Dugo me nije bilo, a ako pratite događanja sa Skintegrom, onda znate i zašto. Pokrenuli smo cijeli proces prije sada već 19 dana, i od tog dana zarolala se cijela ludnica oko vođenja… pa svega. Dala sam nekoliko intervjua, od kojih je jedan vani i možete ga pročitati ovdje; gostovala sam na radiju (Yammatu) sa vodećom stručnjakinjom u području dermatofarmacije (što mi je naravno bila velika čast), završavali smo web i vizuale, nabavljali ambalažu u Milanu itd. Prvo i osnovno, moja je ljudska dužnost reći HVALA svima na svemu – na lijepim riječima, na kupnji i time podršci našem daljnjem razvoju, na lajkovima, na šerovima, na povjerenju – svaki vaš komentar i primjedbu ću uzeti u obzir i iskoristiti da kao brend opravdamo vaša očekivanja.
Svjesna sam svih limitacija – znam da sad idete na more i da vam se baš ne troši osim na SPF, znam da nismo imali plaćanje pouzećem (što uvodimo u srpnju), pa čak niti podršku za sve kartice (sad je imamo), kao i toga da imamo samo 3 proizvoda zasad pa je teško očekivati da će svi pronaći neki svoj “perfect fit” među ponuđenim proizvodima. Isto tako, svjesna sam da je veliki broj vas štedio za naše proizvode i da ste ih čekali mjesecima, i zbog svega toga ne znam kako da vam kažem dovoljno hvala. Znam da je možda suvišno toliko zahvaljivati jer očito u Skintegri vidite neki potencijal i primarno je podržavate zbog toga, ali morate shvatiti da je meni ovo bio nevjerojatan rizik, stres, strah i briga, i da sam vam zahvalna što se mi umanjili barem tu jednu brigu (da nikoga neće zanimati proizvodi). No dobro, dosta sad o Skintegri.
Idemo dalje. Što sam radila u posljednje vrijeme? Pa, osim puno posla, navečer volim pogledati epizodu The Handmaid’s Tale koja mi, moram priznati, nekako slabi kako ide kraj sezone. Još jedna serija koja je imala slabu sezonu (a koju inače volim jako) je House of Cards. Ali ful podržavam to da se u zadnje vrijeme rade generalno dobre serije. Od glazbe u zadnje vrijeme OBOŽAVAM Glass Animalse. Praktički samo to slušam i perem Vjeki mozak.
Proslavila sam i 29. rođendan. Bilo je burno, najblaže rečeno. Negdje u 3 ujutro sam se popiknula na stepenicu (a čak nisam bila u štiklama) i pala sam CIJELOM DUŽINOM na asfalt, pri čemu sam toliko natukla koljeno da sljedećih tjedan dana nisam izlazila iz kreveta i da, morala sam propustiti InMusic i Alt J i Kasabian, muko moja. To je bio isti dan kad smo lansirali Skintegru. Realno, to sam ja. Ne mogu bit dvije dobre stvari u jednom danu, a da ja ne padnem na glavu na kraju cijele balade. Još uvijek nisam išla slikat koljeno, još uvijek me boli, nemojte me i vi špotat. Ako ništa drugo, zadnjih dana slušam fenomenalne narodne recepture protiv bolova, pa ako me vidite s kupusom u nekoj inkriminirajućoj poziciji – obratite se mojoj mami (kriva je).
U zadnje vrijeme jako, jako volim Catrice lakiće. Ruku na srce, Catrice lakići su mi uvijek bili dragi, ali ovi novi lakovi su nešto najbrutalnije što su naše drogerije vidjele u zadnje vrijeme. Zoya, OPI, China Glaze, Essie nisu niti do koljena ovim formulacijama. One naprosto imaju sve što očekujem: odličan asortiman boja, dugotrajnost (5 dana bez oštećenja, u slučaju da nemam nikakav zaštitni topcoat), savršeno se mažu, odlična četkica, odlična pigmentacija, brzosušeći. Cijena prava sitnica: 20-ak kuna.
