam pojma što mi se to događa, ali mogu reći da je Foreo jedna od rijetkih stvari koja mi ne pogoršava stanje na licu. Hail Marry.

Još jedan super – duper proizvod je i Paula’s Choice Shine-Free Daily Mineral Complex s faktorom 30 kojeg sam također recenzirala za fashion.hr. Hrabro i odvažno se usuđujem reći da mi je ova krema savršena u apsolutno svakom pogledu i čak bih rekla da mi je možda najbolja SPF krema koju sam ikada koristila. A obzirom da sam koristila puno toga, ovo je ogroman kompliment proizvodu.

Nuxe Melting Body Scrub

Treći proizvod, kojeg nažalost imam samo u manjoj, “izdašni tester” verziji od 50 ml je Nuxe Melting Body Scrub. Ovaj proizvod ima sve što tražim u jednom pilingu, a manja verzija savršena je kao piling za ruke, odnosno mali luksuzni proizvodić kojeg možete držati na umivaoniku. Zrnca su savršene teksture, odlično obavljaju piling, a ne grebu. Proizvod je vrlo hidratantan, no ne i mastan – dakle, idealan za ljeto! Obzirom da u proizvodima za njegu lica izbjegavam parfeme, super mi dođe imati za tijelo neki fini mirišljavi proizvod, a Nuxe tu nije nimalo podbacio.

Prelazimo na dekorativu. Apsolutni hit trenutačno mi je Bourjois 1,2,3 Perfect CC krema. Prije sam imala puder iz iste linije, no postao mi je nekako pretežak s obzirom na probleme s kožom pa sam se odlučila prebaciti na CC kremu i nisam nimalo pogriješila s tom odlukom. CC krema kao takva naravno zahtijeva više teksta od par rečenica, no ukratko: ostavlja svilenkasti film na koži, popravlja teksturu kože, optimalno je hidratantna za moju mješovitu kožu, boja mi je skoro pa savršeno pogođena (kažem savršeno jer bih voljela da je mrvicu žuča, inače nijansa #51 je neutralna) i ne izaziva probleme na koži. Nice job, Francuzi.

Uz Bourjois obožavam i Catrice Caviar Gouche kuglice za iluminaciju lica. Nisam ziher ima li ih još u prodaji, no ako ih ima, odgovor na vaše pitanje je potvrdan – trebaju vam. Daju minimalistički iluminirajući efekt na licu bez Edward efekta, a tekstura je sve samo ne ružno brašnasta i teška. Iskreno, da nemam masnu kožu, ovo bih nosila preko cijelog lica kao setting puder, toliko je dobro.

Proizvod za usne koji obožavam je M.A.C. Relentlessly Red ruž za usne. Radi se o prekrasnoj crvenkastoj nijansi maline koja stvarno oduzima dah, a tekstura ruža je klasična M.A.C. retro ruž tekstura – nekako gumenasta, no izrazito fina i dugotrajna na usnama. Osim M.A.C.-a, jako jako jako volim i Catrice Smoothing Lip Polish u nijansi Mission Pinkpossible. Boja je strašno vibrantna i sočna na usnama, no eto moram spomenuti i malu manu koja to kao nije, ali ustvari je: ne odlazi s usana satima. Danima. Tjednima. Moram sve svočnut na usnama, ali zasad imam samo ovako. :badblogger:

Dolje Catrice; gore M.A.C.

A na noktima – Essie Truth or Flare. Nije baš ljetna nijansa, ali meni je. Najslađa stvar u cijeloj priči je što sam ga ubola za mizernih 35 kuna u Mulleru. Winning!

Za kraj, htjela bih vas upoznati s dva nova favorita koja nisu beauty, al’ su lijepi u 3pm. Upoznajte Medu (crni) i Njupu (trigrić).

Odlučili smo ih zadržati jer se nitko nije javio, a mi smo blago rečeno zaljubljeni u njih. <3

Imam osjećaj da ne pišem ovakve postove prečesto. Ustvari, u posljednje uopće vrijeme ne pišem često. Znate što često radim? Sjednem, pišem pa brišem. Ponekad me osjećaj “da moram” uguši pa se natjeram na to, ali zapravo se uvijek autocenzuriram i ne objavljujem nešto što nisam napisala s guštom. Ne želim pisati samo zato da nešto napišem. Takve stvari se uvijek osjete, a ja ne želim da vi to osjetite. Vas, svoje čitateljstvo, smatram dovoljno inteligentnima i dovoljno knjiški potkovanima da vam ne želim uzimati vrijeme nečime što niti sama ne bih htjela pročitati. Možda to ima veze što svoje slobodno vrijeme mnogo više cijenim otkad sam počela raditi – nemam ga puno, i onda kad dobijem osjećaj da sam uzaludno potratila vrijeme na nešto besmisleno, osjećam se jako loše. Ali baš jako.

Oprostite na toku misli koji neću pametno strukturirati, ali primjerice… neki dan sam upalila Youtube i na feedu mi je izletio video poznate youtuberice Missglamorazzi. Ne znam pratite li ju pa vas neću mnogo zamarati pričom o ovoj “epizodi”, ali žena je uglavnom snimila anegdotalni video o tome kako je jednom prilikom, popivši kavu u nezgodno vijeme ili tako nešto, obavila dužu nuždu u gaće. Da, žena ima 26 godina i (koliko znam) nije mentalno retardirana, ali valjda je mislila da je ovo sadržaj koji vrijedi podijeliti na internetu. Imam osjećaj da su strani youtuberi i blogeri krenuli u smjeru senzacionalizma na najgori mogući način – otkrivajući svoj prljavi veš (doslovno) i intimu cijelome svijetu. Koliko pratim, kod nas to još nije krenulo u tome smjeru, a ja se nadam da će tako i ostati. Taj needy, očajni stil bloganja kojem cilj nije ništa drugo nego privući više klikova (i time zaraditi što više) mi se iskreno gadi.

