Posvećeno 04. 11. 2010. i najboljoj odluci u mojem životu.
OK, valjda se razumijemo kad kažem da pušenje nije loše samo za ljepotu. Naravno da nas pušenje truje, naravno da nam se od cigareta taloži katran na plućima, naravno da nikotin u cigaretama stvara ovisnost. Naravno da pušači češće umiru od raznih oblika raka i u agoniji, i naravno da truju sve oko sebe. Trebam li posebno naglašavati kako nam cigarete cijede lovu iz novčanika koju bismo mogli uložiti u puno bezazlenije “ovisnosti” poput shoppinga, putovanja i slično? Sigurna sam da to sve dobro znate, a ako sa zanimanjem čitate ovaj post, vjerojatno ste i sami pušač.
Ovaj post bi mogao biti oštar za neke od vas koji niste spremni ostaviti cigarete, ali vjerujte mi da sve ovo govorim iz svojeg iskustva i za opću dobrobit svih koji razmišljaju o ostavljanju cigareta.
Ja sam pušila 7 godina što je sasvim dovoljno za razvijanje prave ovisnosti. Negdje sam pročitala da nikotin izaziva ovisnost o cigaretama nakon 2 godine redovne konzumacije. Koliko je to točno, ne znam, ali mogu sa sigurnošću tvrditi da sam nakon 7 godina pušenja bila pravi kroner. Što je to značilo u praksi?
Kao prvo, da moram stalno imati cigarete sa sobom. Bez cigareta sam postala užasno tjeskobna, lošeg (smrknutog) raspoloženja i živčana. Odlazak bilo kamo gdje nisam smjela zapaliti bio mi je prava noćna mora. S lakoćom sam odbacivala ideju putovanja u zemlje gdje je bila provedena restrikcija pušenja na određenim mjestima.
Zadnji novac dala bih za cigarete umjesto za hranu. Nije me bilo briga smeta li nekome moj dim, glavno da je moja potreba bila tada ispunjena. S lakoćom sam ostavljala prijatelje u restoranu / klubu da bih otišla van zapaliti, ako to nisam mogla učiniti unutra. Nerado sam i s pomnom kalkulacijom svoje cigarete dijelila ukoliko bi nekome usfalilo. Bila sam prilično sebična, nemarna i cigarete su bile centar oko kojeg se moj svijet vrtio. Naravno, tada to nisam tako shvaćala, ali danas vidim da je tako uistinu bilo.
S cigaretom čak i na plaži! Srpanj 2010.
Pušači imaju nevjerojatno moć samozavaravanja kad su cigarete u pitanju, npr. “ja mogu ostaviti cigarete kad hoću” ili “ja pušim zato što želim, ne zato što trebam”. Znaju da truju svoje prijatelje, obitelj i ljubimce, ali prema istima ne pokazuju veliku samilost. Znaju da je racionalno u ovakvo vrijeme novac za cigarete ulagati bilo gdje drugdje, ali cigarete ipak uvijek budu na prvome mjestu. Znaju da pušenje ubija, ali nikad posve ne osvješćuju da se to događa njima. Ne primjećuju da drugima smrde po duhanu, da su im prsti žuti i djeluju prljavo, da im ten svakom godinom postaje sve beživotniji, da im se bore stvaraju ranije no ostalim vršnjacima. Ne primjećuju da im je tijelo slabo, da ne mogu potrčati 50 metara bez tlaka u predinfarktnom stanju. Ili primjećuju, ali ih nije briga. Jer pušenje je ono što vole.
Kao bivši pušač, odmah ću vam reći da pušenje nije nešto što volite. Vi pušenjem udovoljavate biološkoj potrebi za nikotinom bez kojeg vaše tijelo više ne funkcionira u nekoj homeostazi. Nikotin je “dizalica” za raspoloženje, psihostimulans koji potiče lučenje endorfina, hormona sreće. Pušenjem stvarate potrebu za njim, i onda vam tijelo konstantno traži cigarete kako bi tu razinu nikotina opet nadoknadilo i držalo na određenoj razini. Da pojednostavim… Kad pušite, bez cigareta ste nesretni, a s cigaretama sretni. Kad ostavite cigarete, stalno ste uravnoteženo sretni i ne postoji taj pad raspoloženja.
