Ako vrlo pozorno pratite moj blog, možda ste uočili da u zadnje vrijeme neprestano kupujem i koristim uglavnom neomirisane proizvode za njegu kože lica i tijela, i kose. Najvjerojatnije se niste zapitali zašto je tome tako, ili vam je možda bilo neobično da preferiram ovakve proizvode kad svi znamo da je tako lijepo biti mirisan.
Da skratim ionako dugačku priču, razlog zbog kojeg izbjegavam omirisane proizvode u zadnje vrijeme je dvojak: kao prvo, mirisi u proizvodima za njegu kože su vrlo često iritansi, a izuzev estetske, nemaju nijednu drugu dobrobit za nas. I drugo, u parfumiranim proizvodima vrlo se često nalaze ftalati, štetni za reproduktivno zdravlje oba spola (pogotovo muškaraca i muških beba) i uzročnici endokrinih disrupcija jer u organizmu imitiraju estrogensko djelovanje zbog čega može doći do proliferacije tumorskih stanica u nekim vrstama raka poput raka dojke. Skupila sam na hrpu ekscerpte iz nekolicine recentnih istraživanja (izovri su navedeni ispod svakog pojedinog ekscerpta) koje sam iščitavala i želim vam u ovom postu podcrtati određene zabrinjavajuće stvari zbog kojih nije naodmet revalorizirati svoje beauty izbore. Ovo nije post s namjerom da vas zaplašim, niti njime želim reći da će vam izrasti treća ruka na nosu, ali smatram da je bitno educirati vas pa nek’ svatko izabere najbolje za sebe po vlastito nahođenju.
1. Lista najčešćih “mirisnih” sastojaka. Za prosječnog laika je ovdje bitno da pogleda obojane rubrike, dakle naziv sastojka, količinsko ograničenje u kozmetičkoj upotrebi i jesu li, prema Cosmetics Directive, ti sastojci zakonski regulirani kao “skin sensitizeri”, odnosno sastojci koji nadražuju kožu. Bitno je primijetiti da za većinu sastojaka nema formalnog ograničenja u količini koja je prihvatljiva za dermatološku upotrebu, i također da su od hrpe potencijalno nadražujućih sredstava samo 2 službeno u legislativi Europske komisije označena kao nadražujuća za kožu.
2.U istome istraživanju navodi se da je od 100% nasumično testiranih kozmetičkih proizvoda njih čak 90% bilo omirisano.
3. Ista studija provodi istraživanje i na konzervansima koje trenutačno nije tema, ali je bitno zamijetiti jednu drugu stvar: jedan od zabranjenih konzervansa (a može se raditi i o bilo kojem drugom sastojku) može, unatoč zakonodavnoj regulaciji, egzistirati na tržištu zbog slabe kontrole proizvoda.
(IZVOR)
4. Ftalati su posve druga stvar. Premda se ne nalaze samo i isključivo u mirisnim sastojcima, posebno su opasni u njima jer se kao spoj koji je dio mirisnog sastojka ne moraju navoditi eksplicitno na deklaraciji.
Diethyl phthalate (DEP) is frequently used in fragrance, but it is rarely if ever listed on ingredient labels.
Phthalates in nail polish are subject to federal labeling requirements, and therefore they appear on ingredient lists posted on the back of nail polish bottles or on the box. Not so for the 72 other products we tested in this study, none of which listed the “phthalate” chemical on its label. In these products, phthalates are claimed as fragrances or as a part of trade secret formulas, and are exempt from federal labeling requirements.
(IZVOR)
5. Što su ftalati? Klasa ili vrsta kemijske supstance koja se taloži u organizmu (i prisutna je u nalazima krvi i urina), od čega je najpoznatiji dibutil ftalat koji je čak i od strane službenih zakonodavnih autoriteta Europske Unije proglašen endokrinim (hormonalnim) disruptorom.