To me dovodi do sljedećeg (ili prethodnog zapravo, ako zanemarimo digresiju o broju dva)… ne pišem ovo gotovo nikada, no eto danas sam poželjela reći vam da ste sjajno čitateljstvo. Vozili smo se do Samoborskog gorja, vjetar mi je puhao u lice i mrsio kosu, onako totalno teatralno, slušala sam ovo (sličnost spota i stvarnih događaja je slučajna) i, dok sam se pentrala na brdo koje se činilo kao da će me dokrajčiti, razmišljala sam o tome da sam osoba koja se lako zakači na negativne stvari. Poput ovoga s pointless videima i zaradom na idiotizmu. A mrzim to. Ustvari, osoba sam koja se totalno vodi pozitivom u životu i ona me puni svaki dan, svaki dan razmišljam koliko sam ustvari blagoslovljena, a nikad to ne kažem (ali slikam redovito). Umjesto toga, kad me nešto iznervira, imam potrebu o tome lamentirati stoljećima i davati toj gluposti pozornost koju ne zaslužuje.

A htjela bih vam reći da ste sjajni. Ponekad vas imam priliku upoznati, pa mi se ta misao i potvrdi u praksi. Sve čitateljice koje sam dosad imala čast upoznati pokazale su mi kako ste prekrasne, senzibilizirane, načitane, inteligentne, drage osobe, baš kao prijateljice. Neobično mi je kad se upoznamo pa u vama vidim nervozu, ili kad mi pošaljete mail persirajući mi. Neobično mi je jer sam to ja, a opet mi je i drago jer kroz to vidim da prema meni osjećate poštovanje. I to mi puno znači jer vjerujte, nije nimalo jednostavno živjeti u Hrvatskoj i odbiti suradnje, besplatne stvari i novac, ili napisati iskreno da vam se nešto ne sviđa znajući da si time zatvarate vrata za buduće suradnje. Pogotovo kad i radite posao blisko vezan za tu istu industriju. Ali, znate što? To je ok. Alternative nema ako mislite blogati dobro jer svatko može pisati reklamne opise kozmetike. U konačnici, vi ste te koje dajete legitimitet mojem radu, i želim vam otvorena srca dati vam sve ono što i vi meni svakodnevno dajete pišući mi komplimente za rad, hvaleći me i prateći me redovito. Vi ste moje gorivo. Ne pišem to dovoljno često: ali svaka od vas, baš svaka, podjednako je zaslužna što moj blog postoji već 3 i pol godine. Bez vas ovo sve ne bi imalo smisla.

Danas za vas nemam nikakav poklon pa ako ste na kraju ovog teksta očekivale darivanje, danas ga nažalost nema. Nadam se da vas to nije razočaralo. U redu je pripremiti giveaway za vjerne čitateljice, premda realno poklon uvijek dobije samo jedna, no danas ste od mene dobile nešto drugo. Jednostavno hvala, i to ono koje ide svima vama u jednakoj mjeri.

Helou helou.

Nisam dugo pisala o preparativi jer sam, kao što možda znala, imala za moj pojam dosta velike probleme s licem nepoznate etiologije. However, iako nisam dobila nikakav konkretan odgovor od liječnika, mjeseci pažnje i vrlo prilagođena njega lica doveli su me do (barem nekih odgovora). Podsjetimo se, prvo sam dobila dijagnozu rozaceje. Onda mi je druga doktorica rekla da to nije rozaceja nego kontaktni dermatitis nastao od prečestog korištenja okluzivnih krema sa SPF-om. Međutim, kad mi niti preporučeno “liječenje” (koje se ustvari svodilo na restrikciju krema s faktorom) kroz nekoliko tjedana nije pomoglo, otišla sam do treće liječnice i ona mi je pak rekla da imam kombinaciju dermografizma (oblik izrazito jake reaktivnosti kože pa prilikom kontakta kože s nečim – npr. prstima pri češkanju, dolazi do otpuštanja histamina, odnosno alergijske reakcije) i blage urtikarije koje se javlja prilikom vježbanja.

Dakle, konkretan odgovor nisam dobila, no moje stanje uistinu jest bilo pomalo specifično i kaotično jer se javljalo vrlo sporadično. Kroz nekoliko mjeseci sam ipak opazila obrazac ponašanja kože.

1. Stanje mi se pogoršavalo nakon vježbanja – ali ne od znoja nego od unutarnje topline, što odgovara dijagnozi fizičke urtikarije. Kad bih se oznojila od aktivnosti niskog intenziteta, simptomi su bili nikakvi ili minimalni, ali što bi aktivnost bila napornija, to mi je lice jače buknulo. Simptomi su bili crvenilo, jaki svrab, osjećaj bockanja kože iglicama i crvene piknjice koje su mi se uvijek javljale na istom mjestu: visokim dijelovima obraza i ispod očiju. Kad popijem antihistamin prije vježbanja, do ove reakcije ne dođe ili je ona znatno slabija. Kad ga nekoliko dana ne pijem, a vježbam, lice mi bukne. Posljednji put kad sam vježbala bez antihistamina, dobila sam izrazito jaku urtikariju i po nogama i stražnjici – pokazala bih vam, ali sam prečedna za takvo što.

2. Make up mi nije pogoršavao stanje, ali svakodnevno korištenje make upa je. Dakle, ako jednom tjedno stavim puder, ne bi se dogodilo ništa, ali ako ga počnem stavljati svaki dan kroz deset dana, evo problema. Uvijek sam znala da nije dobro trackati šminku svaki dan, ali otkad sam počela raditi, počela sam se i šminkati više, a moja koža je jednostavno preosjetljiva. I onda sam morala reći ajd’ bok toj praksi, pregristi manjak samopouzdanja hodajući po uredu s lošim tenom, i to je bilo to. Moj zaključak: problem je kombinacija SPFa (jer koristim proizvode s faktorom 15 ili više) i parfema u sastavu. Zanimljivo, skužila sam da mi lice značajno više bukne kad puder nosim danju, odnosno kad je nešto u sastavu izloženo sunčevoj svjetlosti. Pretpostavljam da je parfem krivac za to jer on uistinu jest dokazano fototoksičan. Ne koristim puder niti CC kremu svakodnevno već nekih mjesec dana i stanje mi je puno bolje.

