Kad vam kažem konzervansi u kozmetici, vjerojatno nećete niti trepnuti, ali ako spomenem PARABENE, većina vas će podignuti obrve i decidirano reći da nema šanse da koristite parabene. Jer, ako niste spavali zimski san proteklih nekoliko godina, sigurna sam da ste negdje nekada čuli da su parabeni najozloglašeniji kozmetički sastojak na planeti. Navnodno djeluju kao hormonalni disruptor, imitirajući estrogenske efekte u tijelu (a svi znamo za efekt estrogena na nastanak raka dojke). Mala britanska studija iz 2004., u kojoj su pronađeni tragovi djelovanja parabena u tumorskim izraslinama kod raka dojke te testikularnog raka, dovela je do sveopće skrutinizacije ovog sastojka.
Netko je objavio ovu vijest i najednom su se svi kozmetički proizvođači počeli ograđivati od parabena, izbacujući redom reformulacije svojih dobro poznatih proizvoda, ali ovaj put BEZ PARABENA. Funny enough, službeno parabeni nikada nisu povezani s proliferacijom tumorskih stanica, niti su potvrđeni kao okidač za nastanak raka, ali panika oko ideje da nam se u kozmetici nalazi nešto što potiče nastanak raka poduprta činjenicom da se hrpa proizvođača nije htjela više povezivati s ovim sastojkom, dovela je do toga da se ovaj sastojak, korišten protiv patogena u kozmetici, uvelike prestao komercijalno koristiti. Što ne znači da ga i dalje nema u mnogim kozmetičkim proizvodima.
Sad se možda pitate: pa kojeg će vraga meni uopće konzervansi u kozmetici. E pa, drage moje. Ondje gdje ima vode, ima i mikroba. U svakoj kremi, losionu, deziću, puderu i drugim tekućim proizvodima ima vode. Ondje gdje ima mikroba, postoji mogućnost zaraze. Zamislite da kremu bez konzervansa nanesete na ranu. Ti mikrobi mogu pobjeći u krvotok i uzrokovati sepsu. Not fun, huh? 
Dakle, da biste očuvali integritet formulacije, konzervansi su apsolutno nužni. A isti se koriste čak i u kozmetici koju smatramo 100% prirodnom, osim u 100-postotnim uljnim, odnosno voskastim formulacijama gdje zbog prirode sastava nisu potrebni, osim kada je potrebno dodatno produžiti rok trajanja. Ako primijetite da je proizvod užegnuo, da je promijenio miris, konzistenciju, boju, djelovanje – nemojte ga koristiti jer riskirate zdravstvene probleme, od kontaktnih reakcija na koži do puno većih tegoba. Također, ako je istekao rok trajanja, nemojte ga koristiti jer je efektivnost proizvoda višestruko umanjena, a riskirate potencijalni zdravstveni problem. Neka je koštao i tisuću kuna, bolje ga je baciti jer, realno, ako ga niste uspjeli potrošiti u 6 do 12 mjeseci, postoji velika vjerojatnost da ga jednostavno ne volite dovoljno. Ukratko, nije vrijedno rizika.
Kako bi zamijenili parabene, mnogi su proizvođači posegnuli za drugim konzervansima, poput DMDM hydantoina, imidazolidinyl uree i diazolidinyl uree koje poznajemo kao “slow releasere”, odnosno sirovine koje sporo otpuštaju formaldehid, i njih je dozvoljeno koristiti u konzentracijama do 0,2%, no stručnjaci naglašavaju da uglavnom ne koristimo samo jedan proizvod dnevno što znači da se koncentracija ovih konzervansa u našem sustavu akumulira i izvan te dozvoljene granice.
OK, a što je s PRIRODNIM konzervansima? Poput kurkume, poput neema? Zar se ne mogu koristiti te supstance? Well… mogu. Problem s njima je što bi ih trebalo staviti u TOLIKO OGROMNIM KONCENTRACIJAMA da taj ruž za usne ili okoloočnu kremu nitko živ ne bi mogao / htio koristiti. Zamislite da stavite neem oko očiju. Zamislite da cijeli dan hodate s intenzivno mirišućom kurkumom na ustima. Onak – budimo realni na trenutak, to nitko živ ne bi kupio niti koristio.
Od svih konzervansa koji postoje u formulacijama, a od kojih (da se razumijemo) nijedan nije idealan, osobno preferiram fenoksietanol (Phenoxyethanol), premda niti ta sirovina nije bez mane u apsolutno svim proizvodima. Svojevremeno je dignuo prašinu jer su ga stavili u kremu za bradavice koje su koristile dojilje, zbog čega je ista ulazila u probavni sustav male djece i uzrokovala proljev i povraćanje. Kad su zabranili dotičnu kremu, fenoksietanol je pobrao kišu metaka, odnosno sva odgovornost se svalila na njega. No, čak i da je on samostalno izazvao ovakvu reakciju organizma, nemojmo zaboraviti jednu jako bitnu distinkciju: NIJE ISTO STAVITI KREMU S FENOKSIETANOLOM NA LICE ODRASLE OSOBE I DATI TODDLERU OD 5 MJESECI DA TU ISTU KREMU PROGUTA.
Ljudi ponekad dižu paniku i u toj panici naprave još veću glupost za svoje zdravlje. Konzervansi su apsolutno bitni u kozmetici. Ne postoji idealna varijanta konzervansa. Njihova je poanta da POBIJU I SPRIJEČE RAZMNOŽAVANJE MIKROORGANIZAMA, dakle NE POSTOJI KONZERVANS OD SUZA JEDNOROGA. Ako ste toliko naumili da izbjegavate konzervanse, ja vas podržavam, ali onda fino kupite ulje koje neće užegnuti u mjesec dana i koristite to kao kremu. Alergijske reakcije, kao i preosjetljivost kože na konzervanse postoje kao pojava, ali su jako rijetke i ne diskrimniraju između konzervansa za prirodnu i sintetsku kozmetiku. Također, u legislativi svake zemlje Europe, kao i EU, zakonski su propisane dopuštene količine iritativnih sastojaka poput sintetskih mirisa, eteričnih ulja i, pogodili ste, konzervansa. Samim time, svaki proizvod koji se nalazi na našem tržištu TREBAO BI BITI ZAKONSKI UOKVIREN što se tiče uporabe konzervansa.
Zaključno, postoji puno veća vjerojatnost da vam se preosjetljivost kože javi na ono što u sastavu vidite kao “parfum”. Naime, fenoksietanol je fenoksietanol, metilparaben je metilparaben. No ono što vi u sastavu vidite kao “parfum” može biti SPOJ VIŠE DESETAKA KEMIKALIJA OD KOJIH SVAKA MOŽE IZAZVATI ALERGIJSKU REAKCIJU KOŽE. Pa si vi mislite.
U sljedećem postu pročitajte moju recenziju URIAGE HYSEAC K18, eksfolirajuće kremice na bazi čak 18% glikolne kiseline. Čitamo se!