Davno sam vam obećala (a nikako da napišem) novi post za gurmane, zaljubljenike u kuhanje i sve one koji jednostavno žele dobiti neku dozu inspiracije za daljnje brušenje vlastitih kulinarskih vještina. Pa evo nas danas s takvim postom! Današnji post neće biti toliko bogat samim receptima, već više malim savjetima i trikovima koje primjenjujem u vlastitom kuhanju, i koji se (meni osobno) pokazuju sjajnima.
Početi ću od kuhinjskog pribora koji mi je ful pomogao da postignem optimalnu razinu obrade namirnica u kuhinji. Danas izdvajam 3 stvari koje, koliko primjećujem, u klasičnim hrvatskim kuhinjama dosta nedostaje makar su lako dostupne: to su blender, tava s keramičkim dnom i silikonski kalupi. Ove tri stvari su ujedno i malo skuplje od klasičnog kuhinjskog pribora (npr. keramičke tave su skuplje od teflonskih; cijena blendera je iznad 300injak pa do tisuću kuna – ovisno o zapremnini, brendu i jačini blendanja; silikonski kalupi su skuplji od aluminijskih protvana itd.), no baš ova pomagala smatram najboljim investicijama u svojoj kuhinji i preporučila bih ih svima.
S blenderom izuzetno lagano pripremam sve vrste miksanih juha, sirove juhe i umake, smoothieje i šejkove, usitnjavam zobene, ječmene i ražene pahuljice, kao i orašaste plodove… Od svih stvari koje se u kuhinji mogu pronaći, ovo je vjerojatno ono jedno pomagalo u koje bih neprestano iznova ulagala jer mi je omogućilo vrlo jednostavnu i brzu pripremu superzdrave hrane.
S tavom (i wokom) s keramičkim dnom sam se preporodila jer mi omogućuje prženje / dinstanje / pohanje namirnica s izuzetno malenim postotkom masnoće. Tave i ostalo posuđe za termičku obradu su generalno jako kontraverzna tema (za one malo upućenije) jer gotovo svaki materijal – bio on aluminij, teflon, željezo ili keramika ima barem jednu začkoljicu koja ga čini potencijalno opasnim kuhinjskim pomagalom (pri termičkoj obradi, pogotovo na izgrebanim površinama, dolazi do otapanja metala koji ulazi u hranu itd.). Ono po čemu se tave s keramičkim dnom jako razlikuju od ostalih materijala je upravo ta izuzetno velika neljepljivost površine što mi omogućava pripremu low-fat hrane. Silikonski kalupi su mi dragi zbog istog tog razloga (samo za pripremu u pećnici) te oni imaju potpuno non-stick površinu pa ondje pripremam svu hranu koju želim ispeći bez ulja.
U zadnje vrijeme jako pazim na prehranu što je vjerojatno podsvjesna reakcija na neke privatne situacije u kojima gledam bolest na (ne)djelu. Zahvaljujući nekom istraživanju na tu temu, pronašla sam mali milijun stranica i linkova koji zagovaraju važnost dobre prehrane i unošenja svih potrebnih minerala i vitamina, te izbjegavanju procesuirane, duboko prepržene, presoljene, prešećerene i slične hrane. Praktički, svi ti savjeti se svode na uzimanje što sirovije, organskije (nonGMO) hrane u izblendanom obliku – jer na taj način unosimo usitnjenu hranu koju naš organizam ne treba dodatno procesuirati u probavnom sustavu pa se praktički odmah ti nutrijenti apsorbiraju u organizmu. No, zato je bitno izbjegavati termičku obradu što je više moguće, i naravno od blendanog voća i povrća ne ekstrahirati vlakna kao što to čine neki sokovnici.
Ja nisam jako rigidna po tom pitanju, ali se trudim dnevno pojesti barem 2-3 komada voća (ili ih popiti u obliku smoothieja), zatim pojesti veliku zdjelu miješane salate, šaku ili dvije orašastih polodova… no, najbolje da vam pokažem 2 primjera “glavnog” dnevnog obroka. 
Na slici iznad imamo:
1. veliku zelenu papriku, punjenu bulgurom, crvenom lećom i mrkvicom, posutu parmezanom;
2. kupus salatu začinjenu chillijem, sjemenkama suncokreta, chia sjemenkama, s malo malinovog ulja i limunovim sokom;
3. “krušćići” od svježeg sira, jaja i graha te malo integralnog brašna, “začinjen” integralnim neoljuštenim sezamom
Na drugome primjeru imamo:
1. polpet od svježeg sira i jaja, te malo sojinog i integralnog brašna, nadjeven gomashiom (sezam sa solju), alfa-alfa klicama, mrkvicom i mladim lukom;
2. šparoge
Ako vas zanima otkud mi recepti, reći ću vam iskreno da ih neprestano izmišljam i isprobavam nešto novo. Nisam osoba od slijepog slijeđenja recepta, i to bih preporučila svima jer sam na taj način otkrila neke fantastične kombinacije. Chia sjemenke su mi novo otkriće i odnedavno mi je obrok gotovo nezamisliv bez njih, a posebno ih volim jesti u veeeeelikoj salati od sezonskog povrća. Drugo otkriće mi je odmašćeni kakao prah, ja imam ovaj Naturatin. Ako volite gorkastu kvalitetu tamne čokolade, ovaj prah je must za vas!
Otkad sam ga otkrila, pokušavam ga staviti u sve živo (s bananom u šejku je posebno dobar, mmmmm), a ako vam je malo pregorak, uvijek ga možete zasladiti kapljicom – dvije agavinog sirupa i dobivate onaj pravi, puno okus čokolade (ali s malo masti i puno antioksidansa). E da, i obožavam mekinje u zadnje vrijeme, a jedem ih uvaljane u gomashio (imaju okus po zdravim smokićima, probajte!).
Za kraj želim adresirati još jedno pitanje – mora li zdrava hrana biti skupa? Naravno da ne. Osobno ne živim na chia sjemenkama i goji bobicama, one su superzabavni i zanimljivi dodatak mojoj prehrani, ali ih svakodnevno koristim u relativno malim količinama. Ono što uvijek imam u kuhinji su: posni sir i jaja slobodnih nesilica (da se razumijemo – ovo je moj izbor što ne znači da mora biti i vaš), tone voća i povrća (momentalno kivi caruje u mojoj kuhinji 
), rižino, zobeno ili bademovo mlijeko (ne podnosim kravlje), integralne žitarice i razne vrste pahuljica (raž, ječam, zob itd. koje mogu usitniti u “brašno”), i isključivo hladno prešana ulja (lan, maslina, suncokret, buča). Dakle, da – investiram u neke namirnice poput ovih ulja, ali zato uvijek kupujem isključivo sezonsko voće i povrće koje je relativno jeftino (ne jagode ili grožđe usred zime po 27 kuna) i, kao što primjećujete, ne jedem meso pa se to nekako nivelira.
Zanima me što je “must” u vašoj kuhinji i smatrate li da donosite dobre odluke kad je briga za tijelo iznutra u pitanju?