3. Kontinuirana upotreba SPF-a (dakle, svaki dan) mi pogoršava stanje s kožom više od izloženosti suncu. Sada ga koristim kad znam da ću ići u prirodu i slično, odnosno biti dugo pod suncem, ali ne i za odlazak do dućana. Smanjila sam i upotrebu kiselina zbog toga – koristim ih 2x tjedno umjesto svakodnevno kao ranije. Efekt mi je i dalje dobar, a ne moram se bojati sunca. I dalje koristim Paula’s Choice 2%BHA što mi je najbolji takav proizvod na tržištu.

4. Skinoren (20% azelatna kiselina, ide na recept) na cijelo lice mi nikako ne odgovara jer me jako isušuje, ali ako ga stavljam ciljano na prištić, onda mi super djeluje. Stavljam ga navečer, a ako sam doma preko dana, onda i popodne, u tankom sloju.

5. Trenutačno mi više paše slabija hidratacija od bogatih krema – ovo više ima veze s ljetom nego s ičime drugim. Vratila sam se Balea Aqua serumu, ali izbjegavam ga stavljati danju zbog parfema u sastavu i izloženosti suncu, osim ako sam doma.

6. Dala sam priliku prirodnoj opciji – Dermapip Plus ekstraktu propolisa sa čajevcem i jako mi je dobar protiv prištića (nanosim ga ciljano), ali boja kožu pa ga korisim samo kad sam doma, odnosno alterniram ga sa Skinorenom.

7. Većinu dana hodam bez kreme / pudera / SPF-a. Ovo je vjerojatno najveća promjena u mojoj rutini njege lica, i već unaprijed znam da mi neće odgovarati zimi pa dotad moram smisliti nešto što će mi odgovarati, ali otkad sam pojednostavila njegu, počela izbjegavati namirnice na koje imam netoleranciju poput voljene rajčice, i otkad po potrebi uzmem antihistamin, stanje mi je puno puno puno bolje, skoro pa normalno. Mala digresija po pitanju antihistamina – ne bih ga preporučila nikome kao eksperimentalnu terapiju, ja sam imala jako visoke eozinofile povezane s alergijom (od 0-7 je normalno, ja sam imala 17) pa zato uzmem tabletu kad počnem osjećati svrbež / peckanje.

8. Za kapilare uzimam vitamin C u tabletama oralno i u obliku seruma povremeno. Tu mi je i dalje Mad Hippie Vitamin C serum prva liga. Vitamin C dokazano jača stjenke kapilara, i ja moram reći da sam unazad nekoliko mjeseci, koliko ga uzimam oralno, počela primjećivati velike pomake po tom pitanju – kapilare mi se manje vide, ali i nema novih. Višak C vitamina ionako pomokrite pa se s njime baš i ne možete “predozirati” ako ga koristite u preporučenim dozama.

9. Povremeno navečer koristim još 2 stvarčice, ali ću o njima tek kad ih propisno testiram.

Zaključak cijele priče

Moji problemi s kožom počeli su relativno naglo u siječnju kad sam počela i raditi. Ja sam u dvanaestom mjesecu prošla kroz izrazito traumatično iskustvo smrti oca, i kao što možete zamisliti, tada nisam pridavala nimalo važnosti tome kako izgledam niti što mi se događa sa zdravljem. Sobom sam se počela baviti tek krajem ožujka kad sam već mjesec i pol dana trpila užasne i svakodnevne bolove u želucu koji su se javljali nakon apsolutno SVAKOG obroka. Napravila sam sve moguće pretrage, uključujući i odurnu gastroskopiju, i zaključak je bio da, osim refluksne bolesti, imam veliku količinu nakupljenog stresa. No, shit, Sherlock. Moja koža je, vjerujem, direktno vezana za isti taj problem, stres mi je skršio imunitet, i odjednom sam postala otvorena meta alergijama i netolerancijama. Hrana koju sam nekoć jela bez beda sada mi je počela smetati, eozinofili su mi probijali krov, imala sam neobjašnjive bolove u želucu, jednako neobjašnjivo svrbež i crvenilo na koži, a najviše od svega bila sam izrazito nesretna. Tek sad vidim koliko sam ustvari htjela iskočiti sebi iz kože. Sve probleme pokušavala sam riješiti kupujući konstantno gastale i kremice, i naravno da mi ništa od toga nije pomoglo. Bila sam u teškom psihofizičkom disbalansu. Trenutačno radim na tome da se vratim u ravnotežu. Više idem u prirodu umjesto da visim po beauty štandovima u dućanu, ne opterećujem se time da svaki milimetar kože prekrijem teškim kremama i puderima, vraćam se svojoj ljubavi – kuhanju, koje sam posve zanemarila između depresije u kojoj sam bila i posla koji me okupirao i radnim danima i vikendima, i svetkom i petkom – tako je to na portalima. Mislim da mi to pomaže. Vidjet ćemo.

Moje stanje kože sada:

Ukoliko ste, poput mene, cijelo ovo vrijeme u svojoj beauty rutini preskakali tonike i esencije, odnosno vodenaste komponente njege koje prethode serumima, kremama, uljima i drugim boosterima, moram vam reći da ste vjerojatno zaobišli jedan od ključnih proizvoda u njezi koji uistinu može targetirati brojne probleme kože na najjednostavniji mogući način.

Radilo se o aknama, dehidraciji, prvim borama ili koži koja tanka, osjetljiva i sklona pucanju kapilara, moderni tonici joj mogu puno pomoći. Tonike sam osobno počela izbjegavati s 13-14 godina, kad su se masovno prodavali oni užasni, na alkohol bazdeći tonici koji su na svakoj, pa i najmasnijoj koži, stvarali pustinjsku mikroklimu. Taman negdje od linije kose pa sve do brade, moja je koža prvo bivala neobično isušenom, onako neprirodno sjajnom i glatkom (ispoliranom), a zatim bi krenuo ciklus ljuštenja, pojačanog maščenja, pa i iritacije. Tonike sam proglasila smećem i posve izbacila iz upotrebe, a to je bilo točno ono što je mojoj koži tada trebalo.