Phthalates are a class of chemicals with a wide array of uses in consumer products. Dibutyl phthalate (DBP) is used in nail polish, and is listed by the EU as an endocrine-disrupting compound of high concern. Some companies have phased DBP out of nail products. Diethyl phthalate (DEP) is used in fragrance to help the scent linger. Rarely found on labels because it is a constituent ingredient of the ubiquitous “fragrance,” DEP is widely used in products. (…) Phthalates are commonly found in human blood and urine samples. A study by the U.S. Centers for Disease Control and Prevention showed that 100 percent of people tested had dibutyl phthalate (DBP) in their bodies. The CDC scientists speculated these high levels could come from personal care products and cosmetics, among other things.
6. Zašto su ftalati opasni?
Endocrine disruption: Two decades of research suggest that phthalates disrupt hormonal systems, which can cause harm during critical periods of development. Phthalate exposure in pregnant women, as measured by urine samples, has been associated with a shortened distance between the anus and genitals in their male babies, indicating a feminization had occurred during prenatal genital development. Shorter anogenital distance is characteristic of female sex in both humans and animals. Other research in humans has shown that baby boys exposed to phthalates in breast milk had alterations in their hormone levels.
Developmental and reproductive toxicity: Research in adult human males has found exposure to some phthalates is associated with poor sperm quality and infertility. Further research in male animals has shown that exposure to various phthalates causes birth defects of the genitals – such as hypospadias (an abnormal location for the opening of the urethra on the underside of the penis) and undescended or small testicles – resulting in low sperm counts and infertility. Female laboratory animals exposed to phthalates also have been found to have alterations in sex hormones and experience fetal loss.
One of the ways that phthalates interfere with reproductive functioning is by reducing the levels of sex hormones, which are critical for development and functioning of the sex organs. Additional research suggests that these same mechanisms may link phthalates to breast cancer. Phthalates have also been shown to cause proliferation of breast tumor cells and renders anti-estrogen treatments, such as tamoxifen, less effective against tumors.
(IZVOR)
7. Dakle, ftalati su dokazano hormonalni disruptori, te razvojni i reproduktivni toksini. No, službeno su dozvoljeni jer su toksični samo u visokim koncentracijama (koje, naravno, nitko ne kontrolira). Osim toga, dozvoljeni su (prema službenom mišljenju Europske komisije) i zato što nisu JEDINI POTVRĐENI faktor koji izaziva reproduktivne malformacije.
More recent studies examining the wider concept of testicular dysgenesis syndrome (TDS) and phthalate effects are equivocal. The TDS hypothesis argues that any factor that causes mal-development is likely to result in TDS disorders, and this includes well-established genetic disorders (Skakkebaek et al. 2001); it is also likely to be affected by maternal lifestyle (Scott et al, 2007). Thus phthalates may be a contributory factor in a complex chain of TDS, but not the only cause of TDS.
(IZVOR)
ZAKLJUČAK: Ukratko, ftalati su toksični faktor u mnogim kozmetičkim proizvodima zato što:
1. ne postoji snažna kontrola koncentracije ftalata u proizvodima
2. nema dovoljno studija koje bi nedvojbeno pokazale toksičnost proizvoda sa ftalatima čak i u nižim koncentracijama
Pitam se: zašto? Pitajte se i vi: kome bi najviše štetilo testiranje proizvoda na ftalate i zatim legislativna prinuda da se neki proizvodi refurmuliraju u novim, zdravstveno prihvatljivim okvirima? I na kraju, kome u prilog ide zaključak da ftalati nisu (dovoljno) štetni za organizam da se isključe iz upotrebe samo zato što reproduktivnoj toksičnosti pridonose i drugi faktori, poput “stila života” rodilje?
Peace out. 
P.S. “Fragrance free” nije isto što i “nema nikakav miris”. Prvo se odnosi na odsutnost sastojaka poput “fragrance, scent, linalool, limolene, citronellol, geraniol, lilial, hexyl cinnamal” i slično.