KOMODIFIKACIJA, definicija – proces pridruživanja ekonomske vrijednosti nečemu što prije nije bilo razmatrano u ekonomskim kategorijama.
Danas sam se malo odlučila vratiti pisanju, i to u formi kratkih upisa u kojima dijelim mali djelić svojeg razmišljanja kroz dan. Ako pratite moj Facebook, možete vidjeti da se ondje dosta često osvrćem na razne fenomene iz naše sociokulturne svakodnevice, i da su mi tema uglavnom žene, odnosno eksploatiranje ženskih nesigurnosti u medijima, u kozmetičkoj i modnoj industriji, u oglašavanju i svim ostalim segmentima koji implicitno grade naše shvaćanje svijeta oko sebe.
Konkretno, htjela sam se dotaknuti činjenice da se danas gotovo ništa ne prodaje ako nije:
1. rodno stereotipizirano
2. na ovaj ili onaj način etablirano na ljudskim (napose, ženskim) nesigurnostima
Ne vjerujete mi? Pogledajte industriju ljepote (koja sugerira da moramo biti mlade, lijepe, besprijekorne, uniformne)… A zatim i industriju mode (koja također sugerira da moramo biti mlade, lijepe, besprijekorne, uniformne, vitke). Zatim otvorite bilo koji portal i pokažite mi jedan koji će svojom estetikom i vizualima stati u obranu dlakavih, nosatih, debelih ili bilo kakvih “drugačijih” žena, a da to nije rezervirano samo za pokoji senzacionalistički tekst koji progašava “žensku revoluciju”. A onda možete pogledati i reklame – need I say anything?
Evo neki dan prolazim gradom i vidim reklamu za Cinelady. Cinestar je odlučio filmove koje prikazuje podijeliti na “muške” i “ženske” pri čemu su ženski filmovi uvijek oni klasični polutrash, romantična komedija uratci. Zločeste mame i Bridget Jones. Ja, koju takvi filmovi ne zanimaju, vjerojatno sam nekakav ženski izrod ili lošija verzija žene.
Ni doma ne mogu pobjeći od toga. Upalim televiziju, a ono reklama za naizgled prelošu seriju “Ljubavnice” koja isfurava Sex i grad 21. stoljeća. Pop kultura je krcata simbolima koji nam ispiru mozak idejama da žena mora biti ovakva / onakva. Ide li trenutačno na RTL-u nešto što se zove Prava žena? Mislim da da. Ne znam baš o čemu se radi, ali sam se pitala kakva je to onda KRIVA ŽENA.
Ah, da. Ona koja prigovara kad ne treba i što ne treba (bezobrazna gadura), ona koja nije dama, koja nije žena, majka, kraljica; koja ne zna ispeć pile svojem čovjeku, koja previše pije, koja previše psuje, koja ne izgleda kao Severina itd. Teško je ostati svoj i biti PRAVA ŽENA.
E divno. Zato se naše nesigurnosti (jer nijedna od nas nije istinski prava po ovim visokoprofiliranim kriterijima) lijepo mogu unovčit. Blago nama.