No, moderni tonici i esencije nisu više ti alkoholni destroyeri hidrolipidne barijere kože. Napredak. Danas vam predstavljam svoja dva favorita. Oba su tretmanska, ali ih koristim za potpuno različite stvari.

Prvi je Ziaja Manuka Tree Purifying Toner. Iako mu ime kaže da je adstringentan i pročiščujuć za kožu, radi se o proizvodi koji će odgovarati govoto svakom tipu kože. Dolazi u simpatičnoj zelenoj bočici s jako finim raspršivačem. Već vidim da ću ovu bočicu, nakon što potrošim tonik, koristiti za osvježavanje lica u toplijem periodu jer pumpica daje baš onaj savršeni fine mist efekt. Da vam ilustriram koliki je to fine mist, reći ću samo da trebam 15-ak puta špricnuti lice da bude lagano orošeno. Dakle, savršeno. Cijena tonika je 30-ak kuna.

Sastojci su skoro pa savršeni. Tonik na kožu djeluje hidratantno, no dovoljno diskretno da se nećete zasjajiti k’o prase ako na njega stavite i serum/kremu. U vrhu sastava, osim vode, nalaze se glicerin i pantenol koji umiruju i vlaže kožu, zatim cink koji je sjajan za prištiće, te mandelična i laktobionična kiselina u niskoj koncentraciji. Zanimljivo, laktobionična kiselina spada u polihidroksidne kiseline te je blaža za kožu od, primjerice, glikolne kiseline. Ove kiseline pod kontrolom drže efekte starenja kože, uključujući proširene pore, fine linije, nejednaku pigmentaciju, proširene pore i generalno grubi dojam kože. Meni ova kombinacija savršeno odgovara i nisam primijetila nikakve negativne efekte na svojoj osjetljivoj koži: dapače, koža mi je svjetlija, glađa i finije teksture otkad koristim Ziajin tonik, a moram priznati da sam primijetila i brže cijeljenje kože, odnosno rješavanje prištića. Ziajin tonik koristim uvečer prije spavanja, no zbog niske doze kiselina, bez problema bih ga koristila i ujutro prije SPF-a 30.

Drugi ‘novi’ magični proizvod je Missha Time Revolution The First Treatment Essence Intensive (u nastavku: MTFTEI). MTFTEI je navodna duplić zamjena za SK-II esenciju što je, ako se ne varam, japanski brend i pritom veoma skup, ali i hvaljen. Iskreno, nisam ga kupila zbog toga, premda o tom SK-II (a posljedično i o MTFTEI) rejvaju sve curice na internetu, nego zato što sam bila impresionirana sastavom i zaintrigirana obećanjima o nevjerojatnom performansu ovog proizvoda. To je bilo prije neka 4 mjeseca. Sada, nakon toliko vremena, prvo što moram napomenuti je da je ovo proizvod koji doslovno TRAJE ZAUVIJEK. Dakle, dosad sam ga nanosila samo na lice i moram reći da proizvod i dalje izgleda jedva korišteno, a ja nemam pojma u čemu je stvar. No, to nije loša stvar – odlučila sam ga početi nanositi i na vrat i dekolte. Dapače, ako nešto košta 200 kuna (toliko sam ga ja platila na Ebayju, no ima ga i na drugim sajtovima poput nekidan spomenutog ibuybeauti, i cijena je tu negdje), onda i želim da traje vječno. Well, barem do 9 mjeseci koliki mu je rok trajanja. Na dnu bočice otisnut je razumljiv datum proizvodnje što mi je jako bitno jer je riječ o korejskom brendu, a ja ne pričam korejski. Još.

Proizvod svakog jutra (a ponekad i navečer) nanosim kao prvu stvar nakon čišćenja, i to rukom, iako je teksturom potpuno kao voda. Onako kako dečki nanose aftershave. Od relevantnijih sastojaka, izdvojit ću kvaščev fermentirani filtrat koji sačinjava ogromnu glavninu ovog proizvoda (baš kao i kod SK-II esencije), niacinamid, hijaluron, betain i niz biljnih ekstrakata koji trebaju djelovati stimulativno i protuupalno. Misshina esencija nevjerojatno dobro hidratizira kožu, i doslovno me spasila kad sam se prije mjesec dana ljuštila do sramotne razine ispod baš svakog pudera. Uvrštavanje ove esencije ispod kreme sa SPF-om i prije pudera učinila je da mi koža izgleda zdravije ispod pudera, ali i bez njega. I unatoč tome što je jako hidratantna, esencija mi nije izazvala baš nikakve probleme na koži. Oba ova proizvoda bih svakako kupila ponovno. Bilo bi mi draže da Missha, s obzirom na cijenu, dolazi s raspršivačem kao i Ziaja, ali dobro. Nećemo cjepidlačiti.

Već sam vam prije nekoliko godina pisala o razlici između mitesera i sitnih nakupina sebuma (tzv. sebaceous filaments) koje su rezultat prirodne regulacije kože i djelovanja mehanizama kojii štite lipidnu barijeru kože. Svi mi ponegdje imam te sitne nakupine sebuma, no ako koži u jednom trenutku oslabi proces normalne stanične izmjene, ili vam se uslijed (najčešće) hormona, stresa i promjena životnih navika, koža počne pojačano mastiti, vrlo je moguće da te inače malene i benigne nakupine sebuma prerastu u mitesere. Miteseri nisu benigni: oni su prva stepenica u razvoju akni jer iz pore spriječavaju normalan dotok ulja na površinu kože, a ta akumulacija ulja u pori s vremenom najčešće izaziva upalu, odnosno aknu, mehanizmom razmnožavanja P.acnes bakterije koja se, pogodili ste, hrani sebumom.