Od proizvoda za tijelo, u zadnje vrijeme sam ful zabrijala na Rituals. Volim ideju sebe kao Rituals cure jer mi djeluje fino. I iskreno… nekako mi je nja. Da, to je riječ. Nja. Istina, sve fino miriši (a ja sam sucker za mirišljave proizvode za tijelo, vjerojatno kompenziram to što niš’ mirišljavo ne stavljam na lice). Međutim, dezić mi ne drži ni 5 minuta. Kupka mi je dobra, mada ja volim malo masnije, one koje ostave slippery teren za Vjeku pa mora ulazit u kadu kao komandos. I ulje za tuširanje mi je dosta dobro, ali opet nekako sam očekivala da bude značajno bolje od recimo Balea ili Aveo ulja za tuširanje, a nije (osim mirisa). Ja sam jednostavno L’occitane slatki badem ulje za tuširanje kinda girl, iako jedan škrti dio mene malo umre kad se sjetim da plaćam 150 kuna gel za tuširanje. Cijena Rituals ulja za tuškanje i dezića je 79 kn, a kupke stotinak (ne sjećam se nikako točne cifre, sori). Od proizvoda za tuširanje koje bih spomenula tu je još i Balein Soft Creme gelić (OVAJ) koji miriši po puderu, ne isušuje jako i košta manje od 10 kuna. Prodano!
Škrtost na stranu, za pudere ću dat koliko god treba para, dok god mi lijepo izgledaju na licu i ne izazivaju začepljene pore / prištiće. Prioriteti. U zadnje vrijeme imam 3 nova. Prvi je Catrice All Mat Plus koji mi je očajan po svakom parametru. Uzela sam ga na brzinu i stoga mi je boja promašena (prerozo za mene), a osim toga mi i izgleda očajno na koži nakon 5-6 sati. Prvi put sam ga nosila van navečer i kad sam u jutarnjim satima došla doma, doslovno sam se uplašila same sebe u ogledalu. Izgledala sam DOSLOVNO 20 godina starije. Svaka pora mi je bila kao krater, koža ispod isušena, a na površini masnjikava (vjerojatno zato što me puder brutalno dehidrirao). I da, sutra sam se probudila s par novih čvimbi. Preskočite u klokanskim koracima, premda… Znam da ima ovaj puder i dosta poklonica pa sam možda ja neka čudna iznimka.
Drugi je novi-stari puder jer je ovo zapravo samo puder koji već imam i koji sam recenzirala, ali u novoj nijansi. Nešto sam dobila boje u zadnje vrijeme i trenutačno sam 2W2 Rattan, što je za mene teška egzotika. Mislim da mi je to ona podloga sa Šri Lanke složila, i ne bunim se. Novi mi je i Guerlain Lingerie de Peau. Ovaj puder sam nekoć obožavala, potrošila i zaboravila na njega. I nedavno sam se sjetila da bih ga mogla opet kupiti. I kupila sam ga.
Naravno, u međuvremenu se promijenila formula i to nije ONAJ puder kojeg sam prije obožavala. Dobar je ovo puder, ali mu fali onaj fini dewiness, onaj moment “prave kože”. On je jako tanak i ne osjećam ga na licu uopće, miris je identičan kako ga se sjećam, ali nema onu puninu i ima više alkohola. Zaštooooooo? Uvijek mi to naprave s omiljenim proizvodima. Srećom, sad imam svoje proizvode, barem što se skincarea tiče tako da nemam beda. Btw. ako vas zanima bilo koja konkretnija recenzija od ovih stvarčica, do tell.
Kad smo kod Šri Lanke koja mi je sad već pospremljena duboko u podsvjest i uopće nemam filing da sam ondje bila prije manje od 4 mjeseca, novost je i da putujemo u Čile krajem 11. mjeseca jer je Air France imao neke superpovoljne karte iz Venecije, a ljeto ćemo ionako provesti radno. Plan je obići pustinju Atacamu i doći do juga Bolivije, odnosno do Salar de Uyunija (tko ne zna, to su ravni od soli koje stvaraju efekt ogledala). Već godinama mi je želja otići u Južnu Ameriku, tako da sam presretna zbog ovoga.
Na čemu ćemo raditi tijekom ljeta, možda se pitate? Pa na širenju Skintegre na druga tržišta mimo našeg webshopa. Također, meni je osobno velika želja na neki način povezati Skintegru i životinje, ali još nisam sigurna kako. Ako me sada prvi puta čitate, onda vjerojatno ne znate da imam 4 mace, ali obožavam sve životinje. Ja sam ona luda teta koja u posjeti uvijek plazi po podu u želji da se dodvori nečijem zecu, hrčku ili psu, koja besramno skviči pred strancima kad vidi krdo ovaca u daljini, koja čak i nepozvane pauke preseljava na papiriću umjesto da ih zgnječi metlom. Realno, to se neće promijenit. Želim da Skintegra i aktivno doprinosti boljitku našeg okoliša, a ne samo deklarativno. Ništa ekstremistički s peticijama, transparentima i kaveznim performansima, nego nešto praktično. Oh well, morat ćete čekati neki sljedeći post za elaboriranje ove ideje.
P.S. Natjecanje u smiješnom sjedenju, tko pobjeđuje? Njupa (šareni) ili Medo (crni)?