Današnji post će biti malo drugačiji od ostalih u posljednje vrijeme, malo osobniji. Znam da ovaj post neće svima biti jako interesantan, što je totalno u redu, ali kako sam na ovome blogu uvijek bila 100% transparentna oko svega što na njemu radim, imam potrebu napisati jedan ovakav post. Ne dvojim da ste dosad već zasigurno primjetili da se broj mojih DIY postova znatno uvećao u posljednje vrijeme, te da sam napravila prilično oštar zaokret u smjeru konzumacije gotovo isključivo prirodne ili minimalno sintetske kozmetike. Jednako tako, povećao se i broj postova o zdravim alternativama klasičnoj hrvatskoj trpezi. Ovo je sve proizvod moje agende sa specifičnim ciljem.
Naime, u siječnju ove godine mojem je tati dijagnosticiran non-hodgkin limfom, vrlo agresivan tip raka, treći stadij bolesti. Dugo, predugo mi je trebalo da ove riječi mogu uopće napisati na papir. Prošla sam sve stadije, od duboke depresije do totalnog nijekanja da se išta loše događa u mojoj neposrednoj blizini. Put prema izliječenju, odnosno upravljanju bolešću i svim njezinim nemilim simptomima, bili su toliko odvratno životno iskustvo da ga ne bih poželjela niti najgorem neprijatelju. U međuvremenu sam dobila brojne poruke podrške i želje za brži oporavak, na čemu sam iznimno zahvalna. Nažalost, situacija je takva da niti na jednu takvu poruku nisam mogla odgovoriti potvrdno: da, stanje se poboljšava. Stanje se nije poboljšalo i kako vrijeme protječe, šanse za takav scenarij su sve manje. I svjesna sam svega.
Ne manje bitno od toga, svjesna sam da od raka može obolijeti svatko, a bitni faktori koji doprinose bolestima su doticaj s razno raznim kemikalijama (npr. boje za kosu proizvedene 1980ih i ranije dokazano su mnogostruko uvećavale rizik od oblijevanja od raka; pušenje, alkohol; hrana bogata životinjskim proteinima i masnoćama; ultraljubičasto zračenje itd.). Naravno, ima ljudi koji puše, jutro započinju rakijom na eks i žive na svinjskom butu pa u 13h sjednu pod najgore srpanjsko sunce i roštiljaju se do šest popodne – i nije im ništa. S druge strane, ima ljudi koji nemaju gotovo nikakvu predispoziciju za razvoj nekog tipa raka (ili drugih obolijenja), pa ih opet razviju. Poanta je da ne možemo znati što nas u životu čeka, svi smo iskrojeni drugačije. Neke stvari doista jesu zapisane u zvijezdama (ili u našem genomu), ali prevencija je ključna da nas dovede do nekog našeg genetskog maksimuma. Ako netko i doživi sto vitalnih godina uz nepažljiv odnos prema svojem tijelu, to nije dokaz iznimke od pravila: to je dokaz da je ta osoba UNATOČ takvom stilu života doživjela fine pozne godine, a da je još k tome i pazila na sebe, pitanje je gdje bi joj bio kraj. Nažalost, rijetki su takvi ljudi. Rak nastaje kad u normalnoj stanici dođe do mutacije DNK i takva stanica nastavi rasti, a poznati mutageni (tvari koje izazivaju mutacije u stanicama) su: kemijski mutageni, dodaci tipa konzervansi, aditivi, zaslađivači, kemijski zagađivači iz zraka (plinovi tipa CO2), lijekovi, antibiotici i, nažalost, nerijetko i kozmetika.
I tako sam ja odlučila uzeti stvari u svoje ruke, odnosno obećala sam sama sebi da ću za sebe koliko god mogu izgraditi bolju i zdraviju budućnost, i ne samo to nego sam megalomanski odlučila promijeniti i vas, ako to želite. Svjesna sam da će se moje čitateljstvo zbog toga možda profiltrirati zbog toga, ali meni je to nebitno. Ustvari, u ovakvoj situaciji u kojoj sam ja sada, čovjek stvarno shvati koliko je stvari u životu nebitno: živciranje oko gluposti i sitnica; zamjeranje sitnih, nevažnih situacija sebi i drugima; odbijanje izlaska zbog loše manikure; provođenje sati i sati na internetu kad nas vani čeka priroda, i sunce, i miris proljeća u zraku. Smiješno je to, kako sam tek sada otkrila smisao ovog svega: život je jedan, i dragocjen, i ja ne osjećam pritisak da ovaj blog bude u nekom formalno beauty formatu… Život je ljepota gdje god ju napravim. Ja, osobno. Ja biram kako ću se nositi sa stresom života, što ću stavljati na lice i što ću jesti. Ja.
I zato nikada neću reći da nemam vremena napraviti nešto vlastoručno: ovako znam što je unutra, znam da nema aditiva, umjetnih mirisa i bojila, alkohola, hidrogeniranih ulja, konzervansa u nedozvoljenim koncentracijama. Želim, također, osigurati sebi vrijeme za vođenje bloga na kojem mogu s vama dijeliti svoje recepture i nova saznanja; želim širiti znanje koliko god je to moguće u rasponu mojih sposobnosti, i želim da i vi to činite sa mnom. Osjećam gotovo djetinjasti entuzijazam i euforiju kad pomislim na sadržaj svojeg bloga sada, ponosna sam na njega, i želim mu uzlaznu putanju u budućnosti, a pogotovo želim uspjeti u naumu da on bude od pomoći drugim ljudima u jednom cjelovitom pristupu zdravlju i ljepoti. To su neodvojive stvari: sretni ljudi su lijepi ljudi, zdravi ljudi su lijepi ljudi. Ovo zapadnjačko poimanje ljepote je ništa drugo neko hijerarhiziranje fizičkih osobina, totalna glupost, i totalno nebitna u konačnici: nitko nije dovoljno lijep niti dovoljno dobar. Ako vi kažete da su akne problem kože, samo ste djelomično u pravu: najčešće iza akni stoji niz sistemskih problema iznutra. Ista stvar je sa ekstremno suhom kožom, ekcemima, psorijazom, alopecijom, lomljivim noktima, kvarljivim zubima, dlakavošću, sivim izgledom kože, podočnjacima itd. Zapamtite, svatko tko je “lijep” je prvenstveno zdravstveno dobro potkovan, i u balansu.
Stoga, ako vas zanima holistički pristup ljepoti, recenzije ZDRAVE komercijalne kozmetike, recepture za izradu vlastite kozmetike, gastrorecepture za ljepotu iznutra i slično, čitamo se i dalje. 
P.S. Ako imate kakve posebne želje za buduće postove, ili vas neke teme posebno zanimaju, znate gdje pisati. :*