Vjerojatno ste primijetili da neki ljudi imaju strašno masnu kožu i gotovo ništa mitesera (onu mrvicu na nosu ne ubrajam jer njih imaju skoro svi na kugli zemaljskoj), dok s druge strane pojedinci koji ne izgledaju toliko masno znaju imati velikih problema s začepljenim porama i miteserima. Razlika je u kvaliteti sebuma. Naime, koža sklona upalama ima sebum koji je najčešće deficitaran u pogledu linoleične kiseline. Dakle, ne samo da ljudi skloni aknama luče više sebuma, nego postoji značajna razlika i u kvaliteti: nesretnici s vječito punim porama prema jednoj studiji luče 20% više squalana, 84% više triglicerida i 21% manje slobodnih masnih kiselina. Ljudi s aknama skloni su imanju manjih proporcija linoleične kiseline u keratinocitima, i zatim se događa zlokobni ciklus: kad ste deficitarni u pogledu linoleične kiseline kao sastavne komponente sebuma, tada koža kompenzira lučenjem drugih masnoća koje slabe epidermalnu funkciju kao barijere prema vanjskom svijetu. To pak dovodi do proliferacije keratinocita i gubitka vode što je, ukratko, uvjet za proupalno stanje koje pak onda dozvoljava kolonizaciju P.acnes bakterija. There you have it. Problem je ipak u vama, a ne u svemiru.

Sada, kada smo odgovorili na pitanje zašto ste baš vi ‘blagoslovljeni’ ovim problemom, red je da s vama podijelim i koju riječ svojeg iskustva. Nažalost, ja spadam u skupinu ljudi koje jako muče miteseri, i to je moj primarni dermatološki problem. Premda moja T zona definitivno prednjači u brojnosti gadova, zapravo mi se miteseri na predjelu čela, brade i nosa rijetko kad upale, i s upaljenim miteserima, odnosno onime što je prvo bilo začepljena pora pa miteser pa prištić, u stvari najviše problema imam na obrazima. Moja sreća – jer upravo ondje crvene mrljice najsporije zacijeljuju, a ako k tome ubrojim i činjenicu da mi obrazi obiluju proširenim kapilarama, jasno vam je da pigmentacija kože mojih obraza nikada nije savršeno ravnomjerna. Ako zanemarim odlaske kozmetičarki, problem je utoliko veći jer mi se javljaju i teksturalne nesavršenosti kože.

Ja sam svakako za ekstrakcije. Ali ne one koje radite doma u nedjelju navečer oko pola 1 pa se do dva ujutro prevrćete u krevetu od kajanja što vam se ruka malo previše zaigrala, a lice vam izgleda kao da su vas izbole pčele. I sutra ujutro, NARAVNO, imate neodgodive obveze koje zahtijevaju da izgledate kao ljudsko biće, a ne mutant. Mislim da smo svi to prošli, i ja vas razumijem. Rješenje je u pronalasku dobre kozmetičarke i držanju svojih nevještih prstića podalje od lica.

Dugo, najduže, izbjegavala sam odlaske kod kozmetičarke zbog čistog, golog, posve iskrenog straha jer sam u prošlosti imala jako loše iskustvo. Nekada davno, otišla sam kod neke kozmetičarke u fušu jer mi je bilo zgodno (čitaj: bila je u kvartu pa nisam morala crvena hodati dugo do doma skrivajući se iza svakog drveta i bandere kako me slučajno netko ne bi vidio). I ta kozmetičarka u fušu je bila mlada. Možda čak neka praktikantica. Pojma nemam. Žena mi je, da skratim priču, napravila rane na licu. A ja došla s par mitesera (to je bilo prije svih ovih hormonalnih s*anja). RANE, ljudi moji. Koji su tek nakon cca 7 dana počeli ličiti na kraste. To je ono što mogu potvrditi da se dogodilo, a recimo samo da sumnjam da mi je ta ista kozmetičarka uzrokovala i određene ožiljke koje do danas imam, a koje sumnjam da sam si sama nanijela jer, čak i kad koži dam najgore od sebe, stvarno nisam sklona kasapljenju do krvi.

Moje iskustvo se posve promijenilo kad sam otkrila Kalu, kozmetički salon na Radničkoj cesti koji mi je sada totalno na drugom kraju grada, no opet mu se vraćam i ne bih ga mijenjala za ništa. Koliko god temeljite ekstrakcije ondje bile, apsolutno NIKADA nemam nikakve upale na licu poslije tretmana. Taj dan i noć sam crvena, no sutra mogu s laganim puderom na posao ili gdje god, a prekosutra čak izgledam dovoljno dobro da mogu van i posve bez pudera. To u praksi najčešće izgleda tako da u petak popodne nakon obveza koje imam odem na čišćenje lica, i znam da ću u ponedjeljak ziher izgledati kao da se ništa nije dogodilo. No, s puno ljepšom i svježijom kožom, naravno. Kad zanemarim odlaske na čišćenje lica u Kalu, konkretno kod gospođice Ive koja uistinu ima zlatne ruke i kojoj dugujem jedno veliko hvala što mi je vratila vjeru u odlaske kod kozmetičara, moram priznati da se ta neredovitost stvarno primjeti na licu. Naravno, u negativnom smislu. Koliko god ja doma pazila na proizvode koje koristim, maksimalno njegovala kožu itd., ekstrakcije su mi stvarno nezamjenjive i smatram ih dijelom obvezne njege kože kod osoba koje, poput mene, pate od problema s nečistom kožom. No, bitno mi je naglasiti da vi u kućnoj radinosti jednostavno ne možete proizvesti takat efekt na koži jer ne znate kako pravilno raditi mehaničko čišćenje lica te samo riskirate ozlijedu, i zato kopanje po faci u nedjelju u 12.30 navečer stvarno nema smisla.

Disclaimer: Nisam plaćena, sponzorirana niti na ikakav način kompenzirana za pohvalu salonu Kala. Prenijela sam svoje 100% iskreno iskustvo i nadam se da ću konkretnim imenovanjem salona, koji je meni napravio puno dobrog s kožom, pomoći i drugima koje muče isti problemi.

Malo sam razmišljala o formatima koje bi vam mogli biti zanimljivi na blogu, i obzirom da nam je svima u cilju kupovati samo ono što stvarno vrijedi, odlučila sam vam jednom mjesečno predstaviti jedan proizvod koji me oduševio više od prosjeka, odnosno najviše taj mjesec. U principu ne volim ideju mjesečnih favorita jer jednostavno nemam 10 novih fantastičnih proizvoda svaki mjesec pa se orijentiram na sezonske favorite, a ovaj format mi ustvari daje priliku da na mjesečnoj bazi pohvalim ono što stvarno zaslužuje pohvalu. Danas je to Balea micelarna otopina za suhu i osjetljivu kožu.