Drugo, mogu vam reći da sam počela zaista živjeti tek bez cigareta. Znate li onaj osjećaj kad ste nervozni, ljuti ili tjeskobni, i onda odmah morate zapaliti cigaretu? Cigareta je ta “psihička distanca” između stvarnog života i vaše emocije. Umjesto da se nose sa životom, pušači uglavnom pripale cigaretu i odmah je prividno sve bolje. Ali nije. Cigareta ne smije biti vaša štaka u teškim ili društveno izazovnim situacijama jer na taj način ne rastete kao osoba.
I treće, ostavljanje cigareta je odgovorno i humano ponašanje. Ne jednostavno, ali višestruko nagrađujuće za vas. Znate da je duhanska industrija nemoralna i prljava, da se kroz regulative koje je omogućuju bogati na užasno žalosnim ljudskim sudbinama koje završavaju u tragediji, da zagađuje okoliš, provodi odurne testove na životinjama i ukratko – da ne pogoduje nikome na ovoj planeti.
Pa kako sam ja prestala pušiti? Prestanak pušenja je istodobno težak i jednostavan. Ma jednostavniji ne može biti, ali je na pojedincu veliki teret da se cigaretama zauvijek othrva. Sve što vam treba ste vi. Vaša volja, želja i ljubav prema svemu lijepom što vas okružuje i što želite sačuvati. Je li to zdravlje najmlađih u vašoj obitelji, zdravlje vašeg malenog kućnog ljubimca ili vas samih? Želite li jednostavno biti uzor nekom drugom pušaču u vlastitoj okolini? Želite štedjeti da slijedeće ljeto idete na more? Sjajno, očito imate motiv.
Neću vam lagati, kad jednom prestanete pušiti, to vam mora biti posljednja cigareta u životu. Nekoliko sam puta pokušavala prestati i svaki put pokleknula “zbog samo jedne”. U želji da nepušač (p)ostanete, morate reći konačno “doviđenja” svakom obliku pušenja. To je najlakši način za vas da ovisnost pobijedite jednom zauvijek i sa što manje mučenja. Prestati pušiti je užasno teško. Ljudi različitim simptomima reagiraju na cigarete, ja sam osobno bila užasno psihički rastrojena, plačljiva i bolio me trbuh prvih nekoliko dana. Moguće je da vas uhvate neki drugi problemi poput nesanice, pojačanog znojenja, proljeva i slično. Psihički simptomi su puno izraženiji i teže podnošljivi od bilo kakvih fizičkih simptoma. Jednostavno morate biti jaki i izdržati to. Svaki dan (pogotovo nakon 4-5 dana) je primjetno bolji.
No, to ne znači da vas i nakon 6 mjeseci ili više neće povremeno uloviti želja za cigaretom. Mogu reći da sam ja tek nakon godinu dana posve prestala osjećati ikakav poriv za cigaretom. Danas mi cigareta smrdi i smeta mi (tjera me na kašalj) kao da nikada nisam pušila (a pušila sam kutiju i pol do dvije dnevno). Morate to doživjeti da mi u potpunosti povjerujete! Kad gledam svoje stare slike na kompu, gdje sam s cigaretom u ustima ili ruci, jednostavno imam totalno vantjelesno iskustvo i ne mogu vjerovati da sam to ja. Ja! S cigaretama?? Ma nemoguće! 
Kao što vidite, tajni recept ne postoji. Možete si kupiti 700 flastera, žvaka i ostalih stvarčica za prestanak pušenja, ali ako vam se nije dogodio klik u glavi, zaboravite na to. Uvijek ćete naći način da opravdate slijedeću cigaretu, slijedeću kutiju, slijedećih mjesec ili dva pušenja. Stres nije nešto čemu možete pobjeći, osim ako odselite na pusti otok, i on vam ne smije biti prepreka u životu da se ne odlučite prestati pušiti jer NIKADA nećete u životu imati godinu dana mirne luke da budete skroz zen. Svaki put kad si kažete: “ma joj, sad mi je stres veliki u životu, budem za tjedan dana probala”, samo se sjetite tko to progovara iz vas.
Zapamtite da SVATKO može prestati pušiti ako to želi. Želim vam svu sreću, ili konkretnije – da ostanete snažni, da imate potporu ljudi koji vas vole i da na kraju vidite nagradu (a vidjet ćete ju mnogostruko, i to vam, kao bivši pušač, obećavam)!