Mala anamneza: imam čudnu kožu, ne mogu reći da je suha u smislu da joj nedostaje lipida, ali je vrlo sklona dehidraciji, ljuskanju, crvenilu i iritacijama. Uz komedone (uglavnom mitesere), sklona sam ispucalim kapilarama koje proizvodi za čišćenje lica iritacijom znaju dodatno naglasiti pa nakon uklanjanja make upa znam i po nekoliko sati izgledati crveno.

Balea micelarka dolazi u dvije varijante. Jedna je za suhu kožu (moja) i druga za masnu i mješovitu. Znam da sam u dućanu gledala obje i da mi se druga varijanta nije svidjela sastavom. Dolazi u količini od 400 ml i sa vrlo konkurentnom cijenom od 30-ak kuna. Očekivala sam slab performans, ali iznenadila sam se. Mislim da mi je Balea micelarka trenutačno čak i draža od Biodermine Sensibio koja je duuuuugo držala uvjerljivo prvo mjesto. Izuzetno je nježna za kožu, izuzetnog sastava (bez alkohola i parfema), ugodna za korištenje, ne isušuje dermis niti najmanje, odlično otapa make up, ne peče za oči osim mrvicu kad baš upadne direktno u oko (no, iskreno, nisam još naletila na proizvod koji me nimalo ne peče kad kapne u oči).

Moj standardni make up od danas je uključivao puder, popunjene obrve, eyeliner i maskaru.

Malu količinu micelarke sam nakapala na blazinicu i nježno prislonila na oko.

Bez imalo trljanja i u svega 10-ak sekundi, micelarna je otopila poprilično tvrdokoran make up na očima i dio pudera na okoloočnom području.

Ostatak sam lagano pobrisala i make up se s oka otopio u potpunosti….

A jednako je kvalitetno otopljen i puder, odnosno sjenilo za obrve. Nema nikakvih tragova crvenila niti iritacije, a koža se osjeća vrlo ugodno, bez imalo zatezanja.

Ja ipak na kraju cijele balade volim micelarnu isprati vodom. Ono što sam primijetila je da se ova micelarna mrvicu zna zapjeniti na licu i jednostavno se psihološki ne osjećam 100% ugodno da je ostavim na koži bez ispiranja vodom. U posljednjih nekoliko tjedana koliko je koristim, nisam zamijetila baš nikakve negativne efekte na koži, dapače mislim da mi ovaj proizvod itekako godi i da se sjajno uklopio u moju rutinu njege lica. Preporučila bih ga baš svim tipovima kože, uključujući i osjetljivu i sklonu aknama. Jeste li već isprobali Baleinu micelarku?

Ako pozorno pratite youtubersku beauty scenu, možda vam je za oko ili uho zapeo jedan od beauty trendova za kojeg vrijedi ona dobra stara: ako zvuči glupo i izgleda glupo, onda je sigurno glupo. Naravno, riječ je o brijanju lica kojeg prakticiraju mlade djevojke – bez brade.

Štoviše, one ne briju samo nepostojeću bradu već cijelo lice kako bi navodno postigle glađi nanos pudera, ali i zadobile sve one “beneficije brijanja lica poput anti-age efekta”. I dok nabrajaju ultrasupermegafantastične anti-age dobrobiti brijanja čela, jednostavno je jasno kako zapravo uopće nemaju pojma o čemu pričaju. Najstrašnija od svega je majušna činjenica da se tu redom radi o djevojkama koje imaju dalekosežniji domet prema publici, odnosno vama, od onih koji će vam reći da se ovdje uistinu radi o apsolutnoj debilani. Samo upišite “face shaving” u Youtube pa ćete vidjeti da na prvih nekoliko stranica rezultata gotovo uopće nema muškaraca u tutorijalima kako obrijati lice. Who run the world? Žene koje briju brkove, očito.

Ako dosad nije jasno kako i zašto to ne biste smjele raditi, evo kratki rundown zdravorazumskih razloga protiv.

1. Iako vam dlake vjerojatno neće izrasti gušće, zašto uopće riskirati da na kraju izgledate kao černobilski orangutan? Osim ako želite.
2. Anti-age dobrobit brijanja lica je identična dobrobiti pilinga lica. Možete i birati želite li mehanički ili kemijski.
3. Riskirate iritaciju kože, a dugoročne koristi za kožu apsolutno nema. Ali baš nema. Nikakve.
4. Trošite novce na britvice i patrone za brijanje nepostojećih dlaka. Ako vi ne vidite problem u ovom paradoksu, bojim se da nitko ne može pomoći pa vam ne preostaje ništa drugo doli primiti se britvice.

Ne mislim da je ovaj trend osobito opasan, ali mislim da je izrazito glup i nepotreban. Imam dojam da smo postali preopsjednuti sa detaljističkim seciranjem svake pore i dlačice na licu i, premda mogu shvatiti da su neke od nas dlakavije od drugih pa sukladno tome želimo maknuti taj višak dlaka, ipak ne mogu zamisliti scenarij u kojem bi prosječna žena uistinu trebala posegnuti za britvicom koju planira koristiti na ušnim resicama. Smiješno, zar ne? Recite mi što vi mislite!

Kao što većina vas vjerojatno zna, totalni sam romantoskeptik i definitivno nisam fan Valentinova. OK. Vama je možda životni cilj dobiti najraskošniji buket i staviti ga na Instagram dok zamišljate kako se vaše single prijateljice zelene od zavisti što baš vi imate najrastrošnijeg muškarca u kvartu kojem nije bed dati pola plaće za hrpu porezanih cvjetova vješto uguranih u rozi papir. Not judging. Jednom davno, i ja sam bila ta ženica. Sada više nisam, premda i dalje dobivam ružu za ovakve prigode. Ove godine smo se dogovorili da nema poklona. Niti ruže. Skoro smo se posvađali kad mi je rekao da želi kuhati ručak za mene. Ja sam rekla: “Zašto baš 14. veljače, Dedushko? Mo’š kuhat danas ili sutra! Ili svaki dan”, pokušavajući prebaciti lopticu robijanja u kuhinji na njega. Bezuspješno. Ne znam je li to došlo s godinama ili činjenicom da sam u vezi već dugo (da, ja, vaša omiljena antijunakinja priče o čarima Valentinova), ali eto taj 14. 2. mi nije nimalo bitan u životu. Osim po činjenici da moja frendica tada slavi rođendan. (Note to self: nikako ne zaboravi čestitati rođendan, girlpower, hoes over bros).

No, ne bih ja bila ja da s vama ne podijelim koju mudrost o tome kako se spremiti za Valentinovo kako biste usrećile svojeg alfa mužjaka. Mislim, svi portali bruje o tome, a i ja sam neki medij. Kao. Antimedij. Štogod. Ovo je top 10 pravila kako usrećiti svojeg jedinog na Valentinovo.

1. Svakako depilirajte noge. Valentinovo nikako ne smije otpočeti s njegovim dubokim razočaranjem jer je shvatio da vjerojatno neće biti ništa od akcije večeras. A i buket vam je kupio. Pa kakva ste vi to žena?
2. Ako sam dobro shvatila, crveni ruž je must have. Ništa ne vrišti ljubav i požuda više od crvenog ruža. Slobodno precrtajte usne kao Kylie Jenner. The bigger, the better. Isto vrijedi i za dekolte.
3. Ako dolazi kod vas, svakako skuhajte nešto. Ali nešto što znate kuhati. Nikako ne eksperimentirajte u kuhinji jer, ako fulate, postoji velika vjerojatnost da ćete u njegovim očima dobiti jedan veliki minus kao buduća majka i kućanica.
4. Iznenadite ga sitnicom. Ne mora biti ništa skupo, ali izbjegavajte velike predmete falusoidnog oblika. Ne želite ga odmah ubiti u pojam, zar ne?
5. Puno se smijte. Baš sam neki dan pročitala na jednom portalu da muškarci vole žene koje se puno hihoću. Dakle, hihoćite se svim njegovim forama. Ali ne visokofrekventnim zvukovima koji zvuče kao štakorsko parenje u šupi. Nego onako senzualno i duboko. Onako kako bi se Mirna Berend hihotala.
6. Ako vas boli glava, sa sobom u torbici uvijek nosite artiljeriju pain killera. To što vas boli glava nije nešto što bi trebalo interesirati vašeg muškarca. Trpite stoički. Kao mačka. Ali seksi mačka. Neka vam u glavi uvijek bude seksi. Čak i dok se saginjete da izvadite pile iz pećnice.
7. Čak i ako nikada ne nosite potpetice, sada je pravo vrijeme za to. Odaberite najviše iz svoje kolekcije. Čak i ako u njima nećete moći hodati, možete tu situaciju okrenuti u svoju korist. Ništa ne dokazuje njegovu alfa muškost više od nošenja šezdeset kila punokrvne trijezne žene iz restorana. Totalno romantično!
8. Nemojte mu ništa prigovoriti. Imajte na umu da ništa ne ubija mood više od ženskog jezika. Mnogo se divite njegovim uspjesima, mišićima i činjenici da je za vas fino obukao. Jer svi znamo kolika je žrtva muškarcima staviti na sebe košulju i kavatu.
9. S druge strane, vi svakako odjenite nešto seksi. Ali ne prekratko. Jer ne želite ostaviti dojam drolje. Minicu i duboki dekolte uparite s dioptrijskim naočalama, i to je otprilike sva mudrost. Kombinacija razgolićenih nogu i kratkovidnosti oduševit će vašeg alfa mužjaka.
10. Ne spominjite da imate mačku (a kamoli više njih). Ali volite aute i znate sve o motorima (čak ako i nemate vozačku).

*Ovo je, naravno, šala. Ukoliko je niste shvatili, onda svakako slijedite sve ove korake.

Vremena je malo, no nedostatak vremena ne znači da se ne trebamo hraniti zdravo, zar ne? U posljednjih 2 mjeseca doručak mi je gotovo uvijek smoothie kojeg smiksam od kombinacije dostupnih voćaka i povrća neutralnog okusa, uglavnom mladog špinata i mrkve. Primjerice, u jedan takav smoothie ide banana, naranča i jabuka (ili ponešto smrznutog šumskog voća), žlica meda, špinat, klorela, prah konoplje ili sjemenke lana, možda ubacim žlicu chie i sve to smiksam. Doručak je gotov u manje od 5 minuta, i odmah nakon njega idem obaviti jutarnji kardio u trajanju od kojih 15-ak minuta. Tih 20 minuta u danu mi je nezamjenjivo i ispuni me energijom za cijeli dan. Iako tako lagan doručak ima dobrih strana, a to je davanje potrebne energije bez osjećaja težine, smoothie sam po sebi ipak nije dovoljno zasitan na duge staze pa sam već oko pola 12 gladna. Nije vrijeme za ručak, a nije više niti za doručak. Rješenje? Bruch. Mala količina pomno probranih, zdravih namirnica koja će vas zasititi do ručka. Ovo su moja 3 zdrava prijedloga gotova u 15-ak minuta koja možete napraviti i prije posla i ponijeti sa sobom kako biste se spriječili da na poslu jedete gluposti. Treba vam dobra tava koja se ne lijepi i u kojoj možete koristiti maaaaalu količinu ulja (ja koristim sezam s kojim se može i pržiti, neutralnog je okusa, termostabilan i zdrav). Izbjegavam punomasne mliječne proizvode jer mi izazivaju akne, te rafinirane namirnice.

Domaća tortilja sa baby špinatom, jajima i pestom

Tortilju radim od malo vode, integralnog brašna i mrvice soli. Ove sastojke treba pomiješati i zamijesiti. Tijesto ne smije biti premokro niti presuho, i morate ga moći razvaljati. Tu upada ona dobra tava. Mora biti nelijepljiva. Tako tanko tijesto stavljate na suhu tavu bez ulja i u 2-3 minute pečete sa svake strane na maloj do umjerenoj vatri. U međuvremenu operite špinat i od njega napravite posteljicu. Po želji, priložite malo pesta na bazi maslinovog ulja, humus ili domaći ajvar. Kad je tortilja gotova, u istu tu tavu nalijte žličicu sezamovog ulja i napravite 2 jaja na oko ili kajganu, kako vam je god drago. Kad su gotova, stavite ih na posteljicu od špinata, i sa strane u posudicu za papicu utaknite par komadića razlomljene hrskave tortilje. Posuti prženim sezamom po želji.

‘Falafel’ kuglice od konopljinog brašna i palenta sa sjemenkama

Palenta je uistinu sjajan i brzi sidedish kojeg ovog puta preporučujem da uparite sa salatom po izboru i ‘falafel’ kuglicama od konopljinog brašna. Prah konoplje, delikatesni sušeni kvasac i kukuruzno brašno u jednakim omjerima pomiješajte, posolite i začinite curryjem, te im dodajte jedno jaje i vodu dok ne budete mogli rukom oblikovati kuglice. Smjesa mora biti kompaktna. Pecite ih na tavi, na sezamovom ulju, okrečući ih neprestano kako se jedna strana ne bi zapekla više od druge. Gotove su kad pozlatne i kad pod vilicom osjetite da su hrskave. Skuhanoj palenti dodajte miks sjemenki (sezam, suncokret, bundevu itd.), po želji malo pasirane rajčice, prstohvat bosiljka, te priložite salatu po izboru začinjenu maslinovim ili bučinim uljem.

Salata od bulgura s jogurtom

Posljednje i najjednostavnije jelo je salata od bulgura s mnogo zelenog povrća, orašastim plodovima i jogurtom. Bulgur kuhajte 10-ak minuta, zatim procijedite i ohladite te ga pomiješajte s omiljenim zelenim povrćem. Osobno stavim malo zelene paprike, krastavce, mladi špinat i peršin. Zatim dodajte malo maslinovog ulja i limunovog soka, nasjeckane bademe ili orahe te začinite po želji. Jogurt ponesite sa sobom na posao i, kad ste gladni, samo otvorite posudicu s bulgurom i prelijete salatu jogurtom. U slast!

U moru trendova koje smo mogli vidjeti na pistama u pripremi za proljeće i ljeto 2016., izdvojilo se nekoliko stvarno krasnih koje ću i sama prakticirati. OK, ima tu i kričavog plavog sjenila i šljokica i drugih čudesa, ali se njima baš i ne želim baviti već se želim fokusirati na stvarno odmjerene i fine trendove. Ovo je mojih top 5 trendova za nadolazeće proljeće.

Svježa, luminozna koža

Konačno, u modi je zdrava i svježa koža. Stvarno nikada nisam zagrizla za sva ona konturiranja, strobing, baking i ostala Kim Kardashian maskiranja već sam uvijek ostala vjerna zdravom i luminoznom izgledu kože. Niti previše mat niti onako jako dewy (premda mi je to lijepo, moje masnije zone to jednostavno ne podnose) već fino satenski finiš eventualno naglašen s malo iluminatora. Srećom, izgleda da je odzvonilo jakim konturama na licu i sve se više okrećemo prirodnijem izgledu kože, tj. proizvodima kojima nije cilj nanovo isklesati crte lica već istaknuti ono najbolje ujednačenim tonom kože i daškom boje na obrazima. French chic, BB kreme i zdrava koža su trendi više nego ikada, i hvala Bogu na tome.

Šiške

Down the same line ranije spomenutog french chica, u modi su ponovno i šiškice. Jeeeeej! Zapravo, ja obožavam šiške, no moram priznati da ih na one dane kad mi hormoni luduju (pa mi se čelo masti sve u 16), stvarno nije lako održavati. Ako se odlučite skratiti šiške, imajte na umu da ćete ih morati prati češće nego ostatak kose (vjerojatno čak svaki dan) i vjetar vam nije prijatelj. Osim toga, odobravam!

Geometrijske manikure

Nisam jedna od onih žena koje su fan elaboriranih manikura s cvjetovima, cirkonima i drugim specijalnim efektima. Čak mi je problem i održat nokte dugačkima jer uvijek jedan pukne i uništi track record ostalima :D, te u 99.9% slučajeva biram jednobojne manikure. Straight up jedna boja. Ali, ima jedna vrsta manikure koju volim i koja je ovog proljeća trendi, a to je geometrijska manikura. Kockice, linije, polumjeseci – lajkam.

Samo crveni ruž

Žene koje nose samo crveni ruž na čistu kožu, bez maskare, eyelinera i drugih kerefeka, kod mene imaju jedan posebni respect. To fakat nije lako izvesti i da pritom izgleda savršeno. Tri popucale kapilarice, dosadni prištić koji se baš sada odlučio zacrveniti, podočnjaci… Masa stvari zna uništiti taj “just red lips look”. Zato ćemo malo varati. Preporučujem BB ili CC kremu, ali mora imati prirodan finiš i biti totalno nevidljiva na koži. Možete i mrvicu popuniti obrve. Ali to je sve! Nema ničega na očima, nema rumenila. Akcent je totalno na crvenim usnama. Divno!

Savršeno nesavršena prepletena kosa

Za kraj, tu je još jedan messy hair trend kao stvoren za nas dugokose. Super će se uklopiti i s ranije spomenutim šiškicama ako ih nosite malo divlje. Onako, ‘ustala sam prije 5 minuta, ali ne na lijevu nogu i baš sam si kul’. Taj đir. Pletenicu su ful u modi, ali ja baš i nisam superveliki fan jer me podsjećaju na Heidi i imam izraženi filing da ćemo se za 6 mjeseci pitati što nam je to trebalo. No, ovakve savršeno nesavršene, namjerno messy pletenice su mi superkul. Možda zato što me podsjećaju na neku šumsku nimfu ili vilenjakinju iz nekog fantasyja. Uglavnom, dajem jedan veliki prst dolje dosadnim školskim pletenicama i predlažem ovakve divljakuša pletenice.

Foto: Pinterest